Rev-82/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 82/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja "G. t. " S., koga zastupa Javno pravobraniteljstvo Općine Sisak, protiv tuženika C.J. iz S., koga zastupa O.Z. iz Z., radi ispražnjenja poslovnog prostora, rješavajući reviziju izjavljenu od strane tuženog protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 25. rujna 1992. br. Gž 378/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku od 28. svibnja 1992. br. P 420/92, u sjednici održanoj 17. siječnja 1996.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isprazni i slobodne od osoba i stvari preda u posjed tužitelju poslovne prostorije u S., na tržnici C., površine 54,30 m5 i da nadaknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 15.800 HRD.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvoga stupnja.

Protiv drugostuapnjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava, predloživši njihovo preinačenje, odnosno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

U skladu sa odredbom čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, dalje ZPP) primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije dostavljen je na odgovor protivnoj stranci i radi izjašnjenja nadležnom državnom odvjetništvu. O reviziji se izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske mišljenjem da nisu ostvareni revizijski razlozi i predložilo je njeno odbijanje. Protivna stranka na reviziju nije odgovorila.

Revizija nije osnovana.

Suprotno tvrdnji revidenta, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP. Naime, u pogledu odlučnih činjenica ne postoji proturiječnost između

sadržaja isprava i onoga što se u razlozima presuda navodi o sadržaju isprava. To tim više što sam revident niti ne ukazuje konkretno o kojoj se ispravi radi i o kojoj odlučnoj činjenici te u čemu je proturječnost. Uz to nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud, u skladu sa odredbom čl. 386. istoga zakona, pazi po službenoj dužnosti.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za ispražnjenje poslovnog prostora.

Zahtjev temelji na tvrdnji da je sa tuženikom zaključen ugovor o zakupu poslovnog prostora 1. 3. 1991. godine na neodređeno vrijeme. Tuženik od srpnja 1991. godine nije osobno obavljao djelatnost u navedenom poslovnom prostoru već je to u ime i za račun tuženog obavljao O.Z. iz Z. koji je kao punomoćnik tuženika svojim dopisom od 16. 1. 1992. godine obavijestio tužiteljicu da odustaje od ugovora o zakupu, da je zatvorio lokal sa 1. 1. 1992. godine te da će sve tuženikove obveze prema tužitelju izvršiti u roku od 15 dana. Stoga su ispunjeni uvjeti za ispražnjenje spornog poslovnog prostora.

Utvrđenje je sudova da su stranke 1. 3. 1991. godine zaključile ugovor o zakupu spornog poslovnog prostora na neodređeno vrijeme. Podneskom od 16. 1. 1992. godine punomoćnik tuženika je obavijestio tužiteljicu da je zatvorio lokal "O. " u navedenom poslovnom objektu sa danom 1. 1. 1992. godine, te da će sve tuženikove obveze prema tužiteljici kao punomoćnik podmiriti u roku od 15 dana navodeći i da je zatvaranje lokala izvršio u dogovoru sa vlasnikom, tuženikom C.J.. Dana 28. 1. 1992. godine novim podneskom punomoćnik tuženika obavještava tužiteljicu, nakon što je ona objavila natječaj za dodjelu spornog poslovnog prostora u zakup, da je zatvaranje lokala bilo privremeno te da namjerava nastaviti poslovanje.

Pravilno su sudovi izjavu tuženika od 16. 1. 1992. godine shvatili kao izjavu o odustanku od ugovora jer se u njoj ne navodi da bi lokal bio zatvoren privremeno, zbog ratnih prilika kako to u postupku i reviziji tvrdi tuženik.

aj za dodjelu istog

Po shvaćanju ovoga suda, tužiteljica je, raspisavši potom natječ poslovnog prostora u zakup, konkludentno izrazila da prihvaća izjavu o odustanku.

Stoga je ugovorni odnos između stranaka prestao njihovim sporazumom, pa je tužiteljev zahtjev za predaju ispražnjenog poslovnog prostora osnovan (čl. 52. Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama - "Narodne novine", br. 57/65, 57/71).

Prigovor tuženika tijekom postupka i u reviziji da je izjavu od 16. 1. 1992. godine o zatvaranju lokala dao kao punomoćnik bez posebne punomoći je netočan. Naime, i u samoj toj izjavi punomoćnik navodi da lokal zatvara uz suglasnost sa tuženikom.

Slijedom iznesenog nije ostvaren niti jedan od revizijskih razloga pa je u skladu sa odredbom čl. 393. ZPP reviziju tuženika, valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 17. siječnja 1996.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.