Rev-2520/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2520/1998-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja I. H. iz Š., zastupanog po punomoćniku R. M., odvjetniku iz L. i predlagateljice M. H. iz L., zastupane po punomoćnici Z. V., odvjetnici iz L., radi razvoda braka, odlučujući o reviziji predlagateljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 8. prosinca 1997. godine br. Gž-1311/97-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Labinu od 20. siječnja 1997. godine br. P- 122/96-19, u sjednici održanoj dana 7. siječnja 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija te se ukidaju nižestupanjske presude - presuda Županijskog suda u Puli od 8. prosinca 1997. godine br. Gž-1311/97-2 i presuda Općinskog suda u Labinu od 20. siječnja 1997. godine br. P-122/96-19 u pobijanom dijelu kojim je odbijen zahtjev predlagateljice za uzdržavanje i u odluci o parničnim troškovima, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Razvodi se brak zaključen dana 1967. godine u L., između I.H. rođenog 1944. godine u O. i M.H. rođ. T. rođene 1941. godine u B. selu - K., koji brak je upisan u maticu vjenčanih, matičnog područja L., pod rednim brojem ... za godinu 1967. g.

II. Odbija se tužbeni zahtjev protutužiteljice M.H. koji glasi:

"I. Nalaže se protutuženiku da za uzdržavanje protutužiteljice plaća mjesečno 500,00 DEM počevši od 02. rujna 1996. godine, pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti s tim da je dospjele obroke do pravomoćne presude dužan platiti odjednom, a ubuduće dospjevajuće do svakog 10-tog u mjesecu na ruke protutužiteljice M.H.

II. Protutuženik je dužan naknaditi protutužiteljici parnični trošak, sve u roku od 15 dana".

III. Predlagateljica M.H. dužna je naknaditi predlagatelju I.H. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.672,00 kn, u roku od 15 dana."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila predlagateljica, pobijajući presudu u dijelu kojim je odbijen njezin zahtjev za uzdržavanje te u odluci o parničnim troškovima, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da uz prihvaćanje revizije nižestupanjske presude budu preinačene i njezin zahtjev za uzdržavanje prihvaćen, ili da presude budu ukinute i predmet vraćen na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Odlučujući o zahtjevu predlagateljice za uzdržavanje od predlagatelja kao bračnog druga sudovi su zaključili da ne postoje pretpostavke za uzdržavanje iz čl. 249. Zakona o braku i porodičnim odnosima - ZBPO ("Narodne novine", br. 51/89 i 59/90) jer da tužiteljica ima dovoljno sredstava za život, odnosno da ih može ostvariti iz svoje imovine i radom, te da stoga nema pravo na uzdržavanje.

Rečeno zaključivanje sudovi temelje na činjeničnim utvrđenjima da je predlagateljica umirovljenica sa mjesečnom mirovinom od 500,00 kn, da je u posjedu zajedničke kuće stranaka u L. "gdje može iznajmljivanjem doći do određenih dodatnih primanja a u svakom slučaju ima određen vlasnički dio u toj kući što uvijek ima i svoju određenu financijsku protuvrijednost." (citat iz drugostupanjske presude).

Navedene okolnosti ne predstavljaju valjanu i dovoljnu osnovu za ocjenu pitanja da li tužiteljica ima, ili može ostvariti dovoljno sredstava za život, jer nije utvrđen iznos najamnine kojeg bi ona mogla ostvariti iznajmljivanjem svog dijela zajedničke kuće stranaka, pa se za sada ne može niti ocijeniti da li ta sredstva zajedno sa mirovinom koju ostvaruje pokrivaju njezine ukupne potrebe, a osim toga nije niti utvrđen ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, kojeg je u sporu o uzdržavanju sud dužan utvrditi sukladno odredbi iz čl. 260. st. 1. ZBPO. Nadalje u obrazloženju pobijane presude se navodi da predlagateljica ima na raspolaganju i osobni automobil "za kojeg kaže da joj ga je poklonio tužitelj, a ne tuži se na bilo kakve veće životne i zdravstvene tegobe", a da se pritom ne navodi kakvo značenje sud daje tim okolnostima glede predlagateljičine mogućnosti stjecanja sredstava za život i visine tih sredstava. Isto tako se ne navodi kakvo značenje ima okolnost da predlagateljica ima određeni suvlasnički dio u zajedničkoj kući "koji uvijek ima određenu financijsku protuvrijednost", jer nije jasno koji bi dio kuće pripadao tužiteljici i da li se radi o dijelu koji po svojoj veličini i vrijednosti znatno nadilazi njezine stambene potrebe.

Takvim nerazumljivim navodima ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92) na koju se u reviziji opisno ukazuje, a propustivši primijeniti odredbu iz čl. 260. st. 1. ZBPO i utvrditi ukupni iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje tužiteljice, sudovi su i materijalno pravo pogrešno primijenili.

Budući je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a i radi otklanjanja ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka, sukladno odredbi iz čl. 395. st. 2. ZPP, uz prihvaćanje revizije obje nižestupanjske presude je valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U Zagrebu, 7. siječnja 1999. godine

Predsjednik vijeća:

Dr. Ivo Grbin v.r.