Rev-3604/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3604/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Miljenke Vraničar i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z.A., V.A., mldb. G.A. i mldb. I.A., koje zastupa otac i z.z. Z.A., svi iz V., Z. …, koje zastupa G.Š., odvjetnik iz V., protiv tuženika R.H. iz V., B.J.B.Š.

…, kojeg zastupa M.M., odvjetnik iz V. i C. d.d. Z. - Filijala V., koju zastupa S.Č., odvjetnik iz V., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž 1382/95 od 6. srpnja 1995., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima br. P 484/94 od 6. travnja 1995., u sjednici vijeća održanoj dana 26. kolovoza 1998.

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se djelomično revizija tužitelja, preinačava presuda Županijskog suda u Osijeku br. Gž 1382/95 od 6. srpnja 1995. i Općinskog suda u Vinkovcima br. P 484/94 od 6. travnja 1995. u dijelu kojim se tužitelji odbijeni sa dijelom zahtjeva i sudi:

Nalaže se tuženicima da pored dosuđenog iznosa plate tužiteljima Z.A. i V.A. svakom i po iznos od 4.800,00 kn, te tužiteljima mldb. G.A. i mldb. I.A. svakom i po iznos od 4.000,00 kn a na ruke oca i zakonskog zastupnika Z.A., a sve sa zakonskim zateznim kamatama od dana 6. 4. 1995. pa do isplate i naknade cjelokupne troškove postupka u iznosu od 7.200,00 kn, a sve u roku od 15 dana.

II. U ostalom dijelu revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženicima da sa osnova naknade štete tužiteljima ukupno plate štetu u iznosu od 45.520,48 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 6. 4. 1995. pa do isplate i naknade troškove postupka u iznosu od 4.356,00 kn (stavak I. izreke), te su tužitelji sa ostalim dijelom tužbenog zahtjeva odbijeni (stavak II. izreke).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen dio zahtjeva tužitelja.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravodobnu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavili su tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 7., čl. 298. i čl. 338. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, dalje:

ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlažu da se presuda preinači i u cijelosti prihvati zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka uključujući trošak revizije ili da se ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Tuženici nisu odgovorili na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja je tužiteljima proizašla iz štetnog događaja od 21. 4. 1993. u kojem je smrtno stradala mldb. G.A.

U revizijskom stadiju postupka sporno je dali tuženici odgovaraju za štetu tužiteljima u cijelosti ili u omjeru od 80%, te visina nematerijalne štete koje tužitelji trpe kao roditelji i braća pok. mldb. G.

Bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u reviziji se mogu isticati samo ako su prvi put učinjene u postupku pred sudom drugog stupnja ili ako je sud drugog stupnja propustio sankcionirati takvu povredu učinjenu u postupku pred sudom prvog stupnja protiv koje se stranka žalila i tu povredu istakla. Revidenti u žalbi nisu istakli bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 298. i čl. 338. st. 4. ZPP, a žalbeni sud osnovano je otklonio istaknutu bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 7. ZPP.

Dakle, revidenti neosnovano ističu revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Kad je u postupku utvrđeno da je mldb. G. koja je bila stara 3 godine, a koja se igrala sa grupom djece pored ceste, iznenada krenula preko ceste, onda je svojim ponašanjem doprinjela štetnom događaju. To zato što odredba čl. 177. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91 i 3/94, dalje: ZOO) propisuje da se imalac opasne stvari enik svojom radnjom doprinio štetnom oslobađa odgovornosti u dijelu u kojem je ošteć

događaju. Dakle, za predmet spora nije odlučan prigovor revidenta da na roditeljima mldb. G. nema krivnje što je bez nadzora prelazila kolnik.

Dakle, nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odgovornost tuženika za štetu tužitelja.

Tužitelji Z. i V.A. kao roditelji mldb. G. zatražili su štetu sa osnova duševnih bolova koje trpe radi njezine smrti svaki u iznosu od 21.000,00 kn, mldb. G. i mldb. I.A. sa istog osnova radi smrti sestre zatražili su svaki štetu u iznosu od 14.000,00 kn.

Ovaj sud smatra da su zatraženi iznosi primjereni i temeljem odredbe čl. 200. ZOO ovu štetu trebalo je utvrditi u iznosima koje su tužitelji zatražili i svakom tužitelju dosuditi 80% tog iznosa, jer su tuženici za štetu odgovorni u omjeru od 80%.

Niži sudovi tužiteljima Z. i V.A. dosudili su po iznos od 12.000,00 kn radi čega je navedenim tužiteljima još trebalo dosuditi po iznos od 4.800,00 kn, tužiteljima mldb. G. i mldb. I.A. niži sudovi dosudili su štetu u iznosu od 7.200,00 kn i svakom tužitelju još je trebalo dosuditi štetu od 4.000,00 kn.

Iz iznesenih razloga a temeljem odredbe čl. 393. i čl. 395. st. 1. ZPP trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 2. u svezi sa čl. 155. ZPP i tužiteljima je dosuđen trošak postupaka razmjerno njihovom uspjehu u parnici, a tužitelji su uspjeli sa 80% svog zahtjeva.

U Zagrebu, 26. kolovoza 1998.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

administrativni referent:

(Štefica

Klepac)