Revr-1658/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1658/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, predsjednice vijeća, Ivke Zlokić, Đure Sesse, Mirjane Magud i mr. sc. Jadranka Juga, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz T., zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku iz Z., protiv tuženika HEP – Proizvodnja d.o.o. iz Z., kojega zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-230/09-2 od 19. svibnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2891/07 od 23. lipnja 2008., u sjednici održanoj 26. siječnja 2010.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja I. G. odbija se.

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbijen je tužitelj sa zahtjevom na isplatu iznosa od 5.200,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom. Pod toč. II izreke naložena je isplata na ime troškova postupka u iznosu od 610,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda (toč. I izreke). Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu (toč. II izreke).

Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju je izjavio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05. i 84/08. – dalje u tekstu: ZPP) budući da odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, ako o tom pitanju revizijski sud još

je o pitanju o kojem postoji različita nije zauzeo shvaćanje u pojedinim predmetima, a riječ

praksa drugostupanjskih sudova.

Tuženik je odgovorio na reviziju, u kojem odgovoru predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu uz dosudu troška sastava odgovora na reviziju.

Revizija je neosnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ovog Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja protiv tuženika, kao poslodavca, za isplatu iznosa od 5.200,00 kn povodom Uskrsa 2005. i 2006. te regresa za godišnji odmor u 2004., 2005. i 2006., i to razlike između iznosa koji su isplaćeni temeljem Kolektivnog ugovora iz 2002. i iznosa koji bi tužitelju pripao temeljem Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. (dalje: KU/99.).

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio radnik tuženika,

- da je tužitelj član Nezavisnog sindikata HEP-a, koji nije potpisnik Kolektivnog ugovora iz 23. svibnja 2002.,

- da je 22. prosinca 1999. sklopljen Kolektivni ugovor između tri sindikata organizirana kod tuženika kao poslodavca (KU/99.),

- da je čl. 64. st. 1. Kolektivnog ugovora za Hrvatsku elektroprivredu d.d. Zagreb, od 22. prosinca 1999. (dalje: KU/99.) utvrdio da će poslodavac zaposlenicima jednokratno isplatiti najmanje 1.000,00 kn neto po zaposleniku povodom Uskrsa, a st. 2. istog članka poslodavac će zaposlenicima jednokratno isplatiti najmanje 1.500,00 kn neto po zaposleniku povodom Božića,

- da je odredbom čl. 63. st. 1. KU/99. utvrđeno da zaposlenik ima pravo kao sastavni dio plaće na dohodak za godišnji odmor u iznosu najmanje 3.000,00 kn neto, isplaćene u 10 jednakih dijelova,

- da je odredbom čl. 66. st. 1. Kolektivnog ugovora za Hrvatsku elektroprivredu d.d. Zagreb od 23. svibnja 2002. (dalje: KU/02.) utvrdio da radnik ima pravo kao sastavni dio plaće na dohodak za godišnji odmor u iznosu 1.000,00 kn neto, dakle manje nego je to određeno u KU/99.

- da člankom 67. st. 1. KU/02. je utvrđeno da će poslodavac radnicima za Uskrs isplatiti u naravi iznos 400,00 kn po radniku, dakle manje nego je to određeno KU/99.

- da je 1. siječnja 2001. isteklo određeno vrijeme (jedna godina) na koje je KU/99. bio sklopljen pa su se nakon isteka tog roka u smislu čl. 195. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95., 38/05., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01., 114/03., 142/03. – dalje: ZR) odredbe tog ugovora primjenjivale kao pravna pravila,

- da je 23. svibnja 2002. sklopljen novi Kolektivni ugovor (dalje: KU/02.) između tuženika Hrvatske elektroprivrede d.d. i jednog sindikata (Hrvatskog elektrogospodarskog sindikata HEP-a d.d. – HES),

Nižestupanjski sudovi temelje odluku na stajalištu da je sklapanjem KU/02. prestala produžena primjena odredaba KU/99. kao pravnih pravila sukladno odredbi čl. 195. ZR pa da se na predmetni slučaj primjenjuju odredbe KU/02. kao novog Kolektivnog ugovora.

Pravno pitanje, važno za jedinstvenu primjenu zakona u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a zbog kojeg je podnesena revizija je:

- kad kod istog poslodavca postoji više sindikata s kojima je poslodavac sklopio kolektivni ugovor, čiji se sadržaj nakon isteka roka produženo primjenjuje kao pravna pravila pa jedan od sindikata sklopi novi kolektivni ugovor nepovoljnijeg sadržaja za radnike na čijoj strani su sindikati ugovorna stranka, prestaje li produžena primjena ranijeg kolektivnog ugovora za sve radnike?

Revident smatra da na naprijed navedeni način ne prestaje produžena primjena pravnih pravila ranijeg kolektivnog ugovora za radnike članove sindikata koji nisu potpisali novi kolektivni ugovor. Zbog toga revident smatra da je pogrešno stajalište nižestupanjskih sudova i da se na predmetni slučaj treba primijeniti KU/99.

O tom pravnom pitanju izjasnio se Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-1458/08 od 30. lipnja 2009. ("Narodne novine", broj 88/09.) u istovrsnom predmetu u kojem je razmatran odnos navedena dva Kolektivna ugovora i izrazio svoje stajalište da u konkretnom slučaju valja primijeniti KU/02. sa slijedećim obrazloženjem:

- da primjena kolektivnog ugovora na (sve) radnike kod određenog poslodavca proizlazi iz izjednačenosti statusa članova sindikata koji su potpisali kolektivni ugovor sa statusom nečlana. Naime, odredbom čl. 2. ZR propisana je zabrana nejednakog postupanja prema radnicima (koji ne smiju biti stavljeni u nepovoljniji položaj od drugih osoba na temelju rase, boje kože, spola, bračnog stanja, članstva ili ne članstva u sindikatu i dr.), što znači da upravo na temelju zabrane diskriminacije iz navedenog zakonskog članka, radnik koji nije član sindikata potpisnika kolektivnog ugovora može ostvarivati prava koja je poslodavac obvezan osigurati članovima s kojima je sklopio (novi) kolektivni ugovor, pri čemu treba imati u vidu da se pravna pravila iz prethodnog kolektivnog ugovora prestaju primjenjivati na temelju odredbe čl. 195. ZR. Kako je odredbom čl. 3. st. 2. KU/99. kojeg je sklopio tužiteljev sindikat propisano, među ostalim, da se taj kolektivni ugovor primjenjuje na radnike koji nisu bili članovi sindikata potpisnika KU/99., niti su naknadno postali njihovi članovi, a ista odredba sadržana je i u čl. 3. st. 2. KU/02., to Ustavni sud imajući u vidu navedene odredbe oba kolektivna ugovora i ZR zaključuje da u konkretnom slučaju valja primijeniti KU/02., a ne KU/99.

Međutim, prema pravnom stajalištu ovog suda sklapanjem Kolektivnog ugovora iz 2002. između Hrvatske elektroprivrede d.d. Zagreb i Hrvatsko elektrogospodarskog sindikata HEP-a d.d. HES, odredbe ranijeg KU/99. mogu se primjenjivati samo do sklapanja ovog novog KU/02., budući nema uvjeta za produženu primjenu ranijeg KU/99.

Naime, sklapanjem KU/02., prestala je primjena ranijeg KU/99. na kojem tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev.

Prema odredbi čl. 195. sada 205. ZR ako kolektivnim ugovorom nije drugačije određeno, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuje do sklapanja novog kolektivnog ugovora, kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.

I prema odredbi čl. 139. st. 2. KU/99., stranke su suglasne da će se sve odredbe tog Kolektivnog ugovora primjenjivati nakon proteka roka na koji je sklopljen, sve do sklapanja novog kolektivnog ugovora.

Stoga sukladno citiranim odredbama Zakona o radu i KU/99., nakon sklapanja novog KU/02. prestao je važiti raniji KU/99., dakle, tuženika više ne obvezuje ranije sklopljeni KU/99.

Slijedom navedenog, okolnost da pri sklapanju KU/02. nije sudjelovao sindikat čijeg je tužitelj član, ne isključuje primjenu tog KU, jer bez obzira na činjenicu je li se predmetni KU može primijeniti u odnosu na tužitelja, taj se KU/02. primjenjuje u odnosu na tuženika kao poslodavca. Pored toga, i prema odredbi čl. 3. st. 2. KU/02. proizlazi da se taj Kolektivni ugovor primjenjuje na radnike koji su u vrijeme sklapanja Kolektivnog ugovora bili ili su naknadno postali članovi sindikata, potpisnika ovog Kolektivnog ugovora, te na sve ostale radnike kod poslodavca.

Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Iz gore navedenih razloga valjalo je reviziju tužitelja kao neosnovanu odbiti temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 26. siječnja 2010.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.