Rev-3457/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3457/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te Ljubice Munić, Miroslave Vekić, Gordane Matasić- Špoljarić i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. S. iz Z., zastupane po M. C., odvjetniku iz Z., protiv tuženika E. o. d.d. iz M., Podružnica Z., zastupanog po punomoćniku Ć. S., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 20. srpnja 1999. godine broj Gž-3087/99 kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 27. siječnja 1999. godine broj Pn-7724/96, u sjednici održanoj dana 19. kolovoza 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici 324.600,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 19.358,00 kn. Presudom suda drugog stupnja djelomično je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 75.840,00 kn. U preostalom osporenom dijelu prvostupanjska presuda je preinačena tako da se odbija tužbeni zahtjev za naknadu štete za iznos od 105.000,00 kn, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.250,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se presuda preinači.

Tuženik nije odgovorio na izjavljenu reviziju tužiteljice, a niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Razlozi za reviziju na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 386. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 – dalje ZPP) nisu ostvareni, budući da u provedenom postupku nižestupanjskih sudova nije počinjena bitna povreda odredbe iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, a niti je pobijana presuda zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Iz utvrđenja sudova proizlazi da je tužiteljica u prometnoj nezgodi dana 3. lipnja 1996. godine zadobila nagnječenje mozga lijevo čeono, prijelom zatiljčane kosti, natučenje glave s krvnim podljevom, udarno-derne rane brade i otrgnuće usne i razderotine nosa, oguljotine lijeve nadlaktice i podlaktice, te prijelom lijeve potkoljenice, zbog čega je trpjela boli i strah pobliže opisane u razlozima pobijane presude, a nakon liječenja zaostale su i mnogobrojne trajne posljedice, što umanjuje opću životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 55%. Kao posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju zaostalo je i naruženje u srednjem do jačem stupnju, a koje se ispoljava kao postoperativni ožiljak i hipotrofiju muskulature lijeve noge, te u vidu postraumatskih ožiljaka na licu.

Po ocjeni ovog revizijskog suda, pravilno su primijenjeni kriteriji i mjerila propisani odredbom čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96) kad je za pretrpljene tjelesne boli dosuđena tužiteljici naknada u iznosu od 20.000,00 kn, za strah 15.000,00 kn, za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti 160.000,00 kn i za duševne bolove zbog naruženosti 20.000,00 kn, što je u skladu s vrstom i težinom zadobivenih tjelesnih ozljeda, trajanjem i jačinom boli i straha i utvrđenom stupnju naruženosti, te opsegom smanjenja životnih aktivnosti i pojavnim oblicima kroz koje se to smanjenje očituje, kao i dobi tužiteljice.

Suprotno navodima revizije sve te okolnosti uzete su u obzir u pobijanoj presudi, pa je stoga neosnovana tvrdnja tužiteljice da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Valjalo je stoga odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 19. kolovoza 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.