Gž-3596/2008-2 · Županijski sud u Rijeci

Posl.br. Gž-3596/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Barice Blažek, kao predsjednika vijeća, te Dragana Katića i Nataše Masovčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. K. zastupane po punomoćniku G. M. odvjetniku iz R., protiv tužene M. S. iz M., I., zastupane po punomoćniku M. M. odvjetniku iz R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-8574/99-52 od 28. prosinca 2007. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2010. godine

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja p o t v r đ u j e.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 257.206,13 kn sa zakonskom zateznom kamatom pobliže navedenom u izreci, dok je točkom II. izreke naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 126.367,60 kn.

Protiv te presude žali se tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, u nastavku: ZPP).

U žalbi uz ostalo ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a upuštajući se u prosudbu ocjene suglasnosti nalaza vještaka za što nema potrebno znanje. Nastavno tvrdi da je počinjena i povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer da u prvostupanjskoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Tvrdi da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda prema kojemu nema razlike vrijednosti nekretnine procijenjene u vrijeme oduzimanja u odnosu na njezinu vrijednost u vrijeme vraćanja. Tvrdi da su u zemljišnim knjigama kuća i gospodarske zgrade upisane u dograđenim površinama što znači da su legalizirane građevine te ističe da je pogrešno utvrđenje vještaka C. B. odnosno prvostupanjskog suda o bespravnoj gradnji objekata. Nastavno ističe da je razlika vrijednosti nekretnine utvrđena nalazom vještaka Z. S. H. i ing. D. B. koji se nalaze u spisu a koje prvostupanjski sud nije analizirao zbog čega je trebalo provesti nadvještačenje koje je tužitelj i predlagao. Predlaže preinačenje pobijane presude i usvajanje tužbenog zahtjeva tužitelja odnosno ukidanje pobijane presude i vraćanje sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

U odgovoru na žalbu tužena u cijelosti osporava žalbene navode tužitelja, ukazuje na pravilno utvrđenje suda prvog stupnja posebno u pogledu ocjene nalaza vještaka.

Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio odlučne činjenice te je pravilno primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Pritom nije počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti odnosno na koje se u žalbi poziva tužitelj, jer su razlozi presude jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati.

Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja odbija tužitelja sa tužbenim zahtjevom utvrđujući da ne postoji razlika vrijednosti nekretnine procijenjene u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđenju prava vlasništva u odnosu na stanje nekretnine u kakvom je bila u vrijeme oduzimanja. Utvrđenje je prvostupanjskog suda da dograđeni dijelovi stambenog objekta nisu izvedeni u skladu s tada a i danas važećim propisima o gradnji. Nastavno prvostupanjski sud utvrđuje da niti jedan od nadograđenih objekata ne sadrži potrebnu građevinsku dozvolu odnosno tehničku dokumentaciju, dokaz o stabilnosti i sigurnosti, potrebne ateste te da nema ishođenu uporabnu dozvolu, a svi objekti su izgrađeni nakon 1968. god. te ne postoje uvjeti za njihovu legalizaciju. Izvršena ulaganja na objektu prvostupanjski sud ocjenjuje poduzetim u cilju ugostiteljske eksploatacije objekta. Zaključno, utvrđuje da ne postoji razlika u vrijednosti nekretnine iz čl. 49. Zakona o naknadi imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („NN“ br. 92/96 i 92/99, u nastavku: Zakon o naknadi).

Odgovarajući na žalbene navode tužitelja, u prvom redu valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a odnosno da nije sam prosuđivao usklađenost nalaza vještaka protivno odredbi čl. 250. ZPP-a.

Prvostupanjski sud je pravilno utvrđivao eventualnu razliku u vrijednosti nekretnine pismeno i usmeno usklađenim nalazima građevinskih vještaka M. E. i C. B.. Usmenim očitovanjem navedenih vještaka potvrđeno je da u tim nalazima nema neusklađenosti. Oba vještaka potvrdili su da prvotnom objektu u namjeni ladanjska kuća (vila) adaptacijom i izgradnjom nakon oduzimanja nije povećana vrijednost već je izgradnjom izgubio svoj status objekta u kojem se može stanovati. Oba vještaka su potvrdila i da su dograđeni objekti napravljeni bez odgovarajuće dokumentacije odnosno da su se stekli uvjeti za intervencijom građevinske inspekcije, tj. za rušenje objekta.

Njihovim nalazom, a protivno žalbenim navodima tužitelja, potvrđeno je i da predmetni objekti nisu ucrtani u zemljišnoknjižne planove, ucrtani su u katastarskim planovima uslijed avionskog snimanja mikro lokacije, ucrtavanje je vršeno bez obzira na građevinsku i uporabnu dozvolu pa takvo ucrtavanje objekta ne predstavlja legalizaciju objekta kako pogrešno tvrdi tužitelj u žalbi.

Pravno su neprihvatljive i tužiteljeve tvrdnje da prvostupanjski sud nije analizirao nalaze vještaka Z. S. H. i ing. D. B.. Nalazi navedenih osoba koje je tužitelj priložio u spis nisu nalazi vještaka koje bi odredio parnični sud i ne predstavljaju dokaz u ovom predmetu na kojemu bi valjalo temeljiti prvostupanjsku odluku.

Naime, provođenje i određivanje vještačenja predstavlja dio dokaznog postupka, koji određuje sud u smislu odredbe čl. 250. ZPP-a. Nalazi dipl. ing. građ. Z. S. H. i dipl. inž. građ. D. B., koje je tužitelj dostavio prvostupanjskom sudu nisu nalazi vještaka niti dio dokaznog postupka pa prvostupanjski sud nije ni trebao analizirati predmetne nalaze odnosno utvrđivati sadržaj istih.

Prvostupanjski sud je pravilno u skladu s čl. 250. i 251. ZPP-a odredio građevinsko vještačenje te imenovao vještake M. E. i C. B..

Pritom, osnovano je prvostupanjski sud prihvaćanjem sukladnih nalaza vještaka M. E. i C. B. utvrdio činjenično stanje te odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem nadvještačenja jer za to nisu postojali zakonski razlozi iz čl. 261. st. 3. ZPP-a.

Pravilno je činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda o nepostojanju razlike vrijednosti nekretnine procijenjene u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđenju prava vlasništva u odnosu na stanje nekretnine u kakvom je bila u vrijeme oduzimanja.

Iako su izvršeni određeni građevinski radovi na objektu u vidu dogradnje odnosno promjeni namjene objekta, svi radovi izvedeni su bez građevinske dozvole, ne zadovoljavaju tehničke uvjete i ne mogu se legalizirati pa je i vrijednost ugrađenog materijala bespredmetna, odnosno takvi objekti nemaju svoju vrijednost u pravnom smislu, kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja.

Stoga tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja.

Imajući u vidu navedeno valja naglasiti da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 49. Zakona o naknadi kada je odbio tužitelja sa tužbenim zahtjevom.

Pravilna je i zakonita odluka prvostupanjskog suda i u odnosu na dosuđeni parnični trošak tužene, koja odluka je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. a u svezi s odredbom čl. 155. ZPP-a.

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu prvostupanjskog suda sve sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci, 26. svibnja 2010. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Barica Blažek v.r.