I Kr-66/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-66/00-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice, Vesne Vrbetić, Josipa Budinskog i Neve Šibl, kao članova vijeća i tajnika u odjelu - višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. Z. T., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenim s prijedlogom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 6. travnja 2000. godine, br. Kv-708/99 (K-56/96), u sjednici održanoj 20. lipnja 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev os. Z.T. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 5. lipnja 1998. godine, br. K-58/96 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 8. travnja 1999. godine, br. Kž-498/98, Z.T. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH.

Prema podacima iz spisa osuđenik se nalazi na izdržavanju kazne u Okružnom zatvoru u Z., a ističe mu 10. rujna 2004. godine.

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnio je osuđenik putem branitelja I.I., odvjetnika iz Z.. U njemu navodi da su se nakon pravomoćnosti presude pojavile nove okolnosti kojih nije bilo u vrijeme izricanja presude, jer je u ponovljenom postupku utvrđeno da je osuđenik u vrijeme izvršenja djela bio bitno smanjeno uračunjiv, a ta okolnost nije uzeta u obzir pri odmjeravanju kazne. Osim toga ističe da su na njegovu štetu povrijeđena temeljna ljudska prava, jer da ne postoji niti jedan dokaz da je on lišio života B.K. pa da nema niti djela. Nadalje navodi, da je slijepa osoba te da u zatvoru svakodnevno doživljava poniženja, da ga maltretiraju stalnim premještanjem iz sobe u sobu i da nema nikakvih posebnih usluga i pomoći koje bi trebao imati kao slijepa osoba. Posebno ukazuje kako je Vrhovni sud u obrazloženju svoje presude naveo da bitno smanjena uračunjivost nije razlog za izricanje blaže kazne, već da je razlog za ublažavanje kazne. Osuđenik smatra da su ispunjeni uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne.

Županijski sud u Zagrebu kao prvostupanjski sud, nakon što je županijski državni odvjetnik u Zagrebu izrazio mišljenje da nisu ispunjeni uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne, dostavio je zahtjev ovom Vrhovnom sudu s prijedlogom da ga odbije.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske postupajući u skladu s odredbom čl. 416. st. 5. reč. 2. ZKP stavio je pismeni prijedlog da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

Naime, prema odredbi čl. 414. ZKP pravomoćno izrečena kazna se može ublažiti, ako se nakon pravomoćne presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a očito bi dovele do blaže osude.

No, okolnost da je osuđenik u vrijeme izvršenja djela bio bitno smanjeno uračunljiv, koju on iznosi kao razlog za izvanredno ublažavnje kazne, je postojala u vrijeme izricanja prvostupanjske presude i sud prvog stupnja ju je uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne (list 330 spisa).

Ostale okolnosti u vezi izdržavanja kazne, koje iznosi osuđenik nisu takve okolnosti koje ima u vidu odredba čl. 414. ZKP. Isto tako, tvrdnja osuđenika kako je osuđen bez dokaza, ne predstavlja okolnost u smislu čl. 414. ZKP, već je prigovor ispravnosti utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu se u postupku povodom zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne ne može raspravljati.

Prema tome, u ovom predmetu nije udovoljeno zakonskim uvjetima za izvanredno ublažavanje kazne, te je na temelju odredbe čl. 416. st. 6. reč. 1. ZKP trebalo zahtjev odbiti pa je riješeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 20. lipnja 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović v.r.

Ante Potrebica v.r.