I Kž-364/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 364/10-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. G., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 11. veljače 2010. godine br. K-61/09, u sjednici održanoj 19. svibnja 2010. godine, saslušavši zamjenicu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnju Lončar,

p r e s u d i o j e :

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se opt. Z. G. za kazneno djelo razbojništva iz čl. 218. st. 2. u svezi st. 1. i u svezi čl. 61. KZ, za koje je proglašen krivim pod toč. 1. izreke te presude, na temelju čl. 218. st. 2. KZ utvrđuje kazna zatvora u trajanju od četiri (4) godine i deset (10) mjeseci, a prihvaća kao utvrđena za kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 335. st. 1. KZ, za koje je proglašen krivim pod toč. 2. izreke te presude, na temelju čl. 335. st. 1. KZ, kazna zatvora u trajanju od četiri (4) mjeseca, pa se opt. Z. G. uz primjenu čl. 60. st. 1. i 2. toč. c. KZ osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet (5) godina, u koju mu se na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 2. listopada 2009. godine pa nadalje.

II Odbija se kao neosnovana žalba opt. Z. G. te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Osijeku presudom od 11. veljače 2010. godine br. K-61/09 proglasio je krivim opt. Z. G. zbog kaznenog djela protiv imovine, razbojništva iz čl. 218. st. 1. i 2. u

I Kž 364/10-3

svezi čl. 61. KZ, za koje mu je na temelju čl. 218. st. 2. KZ u svezi čl. 61. KZ i uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. c. KZ utvrdio kaznu zatvora u trajanju od dvije (2) godine i šest (6) mjeseci i kaznenog djela protiv javnog reda, nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 335. st. 1. KZ, za koje mu je na temelju istog zakonskog propisa utvrdio kaznu zatvora u trajanju od četiri (4) mjeseca i uz primjenu čl. 60. st. 2. toč. c. KZ osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije (2) godine i osam (8) mjeseci, u koju mu je na temelju čl. 63. KZ uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 2. listopada 2009. godine pa nadalje.

Na temelju čl. 335. st. 3. KZ od optuženika se oduzimaju dvije ručne bombe M-75 koje će se dostaviti u PU Osječko-baranskoj na daljnje postupanje, a nakon pravomoćnog okončanja kaznenog postupka.

Na temelju čl. 80. KZ od optuženika se oduzimaju predmeti kao u izreci pobijane presude.

Na temelju čl. 132. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 115/06, u daljnjem tekstu: ZKP) optuženik je na ime naknade otuđenog novca dužan vratiti tvrtki I. d.d. Z. ukupan iznos od 8.033,00 kn, te T. B. d.o.o. iz O. 1.540,00 kn, T. R. d.o.o. iz N. iznos od 2.268,57 kn i T. M. Ž. vlasništvo B. Ž. iz V. 890,00 kn, sve u roku od šest mjeseci računajući od dana pravomoćnog okončanja kaznenog postupka.

Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP optuženik je oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka i isti padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači u odnosu na toč. 1. izreke pobijane presude i optuženiku za to djelo utvrdi stroža kazna zatvora, te da ga se osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Iz istog žalbenog osnova žalbu je podnio i optuženik po branitelju M. Š., odvjetniku iz O., u kojoj predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne blaža kazna.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 4. svibnja 2010. godine br. KŽ-DO-766/10 predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

U žalbi zbog odluke o kazni državni odvjetnik ističe da je prvostupanjski sud, prilikom odmjeravanja kazne za kazneno djelo iz toč. 1. pobijane presude precijenio olakotne okolnosti, a neke koje je kao takve utvrdio nemaju značaj olakotnih okolnosti. Ističe da je optuženik u deset navrata, u različitim ali susjednim mjestima, ulazio u trgovačke radnje i benzinske crpke i uporabom noža i prijetnjom bombom od uposlenika oduzimao i protupravno prisvajao novac, što mu je u samom startu na određeni način honorirano, primjenom produljenog djela. međutim, upravo brojnost protupravnih radnji, uporabljena sredstva te prikrivanje identiteta vunenom kapom, ukazuju, po mišljenju žalbe, na njegovu

I Kž 364/10-3

bezobzirnost i upornost, što nikakva zaduženost ne može opravdati. Takvo ponašanje ne može se smatrati nepromišljenim, ali niti lakomislenim, budući se radi o odrasloj osobi, u to vrijeme ocu dvoje maloljetne djece, koja je trebala biti svjesna posljedica takvog postupanja i činjenice da će izgubiti posao, što ne može biti olakotna okolnost, kao niti teške materijalne prilike koje je sud kao takve cijenio, kao motiv počinjenja djela. Prema stavu žalbe državnog odvjetnika, olakotnom okolnošću ne može se smatrati niti verbaliziranje spremnosti naknade učinjene štete, s obzirom na cjelokupnu financijsku situaciju i zaduženost optuženika, koji s obzirom na navedeno već unaprijed zna da je to neostvarivo. Ukazuje i na kontradikciju između obrazlaganja rješenja o produljenju pritvora u kojem se ističe opasnost od ponavljanja istovrsnog kaznenog djela, sve uslijed kreditnih zaduženja i nedostatka novčanih sredstava, dok se u obrazlaganju olakotnih okolnosti upravo ta činjenica cijeni kao olakotna okolnost. Za razliku od državnog odvjetnika, optuženik u žalbi iz istog žalbenog osnova izrečenu kaznu smatra prestrogom, s obzirom na sve olakotne okolnosti utvrđene tijekom postupka. Ukazuje na sveobuhvatno i okolnosno priznanje optuženika, njegovo korektno držanje tijekom postupka počev od prvog ispitivanja pred redarstvenim vlastima, kada je priznanjem u punoj mjeri doprinio brzom i učinkovitom okončanju postupka, rasvjetljavanju svih bitnih okolnosti pod kojima je došlo do izvršenja djela. Nadalje, ukazuje da je i svojevoljno donio odluku da prestane sa kriminalnom aktivnošću, te da je od zadnje radnje u travnju do njegova uhićenja u studenom proteklo više od pola godine, što ukazuje na volju i odlučnost da više ne čini kaznena djela. Kada se tome pridoda i motiv izvršenja kaznenih djela koji se isključivo sastojao u namjeri da osigura obitelji egzistencijalni minimum, tada bi po mišljenju žalbe jedna blaža sankcija u potpunosti ispunila svrhu specijalne i generalne prevencije.

Prije obrazlaganja odluke o kazni, državnom odvjetniku koji ističe da je optuženiku brojnost djela razbojništava "u samom startu na određeni način honorirana primjenom produljenog djela", treba skrenuti pažnju da je optuženik i optužen za jedno produljeno kazneno djelo razbojništva iz čl. 218. st. 1. i 2. uz primjenu čl. 61. KZ, za koje je i proglašen krivim, iako je konstrukcija produljenog kaznenog djela po prirodi stvari, isključena kod kaznenih djela kojima se štite najviše osobne vrijednosti, sloboda, život ili tijelo. Kazneno djelo razbojništva spada u grupu složenih kaznenih djela kojima se štite dva pravna dobra, imovina i sloboda pojedinca prema kojemu se primjenjuje sila. U konkretnom slučaju se radi o napadu na osobne vrijednosti, slobodu, život i tijelo različitih osoba, pa nije bila, pravno, moguća konstrukcija produljenog kaznenog djela bez obzira na sve sjedinjavajuće okolnosti u smislu čl. 61. st. 2. KZ.

Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada navodi da je prvostupanjski sud precijenio neke od olakotnih okolnosti, prije svega motiv počinjenja djela koji se ogleda u popravljanju teške financijske situacije, kao i puko verbaliziranje spremnosti da nadoknadi štetu, upravo s obzirom na materijalne prilike optuženika.

Naime, optuženik je u obrani iznio da je podigao kredite u raznim bankama i štedno- kreditnim zadrugama iz razloga da bi sredio obiteljsku kuću i pristojno živio s obitelji. Supruga i on su iz radnog odnosa ostvarivali mjesečna primanja od oko 4.500,00 kn, dok su kreditne rate bile skoro u cijelom iznosu njihovih primanja, pa je već iz navedene obrane razvidno da je i samo podizanje kredita, za podizanje životnog standarda, bilo nerealno, jer

I Kž 364/10-3

optuženik nije imao dostatne prihode za takvo nešto. Rješavanje financijskih teškoća na način da se oružjem otima novac iz trgovačkih radnji i benzinskih crpki, ne može se tretirati kao olakotna okolnost, jer bi to bila pogrešna poruka građanima koji također imaju financijskih teškoća, ali ih ne rješavaju na takav način. Osim toga, optuženik je i sam doprinio tim problemima nastojanjem da si osigura bolji životni standard, bez da bi za to imao dostatne prihode od rada. Stoga i verbaliziranje spremnosti za naknadu štete nije okolnost koja bi trebala imati poseban značaj.

Gubitak radnog odnosa je direktna posljedica postupaka optuženika, kojih posljedica je morao biti svjestan kada se upustio u kriminalnu djelatnost i u pravu je državni odvjetnik kada ističe da se ta okolnost ne može cijeniti kao olakotna.

Nasuprot tome, kada se uzme u obzir kriminalna količina, da je optuženik u deset navrata uz upotrebu bombe ili noža ulazio u trgovačke banke i benzinske crpke i oduzimao novac, neovisno o tome što je državni odvjetnik to tretirao kao jedno produljeno kazneno djelo i neovisno o ostalim olakotnim okolnostima utvrđenim po sudu prvog stupnja, izrečena kazna za kazneno djelo razbojništva se ukazuje preblagom. Naime, nikakva lakomislenost i nepromišljenost ne može opravdati iskazanu upornost u pribavljanju novca na takav način, kraj činjenice da je to učinio u čak deset navrata.

Stoga, imajući sve navedeno u vidu, te olakotne okolnosti, da je optuženik ranije neosuđivan, da je otac troje maloljetne djece, iskreno priznanje djela i primjereno držanje pred sudom, da je sudionik Domovinskog rata, ne opravdavaju primjenu zakonskih odredbi o ublažavanju kazne, pa je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika optuženiku za ovo djelo utvrđena kana zatvora u trajanju od četiri (4) godine i deset (10) mjeseci, koja je primjerena težini i društvenoj opasnosti kaznenog djela i za koju Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da se će njome ostvariti svrha kažnjavanja predviđena zakonom, a prije svega u vidu generalne prevencije.

Za kazneno djelo iz čl. 335. st. 1. KZ prihvaćena je kao utvrđena kazna zatvora, po sudu prvog stupnja, pa je uz primjenu zakonskih odredbi o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet (5) godina, kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 6. i 50. KZ.

S obzirom da je prihvaćena žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, iz istih razlog a nije prihvaćena žalba optuženika koji izrečenu kaznu nalazi prestrogom.

Iskreno priznanje djela već od prvog ispitivanja, na što se poziva žalba optuženika, je značajna olakotna okolnost, međutim uz sve ostale okolnosti, kako su obrazložene u ovoj odluci, opravdava samo utvrđivanje kazne bliže donjem minimumu kazne, a posebno kada se uzme u obzir da je za odnosno kazneno djelo predviđena kazna zatvora od tri do 12 godina, kao i činjenica da je optuženik u deset navrata s oružjem ulazio u trgovine i benzinske crpke i otimao novac.

Kako ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP nisu utvrđene postupovne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci.

I Kž 364/10-3

U Zagrebu, 19. svibnja 2010. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivan Protković, v. r.

Dražen Tripalo, v. r.