I Kž-247/2004-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 247/04-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Erike Kocijančić, kao predsjednice vijeća, te Milivoja Mikora i Dragana Poljaka, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Š. S. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 20. siječnja 2004. broj K-52/03, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić i zamjenika branitelja optuženika M. P., odvjetnika iz Z., po preuzimatelju odvjetničkog ureda O. M. P., opunomoćenog B. G., odvjetnika iz Z., u sjednici održanoj dana 11. travnja 2007. godine

p r e s u d i o j e :

I/ Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika.

II/ Povodom žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, prvostupanjska presuda se preinačuje na način da se

protiv opt. Š. S.

temeljem čl. 353. toč. 6. ZKP

ODBIJA OPTUŽBA

da bi

dana 24. ožujka 2003. u mjestu U. držao u svom osobnom automobilu reg. oznake … i to u jednoj kutiji za cigarete 10 paketića sačinjenih od PVC vrećica, odnosno staniol folija s ukupnom količinom od 3,16 gr heroina, a u svom stanu u Z. jedan paketić od staniola s 0,23 gr heroina, koja opojna droga mu je istog dana oduzeta,

dakle, da bi neovlašteno posjedovao tvari koje su propisom proglašene opojnim drogama,

čime da bi počinio kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom – zlouporabu opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ.

I Kž 247/04-5

III/ Temeljem čl. 123. st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 5. tog Zakona, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

Županijski sud u Zadru, kao prvostupanjski sud je povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zadru od 02. lipnja 2003. broj K-DO-24/03 protiv opt. Š. S. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, presudom od 20. siječnja 2004. broj K-52/03 opt. Š. S. proglasio krivim da je počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ, te ga temeljem istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, te je po čl. 67. st. 1.,2. i 3. KZ prema optuženiku primijenio uvjetnu osudu za izvršenje izrečene kazne pod uvjetom da u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, a po čl. 76. st. 1. KZ prema optuženiku je primijenio sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, a u svakom slučaju do proteka roka provjeravanja iz primijenjene uvjetne osude. Najzad, po čl. 173. st. 7. KZ prema optuženiku je izrekao sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta i to opojne droge heroin u ukupnoj količini od 3,39 gr, koja je privremeno oduzeta prema potvrdi PU Zadarske od 24. ožujka 2003. broj KU- 234/03. Po čl. 122. ZKP optuženika je obvezao da nadoknadi troškove kaznenog postupka u iznosu od 5.500,00 kn.

Protiv ove prvostupanjske presude žalbu je podnio državni odvjetnik i to zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Optuženik je po branitelju M. P., odvjetniku iz Z., podnio odgovor na žalbu, predlažući da se ta žalba odbije kao neosnovana. Ujedno zahtijeva da se o sjednici vijeća drugostupanjskog suda obavijesti optuženika i njegovog branitelja.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je kao drugostupanjski sud po čl. 373. st. 1. ZKP spise dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske vratilo je spise drugostupanjskom sudu uz podnesak od 03. svibnja 2004. broj KŽ-DO-727/04, predlažući da se žalba državnog odvjetnika prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Drugostupanjski sud je po čl. 373. st. 2. ZKP o sjednici vijeća obavijestio Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, a po čl. 374. st. 1. ZKP obavijestio je i optuženika, te njegovog branitelja. Dostave poziva su uredne.

Na sjednici vijeća drugostupanjskog suda nazočili su zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinka Orlić, te odvjetnik B. G. iz Z., po punomoći odvjetnika O. M. P., kao preuzimatelja odvjetničkog ureda M. P., odvjetnika iz Z., bivšeg branitelja optuženika.

I Kž 247/04-5

Nazočne stranke ustrajale su kod osnova, navoda i prijedloga iz podnesaka predanih sudu tijekom žalbenog postupka.

Drugostupanjski sud je po čl. 374. st. 4. ZKP odlučio održati sjednicu vijeća i bez nazočnosti optuženika, obzirom da je on bio uredno izviješten.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Drugostupanjski sud prihvaća razloge iznijete u obrazloženju pisane presude prvostupanjskog suda glede utvrđenog činjeničnog stanja i glede pravne oznake djela, ne nalazeći da bi žalbenim navodima utvrđenje odlučnih činjenica iz pobijane presude bilo dovedeno u ozbiljniju sumnju u smislu čl. 369. st. 2. ZKP, a do takve ozbiljnije sumnje ne dovodi niti sadržaj isprava, odnosno zapisnika o izvedenim dokazima tijekom kaznenog postupka. Zbog toga se žalitelja iznova upućuje na razloge iznijete u obrazloženju pobijane presude.

Drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu iz žalbene osnove iz koje je pobijana, a uz to i postoje li povrede odredaba kaznenog postupka navedene u čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, pri čemu takve povrede koje se ispituju po službenoj dužnosti nije našao, ali je našao da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

Naime, prema utvrđenju iz prvostupanjske pobijane presude kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ opt. Š. S. počinio je 24. ožujka 2003. godine. Za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ propisana je novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine. Prema čl. 19. st. 1. al. 6. kazneni progon radi primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske, osim u slučajevima kada se radi o kaznenim djelima navedenima u čl. 18. st. 2. tog Zakona, ne može se poduzeti kad protekne dvije godine od počinjenja kaznenog djela, a po čl. 20. st. 6. KZ zastara kaznenog progona nastupa u svakom slučaju kad protekne dvaput onoliko vremena koliko je prema zakonu određena zastara kaznenog progona, u predmetnoj stvari kad proteknu četiri godine od počinjenja kaznenog djela. Do sjednice vijeća drugostupanjskog suda propisano vrijeme za tzv. apsolutnu zastaru proteklo je 24. ožujka 2007., slijedom čega je povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, prvostupanjsku presudu trebalo preinačiti na način kako je to navedeno u točki II/ izreke drugostupanjske presude (čl. 390. st. 1. ZKP), a slijedom toga po čl. 123. st. 1. ZKP odlučiti da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava, kako je to odlučeno u točki III/ izreke drugostupanjske presude.

Neopravdano žalitelj prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, prigovarajući ocjeni prvostupanjskog suda kojom je prihvaćena obrana optuženika kao istinita, navodeći pri tome samo utvrđenim okolnostima da je optuženik započeo s liječenjem od ovisnosti o opojnim drogama, pod nadzorom liječnika, prešavši na metadonsku terapiju, u početku s 14, a potom s 11 tableta dnevno, slijedom čega da nije imao potrebe kod sebe držati heroin u paketićima u naznačenoj količini u izreci pobijane presude, a ovo i zbog toga što je od liječnika mogao dobiti potrebnu količinu metadonskih tableta za više dana, koliko da mu je bilo potrebno kroz vrijeme kroz koje je namjeravao boraviti kod djeda i bake na U..

I Kž 247/04-5

Iznijeti žalbeni navodi doista ne dovode u sumnju pravilnost i stupanj pouzdanosti utvrđenja prvostupanjskog suda da je optuženik, kao ovisnik o opojnim drogama i to o heroinu, koji je tek započeo liječenje metadonom, imao saznanja da od liječnika kod kojeg se liječio može dobiti unaprijed potrebnu količinu metadona kroz nekoliko dana planiranog boravka kod djeda i bake. Naime, prvostupanjski sud je telefonskim putem provjerio kod liječnika dr. G. C., koji je pak na temelju uvida u zdravstveni karton obavijestio sud da je optuženik na metadonskom programu od 05. ožujka 2003., gdje mu je propisano smanjenje terapije – doze svakih pet dana, a terapiju da je mogao preuzimati za nekoliko dana unaprijed samo u prisutnosti svojih roditelja. Iz obrane optuženika proizlazi da je on sakrivao svoju ovisnost o opojnim drogama i od roditelja i od poslodavca, a navedeni liječnik, štoviše niti državni odvjetnik, tijekom glavne rasprave nije iznio protudokaz iz kojeg bi proizlazilo da je optuženik kod liječnika odlazio s roditeljima, odnosno da mu je bilo stavljeno do znanja da potrebne količine metadona može preuzeti unaprijed. Obrana optuženika da je utvrđenu količinu heroina, koja je kod njega pronađena po redarstvenim vlastima, držao za vlastite potrebe, potkrijepljena je i utvrđenim činjenicama da je te zgode optuženik kod sebe imao i pribor za konzumiranje opojne droge heroin i to dvije šprice, žlicu i limunsku kiselinu, a nasuprot tome da prilikom pretrage stana optuženika kod njega nije pronađena nikakva rezervna količina heptanona, a nađeni su ostaci PVC vrećica koji su se nalazili neskriveni u kanti za smeće, što je pak ukazalo na opravdanost zaključka da je optuženik unatoč liječenju metadonom istovremeno konzumirao i heroin.

Tijekom glavne rasprave nisu izvedeni dokazi koji bi osporili obranu optuženika da je prije nego što je kod njega pronađena količina heroina, kako je to pobliže navedeno u izreci pobijane presude, zarađivao na različite načine, radeći u diskoteci G., u kinu i kao konobar, mjesečno oko 3.800,00 kn, a ljeti čak oko 6.000,00 kn. Državni odvjetnik tijekom kaznenog postupka nije predlagao protudokaze kojima bi se osporila ovakva obrana optuženika o ostvarivanoj zaradi, a niti je pak osporio optuženikov iskaz da većih životnih troškova on nije imao, osim režija i rate kredita u ukupnom mjesečnom iznosu od oko 800,00 kn. Zbog toga je kraj utvrđene ovisnosti optuženika o opojnim drogama i početka liječenja od te ovisnosti metadonom, kraj utvrđene dostatne zarade kojom je optuženik mogao namirivati svoje potrebe za heroinom i kraj ostalih, prethodno navedenih utvrđenih okolnosti, prvostupanjski sud opravdano zaključio da je optuženik ostvario obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ, posjedujući u izreci presude navedenu opojnu drogu za vlastite potrebe, a ne radi prodaje, kako je to u optužnici inkriminirano.

Žalbeni navod da je nakon otkrivanja počinjenja kaznenog djela optuženik prestao zarađivati novac, doista u ozbiljniju sumnju ne dovodi utvrđenje činjeničnog stanja u pobijanoj presudi.

Slijedom navedenih razloga drugostupanjski sud je žalbu državnog odvjetnika odbio kao neosnovanu, kao što je to navedeno u točki I/ izreke drugostupanjske presude (čl. 387. ZKP).

U Zagrebu, 11. travnja 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Erika Kocijančić, v.r.