I Kž-256/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 256/05-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice, Hajrije Novoselec, Dražena Tripala i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. B., zbog kaznenog djela iz čl. 90. i dr. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 22. prosinca 2004. godine broj K-84/98, u sjednici održanoj dana 24. listopada 2006. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

r i j e š i o j e:

I Povodom žalbe optuženika J. B., a po službenoj dužnosti ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II Uslijed odluke pod toč. I, žalba optuženika J. B. je bespredmetna.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom, Županijski je sud u Vukovaru, proglasio krivim opt. J. B. zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz čl. 90. u svezi s čl. 33. KZ, opisanog pod toč. 1 izreke prvostupanjske presude i kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 263. st. 1. KZ, opisanog pod toč. 2 izreke, utvrdivši mu za kazneno djelo iz čl. 90. u svezi s čl. 33. st. 1. KZ kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, dok mu je za kazneno djelo iz čl. 263. st. 1. KZ utvrdio kaznu zatvora od godine dana temeljem čl. 60. st. 1. toč. c) KZ osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i osam mjeseci. Optuženiku je, temeljem čl. 63. KZ, u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 21. rujna do 19. listopada 1998. godine, a temeljem čl. 76. st. 1. i 2. KZ prema istom je primijenjena i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja će se primjenjivati za vrijeme izvršenja kazne zatvora i trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora time što ne može trajati dulje od tri godine. Od optuženika je temeljem čl. 80. st. 1. KZ oduzeta lovačka puška pobliže opisana u izreci prvostupanjske presude i nož, a oštećenik F. Š. temeljem čl. 132. st. 2. ZKP upućen je imovinsko pravni zahtjev ostvariti u parnici. Temeljem čl. 122. st. 4. ZKP optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

I Kž 256/05-3

Protiv navedene presude žali se optuženik po branitelju S. Š., odvjetniku iz V., "iz svih razloga navedenih u čl. 366. ZKP", time da se u žalbi obrazlaže samo žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznim sankcijama, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje odnosno da se preinači i optuženiku maksimalno ublaži izrečena kazna zatvora.

Sukladno čl. 373. st. 1. ZKP, spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razmatranje, koji su u svom očitovanju od 21. travnja 2005. godine, broj KŽ-DO-696/05 predložili žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu.

Ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP, ovaj sud drugog stupnja, utvrdio je da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama temeljem kojih je sud prvog stupnja zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju, opisano pod toč. I., odnosno kazneno djelo dovođenja u opasnost života ili imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom, opisano pod toč. II. izreke prvostupanjske presude, a čime je taj sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

Naime, sud prvog stupnja u svojoj je presudi samo reproducirao sadržaj dokaza izvedenih tijekom postupka, nakon čega je zaključio, bez da je obrazložio na kojim činjenicama i dokazima je utemeljio takav zaključak da je utvrđeno, "analizirajući i ocjenjujući izvedeni dokazni postupak, te iskaz optuženika J. B.," koji međutim u presudi nigdje ne iznosi niti ocjenjuje njegovu vjerodostojnost, da je optuženik postupio na način pobliže činjenično opisan pod toč. I. i II. izreke i tako počinio kazneno djelo iz čl. 90. u svezi s čl. 33. KZ i kazneno djelo iz čl. 263. st. 1. KZ.

Obrazlažući takav zaključak, sud prvog stupnja navodi da "to proizlazi prvenstveno iz iskaza svjedoka oštećenih F. Š. i A. B., iskaza saslušanih svjedoka L. K., P. K., I. T. i I. B., te nalaza i mišljenja sudskomedicinskih vještaka dr. M. M. i dr. N. M., kao i vještaka za balistiku R. S.", a da su "utvrđenju stanja pridonijeli i podaci iz zapisnika o očevidu, fotodokumentacija očevida, zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, kao i opis ozljeda za svjedoka oštećenog F. Š. iz otpusnog pisma i otpusnice". Takovo obrazloženje ovaj sud drugog stupnja ne nalazi prihvatljivim jer nije sačinjeno sukladno čl. 359. st. 7. ZKP budući iz istog nije vidljivo koje su to činjenice i u odnosu na koje kaznenog djelo u ovom postupku bile nesporne, a koje sporne, te iz kojih razloga je sud prvog stupnja sporne činjenice uzeo kao dokazane ili nedokazane, i u odnosu na koje kazneno djelo.

Naime, s obzirom da se optuženiku stavlja na teret počinjenje dvaju kaznenih djela, sud prvog stupnja bio je dužan posebno obrazložiti svoj zaključak o počinjenju svakog pojedinog kaznenog djela, određeno i potpuno iznoseći činjenice i dokaze temeljem kojih je to zaključio, što je sud prvog stupnja propustio učiniti, počinivši tako bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP jer pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega se njezina osnovanost ni ne može ispitati.

Osim izloženih nedostataka, postoji i proturječje između izreke presude, u odnosu na č. I. izreke, i razloga navedenih u presudi jer se u izreci kazneno djelo pokušaja ubojstva iz to

navodi da je optuženik to kazneno djelo počinio s namjerom da oštećenika liši života, dok je u

I Kž 256/05-3

obrazloženju prvostupanjski sud subjektivni odnosa optuženika prema tom djelu kvalificirao kao postupanje s namjerom nanošenja teške i po život opasne ozljede, što je subjektivni element kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 99. KZ, ali ne i kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim. Zbog izloženog, presuda suda prvog stupnja u tom je dijelu kontradiktorna, što također predstavlja bitnu povredu odredaba iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.

Zaključno, valja konstatirati da je presuda suda prvog stupnja kontradiktorna odnosno nerazumljiva i u dijelu obrazloženja odluke suda o kazni optuženiku za kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u svezi s čl. 33. st. 1. KZ, opisanog pod toč. 1 izreke, s obzirom da je prvostupanjski sud optuženiku za to kazneno djelo, ne primjenjujući odredbe o ublažavanju, utvrdio kaznu zatvora ispod zakonskog minimuma, time da je u obrazloženju izrijekom naveo da ne postoji pravni osnov za ublažavanje kazne. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud, unatoč konstatacije o nepostojanju pravne osnove za ublažavanje kazne, optuženiku utvrdio kaznu zatvora ispod zakonskog minimuma, o čemu se u presudi suda prvog stupnja ne iznose nikakvi razlozi.

Zbog izloženih nedostataka, valjalo je ukinuti presudu suda prvog stupnja u cijelosti i vratiti je tom sudu na ponovno odlučivanje, tijekom kojeg će prvostupanjski sud provesti već sve provedene dokaze, kao i one koje ocijeni potrebnim provesti, te će i strankama omogućiti iznošenje novih dokaza, nakon čega će donijeti novu odluku, u kojoj će potpuno i određeno izložiti sve sporne i nesporne činjenice, te detaljno i valjano, za svako djelo posebno, obrazložiti temeljem kojih dokaza je sporne činjenice uzeo kao dokazane ili nedokazane. Također sud prvog stupnja će iznijeti i posebno ocijeniti i vjerodostojnost obrane optuženika, te istu dovesti u svezu s drugim dokazima provedenim tijekom postupka, a jednako tako će valjano i detaljno obrazložiti i svoje druge odluke, posebno odluku o kazni.

Slijedom izloženo, a temeljem čl. 379. st. 1. toč. 1. u svezi s čl. 388. st. 1. ZKP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 24. listopada 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Zapisničar:

ić, v.r.

Milan Gudelj, v.r. Anamarija Pavič