Appeal dismissed; court found no violation of right to trial within reasonable time as delay was caused by creditor, not state.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the applicant's appeal against a first-instance decision refusing protection of the right to a trial within a reasonable time. The applicant argued that the enforcement proceedings, lasting over three years, were improperly delayed by the court, while the opposing party contended the delay resulted from the creditor's failure to provide an address and submission of inadequate proposals. The court ruled that since the state court acted promptly and the primary cause of delay was the creditor's conduct, no legal prerequisites for protecting the right to a reasonable trial were met.
Legislator headnote
AI generatedČlanak 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku; Članak 27. i 28. Zakona o sudovima: A violation of the right to a trial within a reasonable time exists only if state authorities or courts are responsible for the delay, excluding delays caused by the opposing party's conduct.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Gžzp 73/07-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sutkinji Davorki Lukanović- Ivanišević, u pravnoj stvari predlagateljice N. H. iz P., koju zastupa punomoćnik dr. sc. A. S., odvjetnik iz P., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Puli, poslovni broj Gzp- 38/06-4 od 11. prosinca 2006., dana 27. ožujka 2007.,
r i j e š i o j e :
Žalba predlagateljice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Županijskog suda u Puli, poslovni broj Gzp-38/06-4, od 11. prosinca 2006.
Obrazloženje
Rješenjem Županijskog suda u Puli, poslovni broj Gzp-38/06-4 od 11. prosinca 2006. odbijen je zahtjev predlagateljice kojim je zatražena zaštita prava na suđenje u razumnom roku u predmetu koji se vodi kod Općinskog suda u Pazinu pod poslovnim brojem Ovr- 279/03.
Protiv tog rješenja predlagateljica je izjavila žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, dalje: ZPP), na koje, temeljem odredbe iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
U provedenom postupku utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:
- da je ovršni postupak na koji se odnosi zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku pokrenut 24. lipnja 2003., te da do odlučivanja o predmetnom zahtjevu postupak traje više od tri godine,
- da je nemogućnost utvrđivanja ovršenikove adrese razlog trajanja predmetnog ovršnog postupka,
- da je Općinski sud u Pazinu promptno reagirao na svaki ovrhovoditeljev podnesak i zadovoljavajućom dinamikom poduzimao postupovne radnje, pa da, stoga, sud nije odgovoran za dugotrajnost postupka.
Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da se u konkretnom slučaju nisu ostvarile zakonske pretpostavke iz članaka 27. i 28. Zakona o sudovima ("Narodne novine" 105/05 i 16/07, dalje: ZS) za ostvarivanje zaštite prava na suđenje u razumnom roku, te je zahtjev predlagateljice odbio kao neosnovan.
Suprotno žalbenim navodima predlagateljice sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjeničnog stanje, te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev odbio kao neosnovan.
Naime, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je razlog trajanja predmetnog ovršnog postupka nemogućnost utvrđivanja ovršenikove adrese, te da je sud poduzimao potrebne radnje kako bi ovršeniku dostavio rješenje o ovrsi, a iz razloga pobijanog rješenja i preslike predmetnog ovršnog spisa, proizlazi da je ovrhovoditelj doprinio duljini trajanja predmetnog ovršnog postupka nenavođenjem točne adrese ovršenika u prijedlogu za ovrhu, traženjem produženja roka za dostavu ovršenikove adrese (podnesak od 8. rujna 2003.) kao i stavljanjem neodgovarajućih prijedloga.
Stav je Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske, koji stav prihvaća i ovaj sud, da povreda prava na suđenje u razumnom roku postoji samo ako su za odugovlačenje odgovorna državna tijela, odnosno, sudovi. Imajući u vidu postupanje nadležnog suda, trajanje predmetnog ovršnog postupka, te ponašanje ovrhovoditelja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.
lanka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s Iz navedenih je razloga, temeljem odredbe iz č
pravnim pravilom iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934. koji se primjenjuje temeljem odredbe iz članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91), valjalo riješiti kao u izreci.
U Zagrebu, 27. ožujka 2007.
SUTKINJA:
Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.