I Kž-394/1997-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-394/1997-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Jelić Katice, kao predsjednice vijeća, te Klarić-Baranović Senke i Garačić Ane, kao članova vijeća i više savjetnice Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. A. D. zbog kaznenog djela iz čl. 126. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli od 17. lipnja 1997. broj K-41/97 (Kv-152/97), u sjednici održanoj 11. rujna 1997. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 260. st. 1. toč. 4. ZKP, odlučeno je da nema mjesta optužbi državnog odvjetnika protiv okr. A.D. zbog kaznenog djela iz čl. 126. st. 1. toč. 1. KZRH u svezi sa čl. 125. st. 1. KZRH, pa je kazneni postupak protiv okrivljenika obustavljen.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i prigovor protiv optužnice okr. A.D. odbije kao neosnovan, te utvrdi pravomoćnost optužnice.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Obrazlažući svoju žalbu, državni odvjetnik između ostalog tvrdi da je sud prvog stupnja pri donošenju pobijane odluke zanemario stupanj osnovane sumnje u vidu pronađenih tragova obuće koji su slični tragovima obuće koje je kritične zgode na sebi imao okrivljenik, te činjenicu da su tri tragovi vodili od mjesta gdje je radila grupa radnika, zajedno s okrivljenikom, i mjesta gdje je izvršena provala, kao i da je okrivljeniku bio dostupan zidarski čekić te radne grupe koja je zajedno s njim radila na građevinskom objektu u blizini mjenjačnice, te konačno da je kod okrivljenika pronađen novac u iznosu nešto manjem od iznosa koji je prilikom provalne krađe oduzet oštećeniku, zbog čega, smatra državni odvjetnik, trebalo bi preinačiti pobijano rješenje i prigovor protiv optužnice okrivljenika odbiti kao neosnovan. Suprotno tvrdnjama i stajalištu žalitelja, sud prvog stupnja ispravno je zaključio da ne postoji dostatna osnovana sumnja da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje je predmet

optužnice, što je valjano i obrazloženo, a sve ono što se navodi u žalbi i na što žalitelj upućuje, predstavlja samo određeno podozrenje pa i mogućnost, a što je daleko od postojanja osnovane sumnje određenog stupnja vjerojatnosti da bi bilo učinjeno odnosno kazneno djelo.

Prije svega, sasvim je pogrešno stajalište žalitelja, da tragovi obuće pronađeni na mjestu događaja, poglavito tragovi obuće ispod prozora, kao i na plastičnoj WC školjki, odgovaraju tragovima obuće koju je na dan događaja nosio okrivljenik.

Suprotno tim tvrdnjama žalitelja, treba reći, da taj dokaz zapravo ničim ne tereti okrivljenika jer, oni tragovi koji su pronađeni i fotografirani, a radi se o fotografijama koje je za potrebe postupka kriminalistički tehničar Policijske uprave i. povećao, ali ni tim povećanjem, zbog neadekvatnog načina i kuta snimanja, nije bila moguća usporedba sa spornim tragovima otisaka obuće okrivljenika, poglavito ako se ima u vidu propust kriminalističke obrade predmeta da tijekom uviđaja nije izuzeta obuća okrivljenika.

Iz izloženog slijedi zaključak, da ovaj dokaz ničim ne tereti okrivljenika kao mogućeg počinitelja kaznenog djela provalne krađe.

Isto tako, vještačenjem cilindrične brave koja je u događaju bila polomljena, samo kao mogući uzrok lomljenja navodi se upotreba zidarskog čekića, pa dakle nikakvog uporišta nema žalitelj u svojoj tvrdnji da je okrivljeniku bio dostupan zidarski čekić koji je i oduzet na temelju priložene potvrde o oduzimanju predmeta, poglavito zbog činjenice da je zidarske radove u blizini mjesta provale obavljala jedna grupa radnika, pa je dakle svakom od njih bio dostupan taj zidarski čekić kojim je polomljena cilindrična brava vratiju mjenjačnice.

S tim u svezi, nije odlučan ni podatak da je kod okrivljenika osobnom pretragom pronađeno i oduzeto 3.400 HRD, kada nije utvrđeno u kojim su apoenima bile te novčanice, a iz mjenjačnice nedostajalo je od 1.800 do 3.100 HRD, dakle iznos manji od onog koji je pronađen kod okrivljenika.

Na temelju svega naprijed svega izloženog, dakle, s pravom sud prvog stupnja, odlučujući povodom prigovora protiv optužnice, nalazi da nema dovoljno dokaza da bi okrivljenik bio osnovano sumnjiv za djelo koje je predmet optužnice, zbog čega s pravom nadalje i kazneni postupak protiv okrivljenika obustavlja, kada svi provedeni dokazi tijekom istrage ne daju onu osnovanu sumnju većeg stupnja vjerojatnosti u učinu djela koja bi bila dovoljna da se protiv okrivljenika vodi kazneni postupak.

Stoga žalbenim navodima državnog odvjetnika nije dovedena u pitanje ispravnost i zakonitost pobijanog rješenja, slijedom čega je žalbu trebalo odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 398. st. 3. ZKP/97, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 11. rujna 1997. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Jelić Katica, v.r.