Gžzp-108/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gžzp 108/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari predlagatelja S. G. iz O., kojeg zastupa punomoćnik I. Š., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Zadru posl. br. Gzp-55/06 od 4. rujna 2006. godine, dana 30. studenog 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba predlagatelja te se preinačuje rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gzp-55/06 od 4. rujna 2006.godine u dijelu pod toč. 2. izreke na način da se predlagatelju, pored dosuđenog iznosa, određuje primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u daljnjem iznosu od 11.000,00 kn.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Zadru posl. br. Gzp-55/06 od 4. rujna 2006. godine naloženo je Općinskom sudu u Zadru donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod posl. br. P-946/92 u najkraćem mogućem roku, ali ne dužem od šest (6) mjeseci od dana pravomoćnosti tog rješenja (točka 1. izreke). Istim rješenjem predlagatelju je određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 1.000,00 kuna (točka 2. izreke) te je protustranci Republici Hrvatskoj naloženo isplatiti primjerenu naknadu iz toč. 2. izreke u roku od 3 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za isplatu (toč. 3. izreke), računajući od dana pravomoćnosti tog rješenja.

Predlagatelj je podnio žalbu protiv dijela tog rješenja pod toč. 2. izreke ne navodeći pri tom i za to zakonom određene žalbene razloge. Iz sadržaja žalbe proizlazi međutim da se predlagatelj, osim zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u dijelu odluke koji se odnosi na njegov doprinos duljini trajanja postupka utvrđen po prvostupanjskom sudu, pa predlaže da se rješenje u pobijanom dijelu preinači na način da mu se odredi primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 12.000,00 kn.

Žalba je osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP na koje, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi odredbe čl. 381. ZPP, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

U provedenom postupku prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku jer je trajanje postupka (četrnaest godina i dva dana do stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda 5. studenog 1997. godine - “Narodne novine” - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99 i 14/02- u nastavku: Konvencija, te osam godina, devet mjeseci i trideset dana nakon stupanja na snagu tog Zakona) posljedica neaktivnosti i neučinkovitosti suda.

Ovo stoga što su u razmatranom pravno relevantnom razdoblju postojala dva razdoblja potpune neaktivnosti Općinskog suda u Zadru i to najprije gotovo dvije godine (od 6. studenog 1997. godine, kao dana od kojeg se primjenjuje Konvencija pa do 15. rujna 1999. godine, kada je održano prvo ročište) a zatim gotovo četiri godine (od ročišta održanog 9. listopada 2000. godine pa do prvog slijedećeg ročišta 6. svibnja 2004. godine).

Pri tome žalitelj osnovano prigovara ocjeni prvostupanjskog suda da je do navedene neaktivnosti suda došlo zbog njegovog ponašanja u postupku. Iz spisa, naime proizlazi upravo suprotno: da je predlagatelj još podneskom od 14. prosinca 1992. godine, postupajući u skladu s rješenjem suda od 12. listopada 1992. godine, naveo činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev te je i dostavio dokumentaciju kojom taj zahtjev potkrjepljuje. Osim toga, tužitelj (predlagatelj u ovom postupku) je podneskom od 7. studenog 1995. godine sam dostavio i primjerak tužbe za II.-go tuženu Republiku Hrvatsku, koji je propustio dostaviti pri podnošenju tužbe sudu.

Nadalje, nakon što ga je Općinski sud u Zadru rješenjem posl. br. P-946/92 od 6.travnja 1999.godine pozvao na dopunu odnosno ispravak tužbe, predlagatelj podneskom od 19.travnja 1999.godine postupa u skladu i sa tim rješenjem.

Općinski sud u Zadru, unatoč tome, 23. travnja 1999. godine donosi rješenje posl. br. P-946/92 kojim se tužba smatra povučenom s obrazloženjem da tužitelj nije postupio u skladu s rješenjem kojim je pozvan na dopunu odnosno ispravak tužbe, da bi po žalbi tužitelja pobijanu odluku stavio van snage nakon što je utvrđeno da tužiteljev podnesak od 19 travnja 1999.godine nije na vrijeme uložen u spis.

S obzirom na sve navedeno ocjena je ovog suda da nije predlagatelj taj koji je svojim ponašanjem pridonio duljini trajanja postupka, već je razlog tome neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zadru kod kojeg je postupak još uvijek u tijeku.Valja napomenuti i to da organizacijski problemi u radu suda nikako ne mogu opravdati dugotrajnost konkretnog postupka.

Stoga osnovano predlagatelj ističe u svojoj žalbi da mu je naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku odmjerena u preniskom iznosu.

Naime, imajući u vidu sve naprijed navedene okolnosti, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio je da bi u konkretnom slučaju primjerena naknada predlagatelju iznosila 12.000,00 kn (umjesto po prvostupanjskom sudu odmjerenih 1.000,00 kn), uvažavajući pritom i gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Iz navedenih razloga, temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP, u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine („Narodne novine“ 73/91), žalbu predlagatelja valjalo je uvažiti i preinačenjem prvostupanjskog rješenja u dijelu pod toč.II.izreke odmjeriti predlagatelju na ime primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku daljnji iznos od 11.000,00 kn.

U Zagrebu, 30. studenog 2006. godine

Sutkinja:

Katarina Buljan, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.