Legislator Case Law & Legislation
Gž-1374/2008-2 AI generated

Gž-1374/2008-2 · Županijski sud u Osijeku

Case Number Gž-1374/2008-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca Hedvige Reisz kao predsjednika vijeća, te sudaca dr. se. Sanje Zagrajski i Josipa Frajlic, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Ć. iz Đ., kojeg zastupa punomoćnik Z. J. odvjetnik iz Đ., protiv tuženika Gimnazija „A. G. M.“ Đ., kojeg zastupa punomoćnik M. B. odvjetnik iz Đ., radi: naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Đakovu broj P- 626/07-14. od 18. veljače 2008. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2010. godine,

Legislator headnote

AI generated

Gž-1374/2008-2 · Županijski sud u Osijeku: Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio, ovaj sud nije uočio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. i 123/08., nastavno: ZPP) na koje drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Gž-1374/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca Hedvige Reisz kao predsjednika vijeća, te sudaca dr. se. Sanje Zagrajski i Josipa Frajlic, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Ć. iz Đ., kojeg zastupa punomoćnik Z. J. odvjetnik iz Đ., protiv tuženika Gimnazija „A. G. M.“ Đ., kojeg zastupa punomoćnik M. B. odvjetnik iz Đ., radi: naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Đakovu broj P- 626/07-14. od 18. veljače 2008. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2010. godine,

p r e s u d i o j e:

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu broj P-626/07-14. od 18. veljače 2008. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

Tužitelj se odbija s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Gimnaziji „A.G.M." Đ., …, da tužitelju I. Č. iz Đ., …, naknadi štetu u iznosu od 120.000,00 kn, te troškove postupka, sve u roku od 15 dana."

Tužitelj je dužan tuženoj naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.500,00 kn, u roku od 8 dana.

Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz razloga označenih u članku 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. i 123/08., nastavno: ZPP), s prijedlogom da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio navode tužitelja kao neosnovane, jer da prvostupanjski sud nije počinio povrede postupka koje u žalbi navodi tužitelj, te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrdi.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio, ovaj sud nije uočio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. i 123/08., nastavno: ZPP) na koje drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete od tuženika jer zbog diskriminacije, psihičkog zlostavljanja i mobbinga, trpi duševne bolove.

Suprotno navodima tužitelja iz žalbe, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev, cijeneći da tuženik u odnosu na tužitelja nije postupao diskriminatorno, nije ga psihički zlostavljao niti je provodio mobbing.

U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je slijedeće:

- tužitelj je profesor fizike kod tuženika za obavljanje kojeg radnog mjesta je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme,

- tužitelj od 1. rujna 2000. godine radi puno radno vrijeme na vlastiti zahtjev, a do tada je radio nepuno radno vrijeme zbog tjelesnog oštećenja,

- tužitelj ne posjeduje rješenje kojim bi bila utvrđena njegova invalidnost,

- da je tužitelj u više navrata kontaktirao Ministarstvo prosvjete, Sindikat i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u O..

Nadalje, iz predmeta spisa proizlazi i to:

- tužitelj je dana 15. rujna 2006. godine primio Rješenje o tjednom i godišnjem rasporedu radnih obveza nastavnika za školsku godinu 2006/2007. i na isto nije imao primjedbi odnosno nije izjavio prigovor ravnatelju škole,

- tužitelj se obraćao pisanim putem Školskom odboru zbog rasporeda sati, tuženik je pisanim putem upozorio tužitelja na kršenje radnih obveza i mogućnost redovitog otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, tužitelj se pisanim putem obraćao i Sindikatu kod tuženika u svezi loših materijalnih uvjeta u školi a traži i izradu rasporeda sa nenastavnim danom,da je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i šport dopisom od 3. listopada 2006. godine izvijestilo tuženika odnosno dalo svoje mišljenje da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje a ne smanjenje radne sposobnosti, te da nema osnove za primjenu čl. 22. st. 1. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 88/05.), da je na osnovi pisanog podneska tužitelja Samostalna služba za inspekcijske poslove, Odsjek prosvjetne inspekcije - PJ O. dana 1. prosinca 2004. godine izvršila inspekcijski izvid i sačinila Zapisnik zbog nepravilnosti u rasporedu sati (jer pojedini profesori uključujući i tužitelja imaju nenastavni dan) i skraćenih 6. i 7. sata, a što je suprotno Zakonu o srednjem školstvu i Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, da je Prosvjetna inspekcija dana 4. siječnja 2005. godine donijela rješenje kojim je naređeno tuženiku da radno vrijeme nastavnika s punim radnim vremenom rasporedi na pet dana u tjednu i da svi nastavni sati traju 45 minuta.

Iz provedenih dokaza i onih koji prileže u spisu prvostupanjski sud izveo je valjan zaključak da tuženik u odnosu na tužitelja nije postupao diskriminatorno a niti je provodio mobbing. Iz spisa proizlazi da je tužitelj samoinicijativno tražio prelazak na rad sa punim radnim vremenom iako kod njega postoji tjelesno oštećenje od 90%, ali da nema utvrđenu smanjenu radnu sposobnost a što je uvjet za primjenu čl. 22. st.l. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama Republike Hrvatske.

Nadalje iz spisa proizlazi da je upravo tužitelj inicirao inspekcijski nadzor, nakon kojeg je ukinut nenastavni dan i njemu i ostalim profesorima koji su ga imali. Nakon što je od tuženika tražio da se raspored sati promjeni i da se ponovno uvede nenastavni dan, tuženik mu je odgovorio da to nije moguće sukladno rješenju Prosvjetne inspekcije. Isto tako, skraćenje 6. i 7. sata tuženik je opravdao potrebama učenika za prijevozom, a drugih nepravilnost u rasporedu sati prosvjetna inspekcija nije našla. Nakon što je obavljen inspekcijski izvid nema dokaza da je tužitelj ponovno radio skraćene 6. i 7. sati, a teret dokaza je na tužitelju.

Osim toga, da bi se radilo o diskriminaciji (čl.2. Zakona o radu, Narodne novine 137/04 - pročišćeni tekst, nastavno: ZR) potrebno je postupanje uvjetovano nekim od temelja diskriminacije (st.l. čl.2. ZR). Nadalje je potrebno da je osoba stavljena u nepovoljniji položaj ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. Prema stavu ovog suda nema u odnosu na tužitelja niti uznemiravanja (mobbinga) iz čl.4. ZR, a kako je to zaključio i prvostupanjski sud.

U svezi žalbenog navoda da prvostupanjski sud u rješenju o odbijanju dokaza a niti u presudi, nije obrazložio razloge odbijanja dokaznih prijedloga tužitelja, taj propust suda prvog stupnja može predstavljati samo relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Naime, odredbom čl. 220. ZPP - a propisano je da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti, s tim da je u rješenju o odbijanju dokaza dužan naznačiti razloge odbijanja (čl. 300. st. 2. ZPP-a).

Prema stavu ovog suda izvođenje predloženih dokaza od strane tužitelja nepotrebno je i nesvrsishodno, jer iz već provedenih dokaza nije utvrđeno da je tuženik u odnosu na tužitelja postupao diskriminatorno (upravo suprotno, tužitelj je kao i drugi profesori imao nenastavni dan, dakle, pogodovalo mu se) a niti da je provodio mobbing. Stoga dakle, provođenje saslušanja osobnog liječnika tužitelja i provođenje psihijatrijskog vještačenja na okolnost trpljenja duševnih bolova, kao i saslušanje predloženih svjedoka, nije svrsishodno kada nije utvrđeno da tužitelj uopće trpi štetu zbog diskriminacije i mobbinga i da bi za tu štetu bio odgovoran tuženik.

U svezi žalbenog navoda da je punomoćnik tuženika troškovnik predao nakon zaključenja glavne rasprave, iz popisa podnesaka u spisu razvidno je da punomoćnik tuženika troškovnik predao istog dana kada je zaključena glavna rasprava (popis podnesaka list spisa 49. - 51.). Iz spisa proizlazi da je tuženik zatražio rok od tri dana za dostavu troškovnika, ali je nakon toga (kako iz spisa proizlazi) predao troškovnik koji je i datiran sa 7.veljače 2008. godina. Stoga, neosnovano u žalbi navodi tužitelj da tuženik nije zatražio trošak prije završetka raspravljanja.

Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. odlučeno je trošku tuženika za sastav odgovora na žalbu. Budući da ta radnja - podnesak nije bio potreban za vođenje ovog spora, sukladno odredbi čl. 155. st.l. ZPP-a taj trošak nije priznat tuženiku.

Slijedom iznijetog, odlučeno je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Osijeku, 13. svibnja 2010. godine

Predsjednik vijeća:

Hedviga Reisz, v.r.