Rev-1528/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1528/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća te Jasne Guštek, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz S., kojeg zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik u S., protiv tuženika E. o. d.d. Z., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. i p. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-2324/07 od 5. veljače 2010. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-832/03 od 28. lipnja 2007., u sjednici održanoj 16. svibnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se tužiteljeva revizija kao neosnovana.

Prihvaća se revizija tuženika i preinačuju se presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-2324/07 od 5. veljače 2010. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-832/03 od 28. lipnja 2007. i naloženo je tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade nematerijalne štete iznos od 70.000,00 kn sa zateznom kamatom od 28. lipnja 2007. do isplate, kao i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka te presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-832/03 od 28. lipnja 2007. u tom dijelu i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade nematerijalne štete iznos od 70.000,00 kn sa zateznom kamatom od 28. lipnja 2007. do isplate.

Nalaže se tužitelju M. V. iz S., …. naknaditi tuženiku E. o. d.d. Z., … trošak parničnog postupka u iznosu od 46.275,50 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade nematerijalne štete iznos od 220.000,00 kn sa zateznom kamatom od 28. lipnja 2007. do isplate, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 31.060,00 kn (t. I. izreke). Odbijen je ostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 39.650,00 kn sa zateznom kamatom (t. II. izreke).

Presudom suda drugog stupnja djelomično je prihvaćena žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda na načina da je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade nematerijalne štete 70.000,00 kn sa zateznom kamatom o 28. lipnja 2007. do isplate, kao i tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 kn, a odbijen je ostali dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa do iznosa od 220.000,00 kn te je odlučeno da preko iznosa od 3.000,00 kn svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 150.000,00 kn (preko dosuđenog iznosa od 70.000,00 kn do iznosa od 220.000,00 kn) reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijanu presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev na način da prihvati tužbeni zahtjev ili podredno ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio i tuženik pobijajući drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 70.000,00 kn pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Odgovor na reviziju tužitelja i tuženika nije podnesen.

Revizija tužitelja nije osnovana, a revizija tuženika je osnovana.

Predmet spora je naknada nematerijalne štete za duševne boli zbog naročito teškog invaliditeta supruge tužitelja koja je stradala kao pješakinja u prometnoj nesreći koja se je dogodila 7. listopada 1999.

Materijalnopravno pitanje koje je tuženik naznačio u reviziji odnosi se na tumačenje pojma naročito teškog invaliditeta iz čl. 201. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZOO), koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05), odnosno koji je to naročito teški invaliditet koji opravdava dosuđenje naknade štete posredno oštećenom s naslova naročito teškog invaliditeta bliske osobe.

Prema odredbi čl. 392.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP, ovaj sud je ocijenio da je materijalnopravno pitanje zbog kojeg je tuženik podnio reviziju, važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. O tom pitanju ovaj sud je već zauzeo pravno shvaćanje, a pobijana odluka temelji se na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem. O navedenom pravnom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je pravno stajalište u odlukama, primjerice poslovni broj Rev-179/08, Rev-493/06. U postupku pred općinskim i županijskim sudom utvrđeno je da je supruga tužitelja M. V. stradala kao pješakinja u prometnoj nesreći 7. listopada 1999. kada je na nju naletio automobil na cesti kod Bolnice u S., da je osiguranica tuženika presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj K-75/00 proglašena krivom zbog tog štetnog događaja. Također je utvrđeno da je u tom štetnom događaju supruga tužitelja zadobila teške tjelesne ozljede i to nagnječenje mozga, prijelom II-VII rebra s desne strane prsnog koša, otvoreni prijelom lijeve potkoljenice, prijelom vanjskog okrajka desne natkoljenice u zglobu koljena i prijelom desne ključne kosti, da je nakon završetka liječenja zaostalo otežano kretanje i ukočenje ramenog zgloba, glavobolje sa smetnjama koncentracije, pamćenja i promjena ponašanja u sklopu postkontuzionog sindroma, povremeno se gubila, bila zaboravljiva, ovisna o pomoći druge osobe, zbog nemogućnosti kontrole mokrenja morala je nositi pelene, da je kod supruge tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti za 60 %. Kasnije je kod M. V. utvrđen uznapredovali tumor gušterače koji nije u vezi sa štetnim događajem te je došlo do smrtnog ishoda 16. lipnja 2003.

Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su ocijenili da utvrđeni postotak smanjenja životnih aktivnosti supruge tužitelja te u potpunosti narušena kakvoća njezinog života, a time i života tužitelja, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade tužitelju za duševne boli zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe, supruge, u smislu čl. 201. st. 3. ZOO. Prvostupanjski sud je stoga, zaključivši da je osiguranica tuženika isključivo odgovorna za štetni događaj, u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i naložio tuženiku da tužitelju isplati pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 70.000,00 kn, jer je utvrdio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 100.000,00 kn te ju umanjio za 20 % u smislu čl. 192. st. 1. ZOO, ocijenivši da je supruga tužitelja u tom omjeru doprinijela nastanku štetnog događaja.

Po stajalištu revizijskog suda pravni zaključak nižestupanjskih sudova da tužitelj ima pravo na naknadu štete za duševne boli zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe ne može se prihvatiti.

Prema odredbi čl. 201. st. 3. ZOO u slučaju naročito teškog invaliditeta neke osobe sud može dosuditi njezinom bračnom drugu, djeci i roditeljima pravičnu novčanu za njihove duševne bolove.

Pri ocjenjivanju prava oštećenika na isplatu pravične novčane naknade nematerijalne štete zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe treba prema tome utvrditi jesu li za to ispunjene pretpostavke propisane navedenom pravnom normom, a to su postojanje naročito teškog invaliditeta izravnog oštećenika i postojanje duševnih bolova određenog intenziteta i trajanja kod posrednog oštećenika koji su u uzročnoj vezi s nastupom naročito teškog invaliditeta izravnog oštećenika.

ZOO ne određuje što se smatra naročito teškim invaliditetom, ali iz same dikcije navedene zakonske odredbe je vidljivo da naknadu za duševne bolove zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe posrednom oštećeniku opravdava samo onaj teški invaliditet koji se razlikuje od ostalih slučajeva teškog invaliditeta po okolnostima koje mu daju posebnu težinu. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev (drugostupanjski sud djelomično) za duševne boli zbog naročito teškog invaliditeta supruge tužitelja.

Naime, uvažavajući svu težinu predmetnog slučaja, kao i činjenicu da je tužitelj – suprug - nedvojbeno trpio duševne bolove zbog invaliditeta svoje supruge, a imajući na umu ranije navedene utvrđene posljedice i njihove manifestacije, u konkretnom slučaju ipak nije riječ o naročito teškom invaliditetu koji bi opravdavao dosuđenje naknade za duševne bolove u smislu čl. 201. st. 3. ZOO.

Zbog toga je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP valjalo preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev.

Slijedom iznesenog, kada su preinačene nižestupanjske presude i odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti iz razloga što nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 201. st.3. ZOO za dosudu pravične novčane naknade zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe, bespredmetni su navodi revizije tužitelja koji se odnose na utvrđeni doprinos tužiteljeve supruge predmetnom štetnom događaju, kao i utvrđenju visinu pravične novčane naknade pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja valjalo odbiti.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 154. st. 1., čl. 155. ZPP. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. Tuženiku je kao opravdan parnični trošak odmjeren trošak zastupanja putem odvjetnika u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05, 59/07, dalje: Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu, obrazloženih podnesaka od 14. rujna 2006., 19. ožujka 2007. i 18. lipnja 2007. (Tbr. 8/2 Tarife) te za zastupanje na ročištima 22. rujna 2003., 16. listopada 2003., 8. lipnja 2005., 18. rujna 2006., 26. rujna 2006., 5. listopada 2006., 5. travnja 2007., 17. travnja 2007. (Tbr. 9/1 Tarife), za svaku radnju po 2.500,00 kn, sve uvećano za PDV (Tbr. 42) te za sastavljanje žalbe 3.812,50 kn (Tbr. 10/1 i tbr. 42. Tarife) i revizije prema vrijednosti predmeta spora koja se pobija revizijom (70.000,00 kn) u iznosu od 1.525,00 kn (Tbr. 10/4 i tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 148/09). Tuženiku je odmjeren i trošak sudskih pristojbi na žalbu u iznosu 3.187,50 kn i na reviziju 1.150,50 kn. U Zagrebu, 16. svibnja 2012.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.