Rev-799/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 799/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića, kao predsjednika vijeća, te Stanislava Plazonića, Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića i Borisa Guttmanna, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice I. P. iz G., protiv tuženika A. P. iz G., radi opoziva ugovora o darovanju, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 13. lipnja 1991. br. Gž 2295/91, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Županji od 4. travnja 1991. br. P 121/91, u sjednici održanoj dana 4. lipnja 1992.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrdjena prvostepena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev za opoziv ugovora o darovanju zaključenog izmedju stranaka 6. XI 1991. kojim je tužiteljica darovala tuženiku sporne nekretnine pobliže opisane pod I izreke te presude i za uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja glede navedenih nekretnina u zemljišnim knjigama u vrijeme sklapanja navedenog ugovora na način da se briše uknjižba prava vlasništva na tim nekretninama sa imena i vlasništva tuženika uz istovremeni upis tih nekretnina na ime i u vlasništvo tužiteljice, te da joj tuženik preda te nekretnine u posjed slobodne od osoba i stvari.

Protiv drugostepene presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši da ovaj sud ukine obje nižestepene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje ili pak da presude preinači u smislu navoda iz tužbe.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se Javni tužilac Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zato, jer po ocjeni ovoga revizijskog suda ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku koji je, temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91), preuzet kao zakon Republike Hrvatske ( dalje ZPP),na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), i jer tužiteljica i ne obrazlaže koja je bitna povreda odredaba parničnog postupka učinjena zbog koje se, prema odredbama čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP, može izjaviti revizija.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužiteljica neosnovano osporava pravilnost zaključka nižestepenih sudova da je neosnovan navedeni tužbeni zahtjev jer da u ovom slučaju ne postoje opravdani razlozi za opozivanje predmetnog ugovora o darovanju. Naime, tužiteljica neosnovano ponavlja tvrdnje da postoje opravdani razlozi za opozivanje navedenog ugovora o darovanju jer da ju tužitelj tjera iz kuće i ne želi preuzeti obvezu da doprinosi za njeno uzdržavanje iako je ona u poodmakloj dobi i radno nesposobna.

To zato jer iz utvrdjenja sudova, poglavito stranačkog iskaza tužiteljice, proizlazi da tuženik (sin tužiteljice) prema tužiteljici nije iskazao grubu nezahvalnost niti ju tjera iz kuće odnosno da izmedju stranaka nisu poremećeni odnosi i jer tužiteljica u postupku nije dokazala da je nakon sklapanja navedenog ugovora o darovanju zapala u takovu oskudicu da bi zbog toga mogla s uspjehom tražiti opoziv predmetnog ugovora.

Zbog navedenog proizlazi i pravilnost zaključka drugostepenog suda da u ovom slučaju ne postoje potrebne pretpostavke za opoziv navedenog ugovora o darovanju u smislu pravnog pravila iz paragrafa 948. OGZ-a, koji je paragraf preuzet člankom 27. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91), zato jer je utvrdjeno da tuženik prema tužiteljici nije postupao grubom nezahvalnošću zbog koje bi tužiteljica u smislu navedenog pravnog pravila mogla s uspjehom tražiti opoziv navedenog ugovora o darovanju.

Prema svemu iznijetom proizlazi da se nižestepene presude temelje na pravilnoj primjeni materijalnog prava.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 393. ZPP.

U Zagrebu, 4. lipnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović, v.r.