Kzz-23/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz 23/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinje i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. S. š. d.d. Z. i dr. zbog prekršaja iz čl. 65. st. 1. toč. 1. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci (u daljnjem tekstu Zakona o HNB-u – „Narodne novine“, broj 36/01), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 19. srpnja 2007. godine, br. KZZ-DO-92/07, podignutom protiv rješenja Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 19. srpnja 2006. godine, br. Gž-3013/03, u sjednici održanoj dana 16. listopada 2009. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mirte Kuharić,

p r e s u d i o j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan te da je rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 19. srpnja 2006. godine, br. Gž-3013/03, povrijeđen zakon u odredbi čl. 65. st. 5. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci.

Obrazloženje

Prekršajni sud u Zagrebu je rješenjem od 13. ožujka 2003. godine oglasio krivima pravnu osobu S. š. d.d. Z., te okr. M. M. i okr. B. K. zbog prekršajnog djela iz čl. 65. st. 1. toč. 1. Zakona o HNB-u pa je fizičkim osobama izrekao svakoj novčanu kaznu u visini od po 7.000,00 kn, dok pravnoj osobi, nad kojom je pokrenut postupak stečaja, sukladno čl. 57. Zakona o prekršajima nije izrečena kazna.

Rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 19. srpnja 2006. godine, br. Gž-3013/03, u povodu žalbi okrivljenika, preinačeno je prvostupanjsko rješenje na način da je prekršajni postupak, temeljem čl. 118. Zakona o prekršajima ("Narodne novine", broj 2/73 – 33/95), obustavljen zbog nastupa apsolutne zastare daljnjeg vođenja prekršajnog postupka.

Protiv drugostupanjskog rješenja, Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podnio je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede odredbe iz čl. 65. st. 5. Zakona o HNB-u u vezi čl. 76. Zakona o prekršajima (ZOP/02), s prijedlogom da se utvrdi povreda zakona u korist okrivljenika.

Zahtjev je osnovan.

U pravu je državni odvjetnik da je prekršajni postupak protiv okrivljenika protuzakonito obustavljen s osnova nastupa apsolutne zastare pokretanja prekršajnog postupka.

Naime, prema čl. 42. st. 1. i 2. Zakona o prekršajima ("Narodne novine", broj 2/73 - 33/95 – u daljnjem tekstu ZOP/95), koji je bio na snazi u vrijeme vođenja prekršajnog postupka, apsolutna zastara pokretanja postupka nastupa protekom dvije godine od dana počinjenog prekršaja, time da je u st. 4. tog članka propisano da se posebnim zakonom može odrediti duži rok za pokretanje prekršajnog postupka u odnosu na prekršaje propisane tim posebnim zakonom.

Sukladno tome, Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci je u čl. 65. st. 5. i 6. propisao da za prekršaje utvrđene tim zakonom apsolutna zastara nastupa protekom šest godina, ali od dana kada je sačinjen zapisnik Hrvatske narodne banke u kojem je utvrđena nepravilnost, odnosno nezakonitost u poslovanju.

Time je, dakle, posebnim zakonom za konkretno prekršajno djelo utvrđen dulji zastarni rok, a što Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske prilikom donošenja rješenja o obustavi postupka nije imao u vidu.

Naime, budući da je prekršaj iz čl. 65. st. 1. toč. 1. Zakona o HNB-u počinjen dana 9. prosinca 2001. godine, to je zastara pokretanja prekršajnog postupka protiv okrivljenika nastupila tek dana 9. prosinca 2007. godine, a ne dana 9. prosinca 2003. godine, kako se pogrešno utvrđuje u pobijanom rješenju suda drugog stupnja.

Pri tome, neosnovano se u zahtjevu za zaštitu zakonitosti predlaže zastaru pokretanja prekršajnog postupka utvrditi računajući od dana sastavljanja zapisnika reg.br. 31-310/MG u povodu kojeg je stavljen zahtjev za pokretanja prekršajnog postupka br. 910-VI-216/PK/02- ŽZJ, tj. od dana 21. prosinca 2001. godine, budući se zastara, prema čl. 42. st. 1. i 2. ZOP/95, ima računati od dana počinjenog prekršaja. Ovo iz razloga što je u čl. 42. st. 4. ZOP/95 dana ovlast da se posebnim zakonom propiše dulji zastarni rok, ali ne i drugi način računanja tih rokova od onih propisanih u temeljnom zakonu.

Kako je povredom citiranih odredaba zakona obustavljen kazneni postupak u korist okrivljenika, to je uočenu povredu zakona, sukladno čl. 422. st. 2. ZKP-a, trebalo samo utvrditi ne dirajući u pravomoćno rješenje.

Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 16. listopada 2009. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.