Rev-935/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 935/1990-2

P R E S U D A i R J E Š E N J E

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u građansko- pravnoj stvari tužitelja S. i J. P., oboje iz P., koje zastupa B. B. odvj. u B., protiv tuženice J. P. iz P., koju zastupa B. M., odvj. u D. i nepoznatih nasljednika iza pok. D. i K. E. iz O., koje zastupa staratelj P. S. iz O., radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 6. lipnja 1986. godine br. Gž-1814/85-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pakracu od 24. travnja 1985. godine br. P-449/83-43, u sjednici održanoj dana 4. lipnja 1991. godine

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice, ukida se presuda Okružnog suda u Bjelovaru od 6. lipnja 1986. godine br. Gž- 1814/85-2 i presuda Općinskog suda u Pakracu od 24. travnja 1985. godine broj P-449/83-43, u dijelu pod toč. 1,3,4. i 5. izreke presude prvostepenog suda, pa se u tom dijelu predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II.U ostalom dijelu kojim je utvrđeno da tuženica zajedno sa sada pok. D. P. nije kupila tužiteljima kuću u P. pa da oni nisu podmireni za svoja ulaganja u ostalim nekretninama tj. u odluci koja se odnosi na toč. 6. izreke presude prvostepenog suda odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog suda utvrđeno je da su tužitelji suvlasnici u 3/4 dijela nekretnina pobliže navedenih pod toč.

1. izreke te presude te u 1/2 dijela nekretnina koje su navedene pod toč.2.3.i 4. izreke te presude, dok je tuženičin zahtjev za utvrđenje da je ona zajedno sa sada pok. D. P. kupila tužiteljima kuću u P., pa da su stoga oni podmireni za svoja ulaganja u pogledu ostalih spornih nekretnina taj zahtjev je odbijen.

Tuženica je obvezana tužiteljima naknaditi parnični trošak.

Drugostepeni sud je potvrdio presudu prvostepenog suda u svim odlukama osim onoj u toč. 2. izreke presude toga suda kojom je utvrđeno da su tužitelji suvlasnici 1/2 dijela, a tuženica druge polovine dijela nekretnina upisanih u z.k. ul. br. 3. k.o. O. i to zemljišnim parcelama pobliže označenima u navedenoj točki izreke presude prvostepenog suda, pa je u toj odluci tu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Protiv presude drugostepenog suda tuženica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije ili da ukine presude obaju nižestepenih sudova i predmet vrati - prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelji nisu odgovorili na reviziju, a ni Javni tužitelj Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

Kao što je ranije navedeno, nižestepeni sudovi su tužitelje utvrdili suvlasnicima u 3/4, a tuženicu u 1/4 dijela nekretnina upisanih u z.k.ul. br.3 k.o. O., na kojima je sagrađena kuća i gospodarske zgrade a označene su pod toč.

1. izreke prvostepenog suda, te u 1/2 dijela tih nekretnina koje su u naravi oranice i voćnjak, a takodjer su označene pod toč.2. izreke te presude.

Ti sudovi su takodjer utvrdili tužitelje suvlasnicima u 1/2 dijela nekretnina upisanih u z.k. ul. br. 235 i 184. k.o. O. tj. onih navedenih pod toč. 3. i 4. izreke presude prvostepenog suda.

Nije sporno da su tuženica i njezin muž sada pok. D. P., koji su tužiteljevi roditelji, a svekrva i svekar tužiteljice 1947. godine kupili zemljište zajedno sa temeljem kuće na kojima je kasnije podignuta kuća, te su sagrađene gospodarske zgrade. Nije sporno takodjer da je tužitelj u to vrijeme imao 15 godina.

Nižestepeni sudovi su na temelju činjenice, koju smatraju utvrđenim, da su građevine na spomenutom zemljištu izgrađene kasnije, i to u pretežnom dijelu kada su tužitelji već zaključili brak i živjeli u zajednici s tuženicom i pok. D. P. te faktično više doprinosili, što se odnosi posebno na razdoblje od 1951. do 1973. godine kada je D. P. već bio bolestan,zaključili da je doprinos tužitelja veći, i da stoga njima pripada 3/4 dijela tih nekretnina.

Tuženica je međutim u ranijem postupku tvrdila, što je ponavljala i u žalbi, a ponavlja to i u reviziji, da je sporna kuća bila sagrađena i useljiva 1949. godine, da je tada još tužitelj bio maloljetan, a brak da je zaključio s tužiteljicom tek 1951. godine, da je doduše nešto zarađivao u to vrijeme, ali da se radilo o malim iznosima početničkih plaća, koji nisu bili dovoljni ni za pokriće njegovih životnih troškova, a naprotiv D. P. da je tada bio mlad i snažan čovjek kao i ona, odnosno da su bili u dobi između 36 i 38 godina, a D. P. da je obolio u 65 godini života. Dodala je da su tužitelji odselili od njih 1965. godine u kuću u P..

Takodjer je iznijela da su sve sporne nekretnine stečene u braku između nje i pok. D. P. koji je trajao 52 godine, pa da prema tome od tih nekretnina prema njezinom doprinosu njoj pripada određeni dio.

O tim činjenicama koje su od odlučnog značaja presude nižestepenih sudova nemaju razloge, čime su bitno povrijeđene odredbe parničnog postupka (čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku - ZPP) pa stoga tuženica to osnovano ističe u reviziji, zbog čega je njezina revizija u tom dijelu osnovana, te ju kao takvu trebalo prihvatiti i ukinuti presude obaju nižestepenih sudova u odlukama koje se odnose na toč. 1, 3. i 4. presude prvostepenog suda i u tom dijelu predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje (čl.394. st. 1. ZPP-a).

U ponovljenom postupku taj sud će, nakon što ukloni spomenuti nedostatak, u pogledu spomenutih dijelova tužbenog zahtjeva donijeti novu presudu.

Nije međutim osnovana revizija tuženice protiv odluke kojom je odbijen zahtjev njezine protutužbe za utvrđenje da je ona s pokojnim D. P. kupila tužiteljima kuću u P. pa da su oni stoga podmireni za svoja ulaganja u ostalim spornim nekretninama.

Prvostepeni sud je naime u pogledu toga zahtjeva tuženice utvrdio da je pok. D. P. doduše zaključio kupoprodajni ugovor o kupnji kuće u P., ali da je sam isplatio neznatni dio kupovne cijene odustavši kasnije od te pogodbe, tako da je u preostalom dijelu koji se odnosi na, pretežni dio kupovne cijene izvršio tužitelj uz pomoć tužiteljičina oca. Tuženica u reviziji, protivno takvom utvrđenju, tvrdi da je pok. D. P. u cijelosti isplatio kupovninu za kuću u P. koju sada koriste tužitelji.

Taj njezin prigovor se odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, iz kojeg razloga revizija nije dopuštena (čl.385. st. 3. ZPP-a).

Iz tog razloga u tom dijelu revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl.393.ZPP-a).

U Zagrebu, 4. lipnja 1991. godine

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.