Revr-491/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-491/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz S., zastupanog po punomoćniku Ž. P., odvjetniku u S., protiv tuženika H. –. H. p. d.d. Z., zastupana po punomoćnicima M. B.-P. i E. K.-B., odvjetnicama u S., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-3985/01 od 08. veljače 2002. godine, kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu, broj: IV P- 462/01 od 03. srpnja 2001. godine i tužba odbačena, u sjednici održanoj 10. prosinca 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Splitu, broj: … od 03. srpnja 2001. godine utvrđene su ništavim i bez pravnog učinka odluke tuženika broj: … od 16. veljače 2001. godine o opozivu tužitelja sa radnog mjesta upravitelja Središta pošta Split i odluka tuženika broj: … od 12. ožujka 2001. godine kojom je odbijen prigovor tužitelja protiv odluke o opozivu, te tuženiku naloženo omogućiti tužitelju obavljanje poslova u skladu s ugovorom broj: …

Rješenjem Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-3985/01 od 08. veljače 2002. godine ukinuta je prvostupanjska presuda i tužba odbačena.

Protiv drugostupanjskog pravomoćnog rješenja tužitelj je izjavio reviziju pobijajući ga iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njegovo preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, a kako na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revident i ne upire, zaključiti je da pobijano rješenje nije opterećeno bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

Ne stoji ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U ovom postupku tužitelj osporava zakonitost odluke tuženika o njegovom opozivu s radnog mjesta upravitelja Središta pošta Split od 16. veljače 2001. godine i odluke tuženika od 12. ožujka 2001. godine kojom je odbijen prigovor tužitelja izjavljen protiv prvostupanjske odluke o opozivu.

Pobijanim rješenjem drugostupanjski sud ukinuo je prvostupanjsku presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i tužbu odbacio smatrajući da protiv odluke o opozivu tužitelja sa radnog mjesta s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima ne pripada sudska zaštita.

Kako to proizlazi iz utvrđenja nižestupanjskih sudova tužitelj je odlukom tuženika od 11. siječnja 1999. godine imenovan za upravitelja Središta pošta Split sa danom 01. studenog 1999. godine, a što je radno mjesto s posebnim ovlastima i odgovornostima (čl. 16. Pravilnika o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta HP-a).

Odlukom tuženika od 16. veljače 2001. godine tužitelj je opozvan sa tog radnog mjesta.

Imenovanje odnosno opoziv radnika na radno mjesto sa posebnim ovlastima i odgovornostima jest u nadležnosti uprave društva tuženika, koja polazeći od interesa tog društva, na radna mjesta o kojima ovisi proces rada imenuje osobe za koje procijeni da u datom trenutku predstavljaju najbolje rješenje. Odnosno ukoliko uprava društva ocijeni da imenovani radnik iz određenih razloga ne zadovoljava na tom radnom mjestu s posebnim ovlastima i odgovornostima, ovlaštena je opozvati ga.

Takva odluka uprave društva jest dakle njezino autonomno pravo odlučivanja o organizaciji poslovanja i kao takva ne može biti predmetom osporavanja, a niti ocjene njene zakonitosti, a kako to tužitelj pogrešno smatra.

Stoga je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavosti osporenih odluka tuženika neosnovan i kao takvog je trebalo odbiti, no kako odbacivanjem tužbe (a kako je to učinjeno pobijanim drugostupanjskim rješenjem) procesno pravo nije primijenjeno na štetu tužitelja, to je reviziju trebalo odbiti.

Zbog navedenog, a temeljem odredbe čl. 400. st. 2. u svezi s odredbom čl. 393. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 10. prosinca 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.