Rev-71/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-71/01-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. B. iz Z., zastupane po punomoćniku M. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Hrvatske željeznice Zagreb, radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 12. rujna 2000. godine broj Gž-12846/99 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 3. ožujka 1999. godine broj Pr-1084/93, u sjednici održanoj dana 3. lipnja 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika i ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu od 12. rujna 2000. godine broj Gž-12846/99 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 3. ožujka 1999. godine broj Pr-1084/93 ispravljena rješenjem istog suda od 15. studenog 1999. godine i predmet vraća Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja poništava se odluka tuženika od 4. ožujka 1993. godine i nalaže tuženiku da vrati tužiteljicu na poslove i radne zadatke koje je obavljala prije donošenja te odluke ili na druge odgovarajuće poslove, kao i da naknadi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 3.416,00 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama.

Presudom suda drugog stupnja odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju iz svih razloga navedenih u čl. 385. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP), te predlaže da se obje presude sudova nižeg stupnja preinače, a podredno da se ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženika, a niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija tuženika je osnovana.

Odlukom tuženika od 4. ožujka 1993. godine tužiteljici je prestao radni odnos na radnom mjestu "referent za analitičko knjigovodstvo" iz razloga što je trajno prestala potreba za njenim radom.

U razlozima prvostupanjske presude se navodi, što prihvaća i drugostupanjski sud, da je sporna odluka nezakonita, jer se tuženik kod donošenja odluke nije pridržavao kriterija iz čl. 25. st. 3. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", broj 25/92 – dalje ZRO) i nije uzeo u obzir sve propisane kriterije, već samo stručnost, prema iskazu svjedokinje M.L., a na istom radnom mjestu zadržani su radnici s manje radnog staža. Radilo se, naime, o smanjenju broja radnika na navedenom radnom mjestu.

Tuženik u reviziji ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 13. ZPP, zbog nesuglasnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima koji su dati u postupku i samih tih isprava, pozivajući se na spisak radnika u podnesku od 29. ožujka 1994. godine iz kojeg proizlazi da se vodilo računa o svim propisanim kriterijima, a suglasno da proizlazi i iz iskaza načelnika Službe za ekonomiku i financije S.Š., koji je odluku donio, i na te okolnosti je saslušan u postupku kao svjedok, a da sud taj njegov iskaz nije ocijenio. Ističe da je svjedokinja M.L. kao neposredni rukovoditelj tužiteljice samo ocjenjivala stručnost i kvalitetu rada tužiteljice, drugim riječima uspješnost u radu.

Radni staž, u smislu odredbe čl. 25. st. 3. ZRO, sam za sebe nije isključivi kriteriji koji bi dao prednost tužiteljici prema drugim radnicima i predstavljao valjanu osnovu za zaključak o postojanju nezakonitosti pobijane odluke tuženika.

Pri utvrđivanju za kojim radnicima je trajno prestala potreba, poslodavac je ovlašten ocijeniti kojem će od propisanih kriterija i u kojoj mjeri dati prednost, a zakonitost, odnosno nezakonitost odluke o prestanku radnog odnosa u konkretnom slučaju ovsi o tome, da li postoje okolnosti koje u svojoj ukupnosti dovode tužiteljicu u povoljniji položaj u odnosu na radnike koji su ostali na radu.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa niži sudovi nisu utvrdili u navedenom smislu sve odlučne činjenice, niti su u tom smislu ocijenili već izvedene dokaze, pa nema uvjeta za preinaku pobijane presude, a time je ostvarena i bitna povreda odredaba parničnog postupka, na koju se ukazuje u reviziji, jer presude ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama.

Zbog toga je valjalo prihvatiti reviziju tuženika, ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP i čl. 395. st. 2. ZPP.

U ponovnom postupku potrebno je otkloniti navedene nedostatke i potom ponovno odlučiti o zahtjevu tužiteljice.

U Zagrebu, 3. lipnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.