Revr-719/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 719/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja i protutuženika T. V. iz K., i I. L. iz K., kojega zastupa punomoćnik Ž. K., odvjetnik iz K., protiv tuženika i protutužitelja H. t. d.d. Z., kojega zastupa predsjednik uprave I. M. i član uprave B. S., te punomoćnice A. N. A. i S. B., dipl. pravnica, radi poništenja odluke o izvanrednom otkazu, vraćanja na rad i sudskog raskida ugovora o radu, rješavajući reviziju tužitelja i protutuženika I. L., protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Koprivnici od 21. rujna 2004. godine, br. Gž-1202/04., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Koprivnici od 29. travnja 2004. godine, br. P-644/02., u sjednici održanoj dana 22. ožujka 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja I. L. se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom i rješenjem Općinskog suda u Koprivnici od 29. travnja 2004. godine, br. P- 644/02. odlučeno je:

"I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

Poništava se odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj P-5-25846/2000 od 22. studenog 2000. godine tuženog H. – H. t. d.d. Z., te je tuženik dužan vratiti tužitelja ing. T. V. iz K. na radno mjesto voditelja grupe Odjela kabelske mreže T. K., te mu je dužan naknaditi parnični trošak u roku od 8 dana.

II. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

Poništava se Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj P-5-25845/2000 od 22. studenoga 2000. godine, tužbenog H. – H. t. d.d. Z., te je tuženik dužan vratiti tužitelja I. L. dipl. ing. iz K. na radno mjesto šefa Odjela kabelske mreže T. K., te mu je dužan naknaditi parnični trošak u roku od 8 dana.

i r i j e š i o j e:

I. Odbacuje se tužba tuženika kao protutužitelja sa protutužbenim zahtjevom koji glasi:

Raskida se radni odnos I. L. u H. – H. t. d.d. s danom 25. studenoga 2000. godine, jer radni odnos uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nije moguć. H. – H. t. d.d. isplatiti će I. L. naknadu štete u iznosu od tri prosječne mjesečne plaće koje su mu isplaćene u mjesecu kolovozu, rujnu i listopadu 2000. godine.

Raskida se radni odnos T. V. u H. – H. t. d.d. s danom 25. studenoga 2000. godine, jer radni odnos uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nije moguć. H. – H. t. d.d. isplatiti će T. V. naknadu štete u iznosu od tri prosječne mjesečne plaće koje su mu isplaćene u mjesecu kolovozu, rujnu i listopadu 2000. godine.

II. Nalaže se tužiteljima T. V. i I. L. da nadoknade parnični trošak tuženiku H. t. d.d. Z. svaki u iznosu od 2.400,00 kn (slovima: dvijetisućečetiristokuna) u roku od 15 dana."

Presudom i rješenjem Županijskog suda u Koprivnici od 21. rujna 2004. godine, br. Gž-1202/04. odlučeno je:

"Uvažava se žalba I-tužitelja T. V. kao osnovana dok se žalba II-tužitelja I. L. odbija kao neosnovana, pa se presuda i rješenje Općinskog suda u Koprivnici br. P-644/02-84 od 29. travnja 2004. godine:

- potvrđuje u točci II. izreke presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na tužitelja I. L.,

- ukida u točci I. izreke presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na tužitelja T. V. i u točci II. izreke rješenja u odnosu na parnični trošak i u tom dijelu predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U nepobijanom dijelu rješenja u točci I. izreke to rješenje ostaje nedirnuto."

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijena žalba tužitelja I. L. kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. II. izreke reviziju je izjavio tužitelj I. L. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da sud reviziju prihvati, pobijanu presudu preinači tako da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti odnosno da reviziju prihvati, pobijane presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupka uz naknadu troška parničnog postupka kao i troškova revizije u iznosu od 1.880,00 kn.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužitelja I. L. prvostupanjski sud je dostavio na temelju čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP) na odgovor tuženiku.

Tuženik je u odgovoru na izjavljenu reviziju osporavao osnovanost revizijskih navoda. Revizija nije osnovana.

Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijane presude u granicama razloga navedenih u reviziji (čl. 392. a ZPP-a), ovaj je sud ocijenio da revizijski razlozi nisu ostvareni.

Pobijane presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama, razlozi preuda nisu međusobno proturječni ni protivni dokazima izvedenim u prvostupanjskom postupku, presude nemaju nedostataka zbog kojih ne bi bilo moguće ispitati njihovu pravilnost i zakonitost. Zato nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Prvostupanjski sud je utvrdio, a drugostupanjski sud je ocijenio pravilnima utvrđenja prvostupanjskog suda iz kojih proizlazi:

- da je tužitelju I. L. kao radniku tuženika na radnom mjestu šefa Odjela kabelske mreže T. K. otkazan ugovor o radu izvanrednim otkazom zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa odlukom tuženika od 22. studenoga 2000. godine, br. P-5-25845/2000,

- da je tužitelj protiv odluke o otkazu ugovora o radu podnio pravovremeni zahtjev za zaštitu prava o kojem tuženik nije odlučio te da je tužitelj podnio pravovremenu tužbu,

- da je tuženik omogućio tužitelju davanje obrane, te proveo postupak savjetovanja sa radničkim vijećem,

- da je tuženik tijekom 1999. godine i 2000. godine zajedno s upraviteljem Ž. P. kod izgradnje T. mreže Č. odobrio da tuženik dostavi građevinski materijal izvođaču iako je ugovorom bilo određeno da građevinski materijal osigurava izvođač te da je zbog toga tuženiku nastala šteta,

- da je tužitelj ovjeravao situacije izvođenja kabelmonterskih radova na mrežama M. i Č. izvođača P. iz V. Č. i K. iz D. iako nije bio imenovan nadzornim inžinjerom,

- da je pri ovjeravanju tih situacija neistinito prikazao stanje i ovjerio situacije kao da su radove izvršili dobavljači sukladno ranije zaključenim ugovorima dok su te radove izvršili radnici tuženika,

- da je zajedno sa ostalim članovima Povjerenstva za odabir ponuda za ustupanje radova na T. mreži tijekom 2000. godine sudjelovao u krivotvorenju službenih dokumenata tako što je supotpisao naknadno sačinjene zapisnike o odabiru najpovoljnije ponude, a sve u svrhu prikrivanja činjenice da su ti poslovi dobavljačima davani bez prethodno provedenog natječaja,

- da postoji razlika između fakturirane vrijednosti radova i stvarno izvedenih radova,

- da investicijski radovi koji se odnose na ustupljene radove na izgradnji T. mreže tijekom 2000. godine nisu bili vrijednosti veće od 400.000,00 kn, pa da zbog toga nije bila potrebna odluka Povjerenstva za provođenje postupka nadmetanja.

Tako utvrđeno činjenično stanje revident nastoji dovesti u sumnju navodima revizije gubeći pri tome iz vida da je reviziju dopušteno izjaviti samo zbog revizijskih razloga propisanih čl. 385. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZPP-a, pa se revizijom ne može s uspjehom osporavati činjenično stanje utvrđeno u postupku pred nižestupanjskim sudovima.

Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili da su ostvarene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju.

Člankom 107. st. 1. i 2. Zakona o radu (“Narodne novine”, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03 – dalje ZR) je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

Činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova o počinjenoj povredi obveza iz ugovora o radu koja se tužitelju stavljaju na teret kao osobito teška povreda radnog odnosa i po ocjeni ovoga suda je takvog značenja da opravdavaju zaključak nižestupanjskih sudova da uvažavajući okolnosti i interese obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.

Zbog navedenih je razloga odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju zakonita, te je revizija tuženika primjenom čl. 393. ZPP-a odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 22. ožujka 2006.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.