Rev-2685/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2685/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. J. iz O., koga zastupa Z. Š., dipl. pravnik, zaposlenica Sindikata trgovine Hrvatske Osijek, protiv tuženika O. d.o.o. O., koga zastupa D. F., odvjetnik iz O., radi otkaza ugovora o radu, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž-881/99 od 6. svibnja 1999. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku br. I Pr-368/98 od 22. ožujka 1999. godine, u sjednici održanoj dana 22. prosinca 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Osijeku je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja M.J. iz O., da se poništi obavijest tuženika O. O. od 14. travnja 1998. g. o prestanku radnog odnosa tužitelja te da se naloži tuženiku da s tužiteljem uspostavi kontinuitet radnog odnosa te mu isplati plaću u iznosu od 1.800,00 kn svakomjesečno te da se raskine ugovor o radu između tužitelja i tuženika s danom pravomoćnosti sudske presude o nedopuštenosti otkaza te da tuženik tužitelju isplati na ime naknade štete zbog nedopuštenosti otkaza iznos od 9.000,00 kn.

Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime troškova postupka isplati iznos od 2.022,00 kn sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže, da ista bude ukinuta i predmet vraćen na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije dostavljen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući presudu, koja se pobija revizijom i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92, dalje: ZPP) na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP). Na ostale povrede ZPP-a iz čl. 354. u smislu čl. 385. st. 1. i 2. ovaj sud pazi samo ako na takve povrede bude upozoreno u reviziji. Kod toga nije dovoljno da općenito bude rečeno, već mora biti označeno, koje su to bitne povrede ZPP-a učinjene i na koji način.

Iz sadržaja revizije se dade zaključiti da se revident poziva na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Međutim, iz odredbe čl. 385. st. 3. ZPP-a proizlazi da se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dakle, nije se ostvario revizijski razlog povrede odredaba ZPP-a.

Ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

U ovoj fazi postupka je ostalo prijepornim da li je tužitelju kao sindikalnom povjereniku mogao prestati radni odnos na određeno vrijeme zbog povećanog obima posla s obzirom na odredbu čl. 182. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 38/95 - dalje: ZR), kojom je propisano da sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka obavljanja te dužnosti, poslodavac može otkazati, samo uz prethodnu suglasnost sindikata.

Prvostupanjski sud je utvrdio, koja utvrđenja je prihvatio i drugostupanjski sud:

- da je dana 16. siječnja 1998. godine tuženik s tužiteljem zaključio ugovor o radu na određeno vrijeme zbog povećanog opsega posla;

- da je tužitelju temeljem obavijesti od 14. travnja 1998. godine prestao ugovor o radu zbog smanjenja opsega posla kod tuženika.

Utvrdio je i to da je kod tuženika obim poslova smanjen u šestomjesečnom razdoblju poslije otkaza tužitelju u odnosu na šestomjesečno razdoblje prije otkaza tužitelju.

S obzirom na naprijed iznijeta činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi su i po stajalištu ovog suda pravilno zaključili, da činjenicom što je tužitelj sindikalni povjerenik ne može dobti drugačiji pravni status i veća prava od onih, koje je stekao temeljem zaključenog ugovora o radu na određeno vrijeme zbog izvanrednog povećanja opsega posla s tuženikom, tj. da mu ne pristoji zaštita propisana po citiranoj odredbi čl. 182. st. 1. ZR, jer bi to značilo, da bi njegov status bio drugačiji od statusa ostalih zaposlenika, koji su zasnovali radni odnos na određeno vrijeme zbog izvanrednog povećanja opsega posla. Dakle, pravilno su zaključili da nije odlučno što je tužitelj obavljao funkciju sindikalnog povjerenika u smislu zaprijeke za prestanak radnog odnosa, jer su stranke zaključile ugovor o radu na određeno vrijeme, pa je tužitelju nakon primljene obavijesti prestao radni odnos na određeno vrijeme zbog prestanka potreba za povećenim obimom posla, jer su se za to, kako to utvrđuju nižestupanjski sudovi, ostvarile pretpostavke iz među strankama zaključenog ugovora o radu na određeno vrijeme.

Zbog iznijetih razloga nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo, kad su odbili tužbeni zahtjev tužitelja - revidenta.

Kako dakle, ne postoje razlozi zbog kojih je izjavljena revizija a ni oni na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 22. prosinca 1999. godine

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.