Gž-727/2017-2 · Županijski sud u Zadru

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 10. Gž - 727/17-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Blanke Pervan, predsjednice vijeća, Željka Đerđa, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Mirjane Macure, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. P. iz V., , OIB:…, zastupanog po punomoćniku mr. sc. Z. Z., odvjetniku u Z., protiv tuženika: 1. K. Š., OIB:… iz P., i 2. K. Š., OIB:…, iz P., I, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika pod 1. K. Š. i 2. K. Š. protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2330/14 od 8. svibnja 2017., na sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2019.,

p r e s u d i o j e

1. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2330/14 od 8. svibnja 2017. pod točkama I. i II. izreke tako da se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja T. P. koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj T. P. OIB.:…, , ulica kbr. 14 od prodavatelja D. B. iz S. T., OIB:… kupio pokretnu-montažnu ugostiteljsku kućicu serijskog broja 003, dimenzija 10mx10m s krovom za cijenu od 150.000,00 kuna.

II. Nalaže se tuženicima ad/1 i ad/2 da tužitelju naknade trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 6.375,00 kuna, sve u roku od 15 dana."

2. Nalaže se tužitelju T. P. da tuženicima pod 1. K. Š. i pod 2. K. Š. nadoknadi trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.375,00 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I.- Utvrđuje se da je tužitelj T. P. OIB.:…, , ulica kbr. 14 od prodavatelja D. B. iz S. T., OIB:… kupio pokretnu-montažnu ugostiteljsku kućicu serijskog broja 003, dimenzija 10mx10m s krovom za cijenu od 150.000,00 kuna.

II.- Nalaže se tuženicima ad/1 i ad/2 da tužitelju naknade trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 6.375,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

III.- Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu iznad dosuđenog do zatraženog iznosa.“

Protiv citirane presude žalbu su izjavili tuženici pod 1. K. Š. i pod 2. K. Š. iz svih žalbenih razloga ukazujući da je izvornom tužbom tužitelj zahtijevao predaju u posjed predmetnog montažnog objekta, a radi čega je tražio i utvrđenje koje se sastoji u označavanju činjenica da je tužitelj montažni objekt kupio od treće osobe D. B. za iznos od 150.000,00 kn, a kako je ranija presuda ukinuta, u ponovljenom postupku tužitelj, s obzirom da žalitelji više nisu bili u posjedu spornog objekta, preinačuje tužbeni zahtjev na način kako ga je prvostupanjski sud neosnovano prihvatio. Žalitelji ističu da je u vrijeme raspravljanja pred sudom, posebice za vrijeme ročišta od 20. travnja 2017., na kojem je glavna rasprava zaključena, žalitelj K. Š. bio je na izdržavanju kazne zatvora, te da je na ročište doveden iz zatvora, da niti jedan od žalitelja u to vrijeme nije koristio stručnu pomoć punomoćnika iz redova odvjetnika, pa zbog pravne neukosti nisu iskoristili sva procesna ovlaštenja koja su imali na raspolaganju te je upitno da li je sud mogao u takvoj situaciji donijeti osporavanu presudu. Žalitelji ukazuju da se u konkretnom slučaju radi o tužbi kojom se traži utvrđenje činjenica kupnje montažnog objekta, prilikom čega od žalitelja ne traži ništa, pa ni priznanje tih činjenica, posebice nakon što su oni taj objekt napustili, pa žalitelji smatraju da u takvoj parnici ne mogu biti pasivno legitimirani, posebice što se zahtijeva da potvrde činjenice da je tužitelj platio objekt trećoj osobi. Žalitelji ističu da je i činjenično stanje pogrešno utvrđeno, jer sud nije uzeo u obzir njihove prigovore da su u tom objektu sa tužiteljem zajedno radili još 2010. na 2011. godinu, a navodni ugovor o kupnji tog objekta, a tako je račun, datiraju sa 31. srpnja 2012., pa je prvostupanjski sud imao razloga vjerovati žalitelju pod 1., da je najprije on platio određeni iznos za taj objekt, a zatim je prodavatelj isti objekt prodao i tužitelju, a to potvrđuje i činjenica da je tužitelj istupio iz tog objekta 2011., a nije logično da bi on odstupio od svog objekta da je bio njegov, a ostavio žalitelje da u njemu rade. Žalitelji predlažu da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev kao nedopušten i promašen, a tužitelja obaveže na plaćanje žalbenog troška kojeg potražuje u visini vrijednosti 137,5 bodova.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

Nije prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - dalje ZPP), na koju ukazuju tuženici pod 1. K. Š. i 2. K. Š. u žalbi, a na koju i ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, jer je izreka presude razumljiva, u obrazloženju su izneseni jasni razlozi o bitnim činjenicama na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoju odluku, tako da se pobijana presuda može valjano ispitati.

Nije prvostupanjski sud počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 9., 13. i 14. ZPP, a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

No, osnovano tuženici pod 1. K. Š. i pod 2. K. Š. u žalbi ukazuju da je, nakon objektivne preinake podneskom od 27. veljače 2016., tužbeni zahtjev postavljen tako da se njime traži utvrđenje činjenice da je tužitelj T. P. od treće osobe, konkretno D. B., kupio spornu montažnu kućicu za cijenu od 150.000,00 kn, odnosno da je postavljen tužbeni zahtjev na utvrđenje postojanja nekog pravnog odnosa između tužitelja T. P. i treće osobe D. B..

Dakle, po stavu ovog suda, opravdano tuženici pod 1. K. Š. i pod 2. K. Š. prigovaraju promašenoj pasivnoj legitimaciji, jer isti nisu sudionici pravnog odnosa čije se utvrđenje traži, pa se dakle ne radi o utvrđenju postojanja pravnog odnosa među strankama u ovom parničnom postupku, a niti ovako postavljen tužbeni zahtjev odnosno pobijana presuda može djelovati niti ostvarivati pravne učinke prema tuženicima pod 1. K. Š. i pod 2. K. Š..

U situaciji kao što je ova, kada tužbeni zahtjev nema kondemnatornog dijela, odnosno kada se postavljenim tužbenim zahtjevom ne zahtijeva od tuženika pod 1. K. Š. i pod 2. K. Š. nikakvo činjenje niti trpljenje, samo utvrđenje postojanja pravnog odnosa između tužitelja T. P. i treće osobe D. B. u svezi kupoprodaje, a koji ugovor je priložen uz tužbu i čija valjanost nije sporna u ovom postupku, ne može se valjano tražiti protiv ovdje tuženika pod 1. K. Š. i pod 2. K. Š., pa je takav tužbeni zahtjev, s obzirom da je pasivna legitimacija materijalno pravno pitanje, neosnovan u odnosu na ove tuženike, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.

S obzirom na sve naprijed navedeno trebalo je, temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, žalbu tuženika pod 1. K. Š. i pod 2. K. Š., uvažiti, pobijanu presudu suda prvog stupnja preinačiti na način da se tužbeni zahtjev tužitelja T. P. odbije kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom 1. izreke.

Posljedično tome, sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP, ovaj sud je odlučio i o troškovima cijelog postupka, a odluka o troškovima postupka je temeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje: Tarife).

Ovaj sud je tuženicima priznao kao opravdan odnosno potreban trošak sastava žalbe na presudu u iznosu od 1.375,00 kn (Tbr 10/1. Tarife = 100 bodova uvećano za 25% = 125 bodova uvećano za 10% za zastupanje više stranaka = 137,5 bodova x 10,00 kn/bod = 1.375,00 kn, za sastav redovnog pravnog lijeka na presudu), te je naložio tužitelju T. P. da dosuđeni iznos troška postupka isplati tuženicima pod 1. K. Š. i pod 2. K. Š. u roku od 15 dana.

Treba reći da su tuženici pod 1. K. Š. i pod 2. K. Š. na ročištu 20. travnja 2017., na kojem je zaključeno raspravljanje, iskazali da trošak postupka ne popisuju, pa je ovaj sud istima priznao samo traženi trošak za sastav žalbe i to u traženom iznosu.

U preostalom, a nepobijanom dijelu, točka III. izreke suda prvog stupnja ostaje nepromijenjena.

S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci.

U Zadru 24. travnja 2019.

Predsjednica vijeća

Blanka Pervan