IV Kž-12/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Pavišić dr. Berislava kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Mikor Milivoja kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv G. V., zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 4. KZH, u vezi čl. 163. st. 1. i 3. KZH, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Splitu od 8. siječnja 1992.godine br. K-373/91, u sjednici održanoj 6. svibnja 1992. godine
Legislator headnote
AI generatedIV Kž-12/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Odlučujući na temelju čl. 159. st. 7. Zakona o krivičnom postupku, koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku preuzet kao zakon Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 53/91 - ZKP) o izraženom neslaganju istražnog suca tog suda sa zahtjevom javnog tužitelja za provođenje istrage protiv G. V. zbog kriv. djela iz člana 168. st. 4. KZH u vezi s čl. 163. st. 1. i 3. KZH, vijeće Okružnog suda u Splitu pobijanim je rješenjem odlučilo da se prihvati taj zahtjev i protiv okr. G. V. provede istraga zbog osnovane sumnje da je učinio to kriv. djelo.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: IV Kž-12/1992-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Pavišić dr. Berislava kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Mikor Milivoja kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv G. V., zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 4. KZH, u vezi čl. 163. st. 1. i 3. KZH, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Splitu od 8. siječnja 1992.godine br. K-373/91, u sjednici održanoj 6. svibnja 1992. godine
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba okr. G. V. kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Odlučujući na temelju čl. 159. st. 7. Zakona o krivičnom postupku, koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku preuzet kao zakon Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 53/91 - ZKP) o izraženom neslaganju istražnog suca tog suda sa zahtjevom javnog tužitelja za provođenje istrage protiv G. V. zbog kriv. djela iz člana 168. st. 4. KZH u vezi s čl. 163. st. 1. i 3. KZH, vijeće Okružnog suda u Splitu pobijanim je rješenjem odlučilo da se prihvati taj zahtjev i protiv okr. G. V. provede istraga zbog osnovane sumnje da je učinio to kriv. djelo.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja odvj. M. Z. iz S. i predložio da se ono preinači i zahtjev za provođenje istrage odbije.
Žalba nije osnovana.
Ne stoji tvrdnja žalitelja da reagiranje sada pokojne D. D. nema nikakve veze s radnjom koju je kritične zgode poduzeo okrivljenik kao vozač, već da je pokojnica uslijed "čudnih radnji" u vožnji, sama skrivila nezgodu i svoju smrt, te da na strani okrivljenika nema čak ni doprinosa nezgodi.
Suprotno tome, dokazi koji su do sada prikupljeni i po ocjeni ovog Vrhovnog suda čine osnovanom sumnju da je okrivljenik svojom nepropisnom vožnjom - preticanjem koje je vršio protivno čl.
27. st. 1. čl. 58. i čl. 62. st. l. toč. 5. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama ugrozio javni promet i doveo u opasnost oštećenicu, jer je vršio pretjecanje dvaju teških teretnih vozila na cesti gdje je to horizontalnom signalizacijom zabranjeno, u toku pretjecanja svojom vožnjom po lijevoj strani kolnika i doveo je u opasnu situaciju sada pok. D. D., koja je pravilno vozila svojom desnom stranom kolnika u susret, te je oštećena upravo zbog te opasne situacije, u koju je dovedena bez svoje krivnje,a radi izbjegavanja sudara s vozilom optuženog skrenula u desno, zahvatila desnim kotačima površinu izvan kolnika (s desne strane) uslijed čega je izgubila kontrolu nad svojim vozilom, te prešla na lijevu kolničku traku, gdje je najprije došlo do bočnog dodira s automobilom "Zastava Jugo 55", a zatim i do sudara s automobilom optuženika (u završnoj fazi pretjecanja) pri čemu je D. D. ispala iz svog automobila, a na automobil optuženika naletilo ranije pretjecano teretno vozilo "FAP", jer na takvu situaciju upućuje nalaz i mišljenje prometnog vještaka ing. F. I., kao i informacija koju je o vožnji optuženika dao presumtivni svjedok B. D.. Osnovana sumnja da je optuženik svojom nepropisnom vožnjom ugrozio javni promet i doveo u opasnost sada pok. D. D. postoji i usprkos mišljenja prometnog vještaka da se nezgoda s tehničke strane od sada pok. D. D. mogla izbjeći, a na što posebno upire žalitelj, jer se od vozača dovedenog u opasnost protupropisnim ponašanjem drugog vozača ne može očekivati optimalno svrsishodna reakcija, dok eventualno reagiranje koje nije optimalno u datoj situaciji ne oslobađa, barem za sada - osnovane sumnje za ugrožavanje javnog prometa onoga koji je izazvao takvu opasnost.
S obzirom na izneseno pobijanim je rješenjem u skladu s čl. 157. st. 1. ZKP zakonito odlučeno da se protiv okrivljenika provede istraga, pa je njegovu žalbu protiv pobijanog rješenja trebalo, kao neosnovanu na temelju čl. 397. st. 3. ZKP odbiti.
U Zagrebu, 6. svibnja 1992. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Lipnjak-Bosanac Zlata,v.r.
Pavišić dr. Berislav, v.r.