I Kž-1001/2010-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1001/10-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te mr. sc. Marina Mrčele i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasne Galešić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. P., zbog kaznenog iz članka 276. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (članak 218. stavak 1. Kaznenog zakona), odlučujući o žalbi osuđenog M. P. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 27. rujna 2010., broj Kv-I- 441/10, u sjednici održanoj 5. travnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba optuženog M. P., ukida se prvostupanjska presuda i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu je, odlučujući o zamolnici Općinskog suda u Konjicu od 16. travnja 2010. za preuzimanje izvršenja strane kaznene presude izrečene hrvatskom državljaninu, koja je dostavljena uz dopis Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za Europsku uniju i međunarodnu suradnju od 9. lipnja 2010., sukladno odredbama Sporazuma o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenom stvarima od 26. veljače 1996. izmijenjenog Sporazumima između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine od 7. lipnja 2004. i 10. veljače 2010. te na temelju članka 507. Zakona o kaznenom postupku Republike Hrvatske, pobijanom presudom utvrdio da je osuđeni M. P. pravomoćnom presudom Općinskog suda u Livnu od 14. lipnja 2006. osuđen zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 276. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci te da kazneno djelo opisano u toj presudi predstavlja i kazneno djelo po Kaznenom zakonu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 110/97. i 27/98.; u daljnjem tekstu „KZ“), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela i to kazneno djelo razbojništva iz članka 218. stavak 1. KZ-a pa je pobijanom presudom, na temelju članka 507. Zakona o kaznenom postupku i članka 218. stavak 1. u svezi s člankom 57. stavak 2. b) KZ-a osudio osuđenika M. P. na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci u koju mu je na temelju članka 63. stavak 1. KZ-a uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 9. studenog 1999. do 1. prosinca 1999.

I Kž 1001/10-4

Protiv te presude žali se osuđeni M. P. putem branitelja, odvjetnika D. Š., zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da se „zbog nastupa zastare izvršenja preinači“ pobijana presuda „te oslobodi Okrivljenika od izrečene kazne zatvora“, podredno da pobijana presude bude preinačena na način da kazna bude ublažena.

Na temelju članka 399. u svezi s člankom 373. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06, dalje u tekstu: ZKP), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje koje se u podnesku očitovalo na način da je žalba osuđenika osnovana jer nije moguće sa sigurnošću utvrditi je li nastupila zastara izvršenja kazne.

Žalbe je osnovana.

Kroz žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona žalitelj zapravo s pravom prigovora utvrđenom činjeničnom stanju u prvostupanjskoj presudi, a u odnosu na okolnost je li za osuđenika nastupila zastara izvršenja kazne koju je prvostupanjski sud pobijanom presudom preuzeo od nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, imajući na umu da je presuda Kantonalnog suda u Livnu pravomoćna 15. studenog 2006. pri čemu žalitelj ukazuje da je prema članku 123. i članku 125. stavak 5. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine apsolutna zastara izvršenja kazne zatvora u konkretnoj situaciji nastupila 15. studenog 2010.

Prema članku 3. stavak 1. točka 5. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj 3/10, dalje u tekstu: Sporazum), izvršenje se neće preuzeti „ako država izvršenja nije u mogućnosti izvršiti sankciju zbog zastare izvršenja“.

Nadalje, prema članku 73. stavak 1. i 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“, broj 178/04., dalje u tekstu: ZOMPO) izvršenje sankcije koju je izreklo strano pravosudno tijelo će biti obustavljeno ako u državi moliteljici nastupi zastara izvršenja ili je ukinuto izvršenje. Uz to, prema članku 74. točka 1. ZOMPO-a sudska presuda stranog suda neće se izvršiti ako je nastupila zastara izvršenja kazne po hrvatskom pravu.

Iz pobijane presude razvidno je da prvostupanjski sud nije razmatrao postoje li uvjeti za preuzimanje izvršenja s obzirom na mogući nastup zastare izvršenja kazne pa stoga žalbeni navodi s uspjehom dovode u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Ovo tim više ako se ima na umu zamolnica Općinskog suda u Konjicu (list 4 spisa) u kojoj je navedeno da apsolutna zastara izvršenja kazne nastupa 15. studenog 2010.

Pored toga, iz pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud odluku donio na temelju „odredbe članka 507. Zakona o kaznenom postupku“ ali je nejasno o kojem zakonskom tekstu je tu riječ imajući na umu mnogobrojne izmjene kazneno procesnog zakonodavstva.

No, bez obzira na to, u konkretnoj situaciji odlučne su odredbe Sporazuma i ZOMPO- a u odnosu na koje će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku ocijeniti jesu li ispunjene

I Kž 1001/10-4

zakonske pretpostavke za preuzimanje izvršenja presude stranog suda, a osobito je li po domaćem pravu ili po pravu države moliteljice nastupila zastara (relativna ili apsolutna) izvršenja kazne zatvora u trajanju osam mjeseci te potom donijeti pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku.

Stoga je na temelju članka 388. stavak 1. ZKP-a trebalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 5. travnja 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Jasna Galešić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.