Psz-23/1992-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Psz 23/1992-4

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, Borisa Guttmanna i Gordane Gasparini kao članova vijeća i višeg stručnog suradnika Branke Papeš kao zapisničara, u postupku o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjenog K.Đ. iz K., protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje RH od 29. XI. 1991. br. C-9/91, radi prekršaja iz čl. 370. st. 1. toč. 3. Carinskog zakona, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 19. studenog 1993.,

p r e s u d i o j e :

Zahtjev se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem odbijena je žalba kažnjenoga protiv rješenja Komisije za prekršaje Carinarnice Koprivnica od 30. listopada 1991. br. 02-P-434/91, kojim je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 25.000 dinara, te mu je izrečena zaštitna mjera oduzimanja osobnog automobila marke VW Golf, a zbog počinjenog prekršaja iz čl. 370. st. 1. toč. 3. Carinskog zakona, pobliže opisanog u izreci prvostepenog rješenja.

U zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjeni tvrdi da je u provedenom postupku nezakonito oglašen krivim, jer nije počinio prekršaj za koji je kažnjen. Predlaže stoga da Vrhovni sud Republike Hrvatske njegov zahtjev za sudsku zaštitu uvaži.

Republičko vijeće za prekršaje dostavilo je spise predmeta bez odgovora na zahtjev. Zahtjev nije osnovan.

Razmotrivši spise prekršajnog postupka ovaj sud je utvrdio da u ovom predmetu nema razloga za sudsku zaštitu navedenih u čl. 135. Zakona o prekršajima ni u pogledu utvrđene prekršajne odgovornosti kažnjenoga, a niti u pogledu izrečene kazne.

Prema ocjeni ovog suda pravilno je utvrdilo Republičko vijeće za prekršaje da je djelo kažnjenoga u cijelosti u provedenom postupku dokazano izvršenim saslušanjem kažnjenoga, uvidom u prometnu dozvolu automobila, te naročito nalaz i mišljenje vještaka. Tako provedene dokaze sudac za prekršaje ocijenio je po slobodnom sudačkom uvjerenju temeljem svog ovlaštenja iz čl. 47. Zakona o prekršajima i valjano ga obrazložio. Prema stajalištu ovog suda sudac za prekršaje imao je osnove za zaključak na osnovi provedenih dokaza da je kažnjeni počinio djelo navedeno u izreci prvostepenog rješenja.

Neosnovan je stoga prigovor kažnjenoga iznesen u njegovom zahtjevu za sudsku zaštitu da nije počinio predmetno djelo, budući da protivno proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka.

Na osnovi tako utvrđenog činjeničnog stanja djelo kažnjenoga pravilno je pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

Izrečena kazna odmjerena je u granicama zakona, a Republičko vijeće za prekršaje je, uvažavajući sve odlučne činjenice ocijenilo da nije prestroga, a samo je to vijeće ovlašteno da ocjenjuje primjerenost izrečene kazne.

Kažnjenome je uz novčanu kaznu izrečena i zaštitna mjera oduzimanja predmeta prekršaja, čije je izricanje za počinjeni prekršaj i obavezno, pa sud nema osnove da pobijano rješenje ni u tom dijelu ocijeni kao nezakonito.

Trebalo je stoga temeljem čl. 136. i 137. Zakona o prekršajima u vezi sa čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske, presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 19. studenog 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš v.r.

Jakob Miletić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Presuda se dostavlja:

1. K.Đ., K.,

2. Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, sa spisom (2x).