Rev-2599/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2599/1991-2

P R E S U D A

U IME RFPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Jakoba Miletića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja Z. A. iz Z., zastupanog po punomoćniku B. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženice M. V. iz Z., zastupane po punomoćniku M. V., odvjetniku iz Z., radi predaje u posjed pokretnina, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 26. ožujka 1 9 9 1 . br. Gž- 2649/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 1. listopada 1990. br P-3508/80, u sjednici održanoj dana 26. veljače 1992. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e :

Drugostepenom presudom potvrđena je presuda prvostepenog suda kojom je tuženica obvezana da tužitelju preda određeno u izreci prvostepene presude navedene pokretnine - stvari iz kuće za odmor u N., a prodane tuženici, sve u roku od 15 dana.

Protiv pravomoćne drugostepene presude tuženica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava, a sve uz prijedlog da se "pobijana odluka preinači na način da se žalba uvaži" odnosno da se ukinu obje nižestepene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Prije svega neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, budući da revidentica u reviziji određeno ne navodi koja bi bitna povreda odredaba parničnog postupka bila počinjena u nižestepenim postupcima, a ovaj sud po službenoj dužnosti ispituje samo postojanje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku, koji zakon se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku kao zakon Republike Hrvatske ("Narodne novine Republike Hrvatske" br. 53/91), sve to temeljem odredbe čl. 386. ZPP, no takva povreda nije učinjena, pa nema osnova ni s tog razloga za opravdanje navedena revizijskog razloga.

Revidentica, u biti, navodima revizije osporava činjenično stanje, a to čini na način da daje svoje viđenje pojedinih iskaza svjedoka odnosno izvedenih dokaza, što međutim kao revizijski razlog nije dopušteni revizijski razlog temeljem odredaba čl. 385. st. 3. ZPP-a, pa ovaj sud nema zakonskog osnova za ispitivanje valjanosti nižestepenih presuda iz tog razloga.

Budući da su utvrđenja sudova da između stranaka nije postignut ugovor o prodaji (niti usmeni, a niti pismeni) stvari - pokretnih stvari - koje su se nalazile i nalaze u kući za odmor u N., a koja je nesporno prodana tuženici, tada je tuženica, budući da nema pravnog osnova za stjecanje a niti daljnje korištenje tih pokretnih stvari, dužna predati tužitelju stvari koje su njegovo vlasništvo.

Dakle, kada revidentica ne temelji zadržavanje predmetnih stvari na određenom valjanom pravnom, osnovu, to su odluke nižestepenih sudova u pogledu primjene odredaba materijalnog prava (odredbe čl. 37. st. 1. i 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, a koji zakon se temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima primjenjuje i kao zakon Republike Hrvatske) - pravilno primijenjene.

Izneseni razlozi obzirom, da revizija nije opravdala iznesene revizijske razloge, rezultirali su odbijanjem revizije temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 26. veljače 1992.

Predsjednik vijeća:

dr Ivo Grbin, v.r.