Croatian court dismisses appeal, ruling bigamy voids subsequent marriage under Family Law Act.
Legislator summary
AI generatedThe County Court in Pula dismissed the appellant's appeal, upholding the first-instance judgment that declared the appellant's marriage void due to bigamy. The appellant argued the marriage should be annulled under Article 29 of the Family Law Act, claiming only direct parties could file such a suit. The court rejected this, noting the appellant had a legal interest in establishing the prior marriage's existence to invalidate the subsequent one, and clarified that bigamous marriages are void ab initio rather than merely voidable.
Legislator headnote
AI generatedčl. 24., čl. 29., čl. 40. Obiteljskog zakona: A marriage contracted while one party is already married is void and produces no legal effects, regardless of whether the prior marriage was later dissolved.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Posl.br. Gž-559/12-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Igora Rakića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PT iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Suzan Dedić-Košara, odvjetnica iz Labina, protiv tuženice AT, rođ. P, iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Predrag Jovanović, odvjetnik iz Labina, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Labinu, posl.br. P-253/11-12 od 1. prosinca 2011., u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2013.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice, kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Labinu, posl.br. P-253/11-12 od 1. prosinca 2011.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja, toč. I., utvrđeno je da je između tužiteljice i MT, od A, iz [adresa], rođ. ..1955. zaključen brak dana 16. rujna 1995. u Ambasadi BiH u Ljubljani, koji brak nikada nije razveden, te je u skladu s tim utvrđenjem, toč. II., određeno kako je brak zaključen između MT, od A, iz [adresa], rođ. ..1955. i tuženice, a koji je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa], za godinu 2004. pod rednim brojem 82. ništav i kao takav da ne proizvodi pravne učinke. Ujedno je, toč. III., određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tuženica iz svih žalbenih razloga. U žalbi, u bitnome, navodi kako tužiteljica traži da se utvrdi ništavost braka tuženice i pok. MT, ali ne iz razloga navedenih u odredbi čl. 24. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07; dalje: ObZ), nego iz razloga propisanih odredbom čl. 29. ObZ-a, a koji se odnose na poništaj braka. Ističe kako poništaj braka mogu tražiti samo učesnici predmetnog pravnog odnosa. U odnosu na toč. I. tužbenog zahtijeva navodi kako isti nije postavljen u skladu s odredbom čl. 187. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11; dalje: ZPP). Predlaže ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.
Tužiteljica nije odgovorila na žalbu tuženice.
Žalba tuženice nije osnovana.
Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi kako njezin brak s ĆT nije nikada razveden te da je brak tuženice i pok. MT ništav pa da kao takav ne proizvodi pravne učinke.
Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio takav tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je tužbeni zahtjev, kojim se traži da se utvrdi kako brak tužiteljice i sada pok. MT nije nikada razveden, postavljen u skladu s odredbom čl. 187. ZPP-a, budući da se njime zapravo traži utvrđenje postojanja pravnog odnosa (postojanje braka sa svim njegovim posljedicama). U skladu s tim utvrđenjem sud prvog stupnja je na temelju odredbi čl. 29., čl. 30., čl. 36., čl. 40 i čl. 41. ObZ-a prihvatio i drugi dio tužbenog zahtjeva tužiteljice.
Takva odluka prvostupanjskog suda je pravilna i zakonita.
Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud utvrdio u postupku sve odlučne činjenice te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Pritom, nije počinio bitne povrede parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Između parničnih stranaka nije sporno da je tuženica zaključila brak s ĆT ..2004., kao i da je MT preminuo ..2011.
Među parničnim strankama je sporno je li brak tužiteljice i MT razveden, te u vezi s time je li brak tuženice i MT valjan.
Prvostupanjski sud je, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, savjesne i brižljive ocjene dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, pravilno utvrdio i sljedeće odlučne činjenice:
- da je rješenjem Općinskog suda u Labinu, posl.br. O-149/11 od 31. kolovoza 2011. prekinut ostavinski postupak iza pok. MT, od A, umirovljenika iz [adresa], rođenog ..1955., a umrlog ..2011., te da je tužiteljica upućena za u roku od trideset dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnični postupak protiv tuženice, a radi utvrđenja postojanja braka između nje i ostavitelja;
- da je 16. rujna 1995. u Ambasadi BiH u Ljubljani zaključen brak između MT i tužiteljice;
- da je ..1996. rođena TT, od oca MT i majke DT rođ. PT (tužiteljice);
- da je 27. rujna 2004. u [adresa] zaključen brak između MT i tuženice, a koji brak je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za godinu 2004. pod rednim brojem 82.;
- da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na području [adresa] od 2. listopada 1984.;
- da brak zaključen između tužiteljice i sada pok. MT nije razveden.
S obzirom na navedena utvrđenja prvostupanjski sud je postupio pravilno i zakonito kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice da se utvrdi kako njen brak s ĆT nije nikada razveden. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženice, takav zahtjev postavljen je u skladu s odredbom 187. ZPP-a, budući da se njime traži utvrđenje postojanja pravnog odnosa i to braka. Tužiteljica je u ostavinskom postupku koji se vodi pod posl.br. O-149/11 upućena na pokretanje parnice radi utvrđenja postojanja svog braka s ĆT, a o tom utvrđenju ovisi i valjanost braka tuženice pa tužiteljica ima pravni interes za postavljanje takvog tužbenog zahtjeva na utvrđenje (da brak koji je tuženica zaključila s ĆT tijekom trajanja braka tužiteljice i MT ne proizvodi pravne učinke).
Kako je u postupku utvrđeno da brak tužiteljice i sada pok. MT nije razveden te da je za vrijeme trajanja tog braka zaključen brak tuženice i MT, prvostupanjski sud je na konkretni predmet pravilno primjenio odredbu čl. 29. ObZ-a. Naime, odredbom čl. 29. ObZ-a propisano je da brak ne može sklopiti osoba koja je već u braku. Brak sklopljen protivno navedenoj odredbi nije valjan te će se na njega primijeniti odredbe o poništaju braka.
Pritom, nisu osnovani žalbeni navodi tuženice da tužiteljica nije ovlaštena podnijeti tužbu za poništaj braka jer je odredbom čl. 40. ObZ-a propisano kako pravo na tužbu za poništaj braka imaju i osobe s pravnim interesom, a nesporno je da tužiteljica ima pravni interes za podnošenje takve tužbe, budući da je utvrđeno da njezin brak s ĆT nije razveden.
Odredbom čl. 40. st. 2. ObZ-a propisano je da je kasnije zaključen brak valjan samo iznimno i to u slučaju ako je raniji brak prestao do trenutka zaključenja glavne rasprave. Kako je prvostupanjski sud u trenutku zaključenja glavne rasprave utvrdio da brak između MT i tužiteljice nije nikada razveden, a prestao je smrću MT valjalo je utvrditi da brak između tuženice i MT nije valjan, odnosno da ne proizvodi pravni učinak.
Tuženica u žalbi navodi da su odredbom čl. 24. ObZ-a propisane pretpostavke za ništavost braka, a ne odredbom čl. 29. ObZ-a. No, takvi navodi tuženice nisu osnovani jer ObZ uopće ne koristi pojmove ništavog braka ili pobojnog braka, već samo razlikuje pretpostavke za postojanje braka (čl. 24. ObZ-a) i pretpostavke za valjanost braka (čl. 26.-29. ObZ-a).
Razlika između pretpostavki za postojanje braka i pretpostavki za valjanost braka je ta da brak koji je zaključen iako nije postojala neka od pretpostavki za valjanost braka može iznimno postati valjan, ako se ispune zakonom pretpostavke propisane, dok brak koji je zaključen protivno odredbi čl. 24. ObZ-a ne može nikada konvalidirati. U slučaju da nisu ispunjene pretpostavke za postojanje braka, kao i u sklučaju kad nisu ispunjene pretpostavke za valjanost braka, posljedice su jednake, a to su da takav brak ne proizvodi pravne učinke te je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Stoga, ni u tom dijelu nije osnovana žalba tuženice.
Pojam ništavosti se uobičajeno koristi u obveznim odnosima za označavanje određenih pravnih poslova s nedostatkom, odnosno ugovora koji imaju nedostatak zbog kojeg ne proizvode pravni učinak pa postojanje takvog pojma u izreci pobijane presude uz jasnu naznaku značenja tog pojma, a to je da takav brak ne proizvodi pravne učinke, ne utječe na valjanost odluke prvostupanjskog suda.
Slijedom svega navedenog žalba tuženice je odbijena, kao neosnovana, a potvrđena presuda suda prvog stupnja, sve prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.
U Puli 19. studenog 2013.
Predsjednica vijeća
Marija Sošić