Usž-1499/2015-2 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Usž-1499/15-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasminke Jenjić, predsjednice vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. S. d.o.o. Z., kojeg zastupa opunomoćenica M. M. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi prisilne naplate poreza i drugih javnih davanja, odlučujući o žalbi protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4306/14-12 od 8. lipnja 2015., na sjednici dana 1. listopada 2015.

p r e s u d i o j e

I. Žalba se odbija.

II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 4306/14-12 od 8. lipnja 2015.

Obrazloženje

Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-415-02/12-01/1408, urbroj: 513-04/14-02 od 30. rujna 2014. godine te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Citiranim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja o ovrsi Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Z., I. Z. – N. Z., klasa: UP/I-415-02/2010-001/001-194, urbroj: 513- 007-01-66/2010-03 od 18. rujna 2012. godine kojim rješenjem je između ostaloga utvrđeno da temeljem vjerodostojne isprave tužitelj na dan 9. prosinca 2010. duguje iznos od ukupno 1.705,98 kn te se nalaže Financijskoj agenciji provesti ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika sa svih ovršenikovih računa i na oročenim novčanim sredstvima, sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

U žalbi protiv osporene presude tužitelj navodi da sporno potraživanje po svojoj pravnoj prirodi nije vrsta poreza. Porezi se, kako po vrsti tako i visini, propisuju zakonom. Radi se o članarini HGK-u koja se temelji na Odluci o financiranju Hrvatske gospodarske komore. Takav dug se ne može naplaćivati po odredbama OPZ-a. Osim toga, ne mogu se niti primjenjivati odredbe OPZ-a koje reguliraju zastaru. Državno tijelo je bilo dužno razlučiti što se od spornog potraživanja odnosi na glavnicu što na kamate. Bilo je dužno obrazložiti kada je zastara počela teći i kada zastara ističe.

Navodi nadalje da je opće poznata činjenica da članarina HGK-u nije vrsta poreza. Naplata članarine putem Porezne uprave nije regulirana zakonom već podzakonskim aktom tj. odlukom. Tužitelj smatra da je pravno pitanje na koje je sud trebao dati odgovor može li Porezna uprava mimo zakonskih odredbi prisilno naplaćivati takovo parafiskalno davanje ili bi HGK kao vjerovnik trebala pokrenuti odgovarajući postupak protiv svoga člana. Slijedom navedenog predlaže da se žalba usvoji i ukine prvostupanjska presuda. Žalba nije osnovana.

Ispitujući osporenu presudu u granicama navoda i žalbe ovaj žalbeni sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje te da je pravilno primijenio materijalno pravo, a nisu učinjene ni povrede postupka.

Naime, uvidom u spis predmeta dostavljen sudu uz žalbu kao i u osporenu presudu proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem o ovrsi od 18. rujna 2012. godine utvrđeno da tužitelj na dan 9. prosinca 2010. duguje iznos od 1.705,98 kn od čega na glavnicu otpada 1.470,26 kn a na kamate 235,72 kn. Navedeno dugovanje odnosi se na članarinu Hrvatskoj gospodarskoj komori te doprinos za obavljanje javnih ovlasti Hrvatske gospodarske komore. Protiv tog rješenja odbijena je tužiteljeva žalba pozivom na odredbu članka 128. stavka 1. i stavka 3. u vezi sa člankom 140. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 147/08.). Tuženik je u obrazloženju osporenog rješenja detaljno odgovorio na tužiteljeve žalbene navode i utvrdio da se rješenje o ovrsi temelji na vjerodostojnoj ispravi – knjigovodstvenom izlistu stanja duga te je detaljno odgovorio na prigovor zastare istaknut u žalbi. Sud je odlučujući o tužbi tužitelja proveo dokazni postupak uvidom u sudski spis, spis tuženika i priložene isprave te nakon održane usmene javne rasprave utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Naime, sud je utvrdio da je tužiteljev dug po osnovi javnih davanja na dan 9. prosinca 2010. godine iznosio ukupno 1.705,98 kn, da je za svaku stavku duga, članarina iz 2008. godine, zastara počela teći 1. siječnja 2009. pa do donošenja osporenog rješenja nije nastupila apsolutna zastara što je pravilno utvrdilo i tuženo tijelo pozivom na mjerodavne odredbe Općeg poreznog zakona, a što je tuženo tijelo valjano obrazložilo koje obrazloženje je prihvatio i prvostupanjski sud.

I prema ocjeni ovog Suda pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da se u konkretnom slučaju radi o potraživanju članarine i doprinosa Hrvatskoj gospodarskoj komori čiji je nadzor nad obračunom i naplata prema posebnim propisima, članku 10. Odluke o financiranju Hrvatske gospodarske komore u 2010. godini (Narodne novine, broj: 140/09.) i članku 3. stavku 4. Zakona o poreznoj upravi (Narodne novine, broj: 67/01. – 128/10.), dana u nadležnost poreznoj upravi pa je ispravno zaključeno da predmetno potraživanje ima karakter javnog davanja na koje se potraživanje na odgovarajući način primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona.

Stoga je i prema ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud u provedenom postupku pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje te je na tako utvrđeno činjenično stanja pravilno primijenio materijalno pravo, a nije učinio niti povredu postupka.

Trebao je stoga temeljem odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12. i 152/14.) žalbu kao neosnovanu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 1. listopada 2015.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Tatjana Ilić, v.r.

Jasminka Jenjić, v.r.