Gzz-45/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz-45/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. Andrije Erakovića i Damira Mratovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Siska, kojega zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika M. Z. i V. Z., oboje iz S., koje zastupa J. S., odvjetnik u S., radi otkaza stanarskog prava odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Sisku od 14. prosinca 1998. godine, br. Gž-1080/98., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sisku od 24. rujna 1997. godine, br. P-65/97., u sjednici održanoj dana 19. veljače 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Preinačuje se rješenje Županijskog suda u Sisku od 14. prosinca 1998. godine, br. Gž- 1080/98. i rješenje Općinskog suda u Sisku od 24. rujna 1997. godine, br. P-65/97. i

rješava:

Odbija se prijedlog za ponavljanje postupka tuženika M.Z. i V.Z. kao neosnovan.

Obrazloženje

Drugostupanjskim rješenjem potvrđeno je rješenje suda prvog stupanja kojim je dozvoljeno tuženicima ponavljanje postupka okončanog presudom tog suda od 9. lipnja 1995. godine, br. P-1099/94., te je ista presuda ukinuta.

Protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja zahtjev za zaštitu zakonitosti podiglo je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99

– dalje: ZPP) u svezi s čl. 421. toč. 9., 422. toč. 2. i 423. st. 1. toč. 6. ZPP, te predlaže da ovaj sud prihvati zahtjev za zaštitu zakonitosti ukine oba nižestupanjska rješenja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Parnične stranke se nisu izjasnile o podignutom zahtjevu za zaštitu zakonitosti. Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Predmet spora je otkaz stanarskog prava iz razloga predviđenih odredbom čl. 99. st. 1. te čl. 97. st. 1. toč. 5. Zakona o stambenim odnosima (“Narodne novine”, broj 51/85, 42/86, 22/92, 70/94 – dalje ZSO) tj. iz razloga što su tuženici kao nositelji stanarskog prava prestali koristiti stan neprekidno duže od šest mjeseci i iz razloga što su tuženici kao nositelji stanarskog prava stan davali u podnajam bez suglasnosti davatelja stana.

Nižestupanjski sudovi cijene da postoje razlozi za ponavljanje postupka u ovom predmetu predviđeni odredbom čl. 427. st. 9. ZPP, jer su tužitelji nakon pravomoćnosti ranije presude stekli mogućnost da predoče dokumentaciju iz Povijesnog arhiva iz koje bi bilo vidljivo da je majka, odnosno baka tuženika M.Z. stanarsko pravo predmetnog stana stekla prilikom eksproprijacije nekretnina koje su bile u njezinom vlasništvu.

Osnovano državni odvjetnik ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u svezi čl. 421. toč. 9., 422. toč. 2. i 423. st. 1. toč. 6. ZPP, jer doista nisu ispunjeni uvjeti predviđeni navedenim zakonskim odredbama za ponavljanje postupka u ovom predmetu.

Tuženici su nositelji stanarskog prava na predmetnom stanu pa činjenica da je majka tuženika M.Z. ranije stekla stanarsko pravo tog stana kao naknadu za nekretnine koje su eksproprirane njezinoj majci se ne može smatrati novom činjenicom u smislu čl. 421. toč. 9. ZPP. Ta činjenica i da je utvrđivana u postupku koji je završen pravomoćnom presudom P- 1099/94. ne bi dovela do povoljnije presude za tuženika. Parnica se vodila radi otkaza stanarskog prava zbog nekorištenja stana duže od šest mjeseci, te davanja stana u podnajam bez suglasnosti davatelja stana, pa način stjecanja stanarskog prava prednika tuženika doista nije relevantan za donošenje zakonite i pravilne odluke u tom postupku.

Stoga se razlog zbog kojeg tuženici predlažu ponavljanje postupka ne može smatrati novom činjenicom temeljem koje bi za tuženike mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. To isto se odnosi i na mogućnost tuženika da upotrijebi novi dokaz tj. spis o postupku eksproprijacije koji nije ni sačuvan u Povijesnom arhivu, a osim toga tuženici su se prije pravomoćnosti presude obvezali dostaviti dokumentaciju o eksproprijaciji dana 24. veljače 1995. godine, pa se ne radi o novim dokazima koji više nisu mogli biti isticani u postupku čije se ponavljanje traži.

Kako su se ostvarili razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se državni odvjetnik poziva u zahtjevu za zaštitu zakonitosti, to je ovaj sud primjenom odredbe čl. 408. st. 2. u svezi čl. 395. st. 1. ZPP, prihvatio zahtjev za zaštitu zakonitosti i preinačio oba nižestupanjska rješenja, te odbio prijedlog za ponavljanje postupka, kao neosnovan. U Zagrebu, 19. veljače 2003.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.