III Kr-129/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 129/10-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i Ranka Marijana, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. T. B., zbog kaznenog djela iz čl. 220. st. 4. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Valpovu od 29. siječnja 2010., br. K-52/07 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 01. travnja 2010., broj Kž-226/10, u sjednici održanoj 02. studenog 2010., saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Inku Jurišić,

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev os. T. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Valpovu od 29. siječnja 2010, br. K-52/07 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 01. travnja 2010., broj Kž-226/10, os. T. B. proglašen je krivim za kazneno djelo iz čl. 220. st. 4. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.

Protiv te presude os. T. B. je i osobno (list 355 spisa) i putem branitelja S. V., odvjetnika iz O., (list 358 spisa) podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede prava okrivljenika na obranu na glavnoj raspravi i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 8 ZKP, s prijedlogom da se presuda preinači i optužba protiv njega odbije zbog nastupa apsolutne zastare, a podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Milojko Vučković, u smislu čl. 428. st. 4. ZKP, podnio je odgovor na zahtjev, s mišljenjem da zahtjev treba odbiti kao neosnovan.

III Kr 129/10-3

Zahtjev nije osnovan.

Nije u pravu osuđenik kada ističe povredu prava na obranu na glavnoj raspravi (čl. 427. toč. 3. ZKP), zbog odbijanja dokaznog prijedloga za provođenje očevida na mjestu događaja radi provjere vjerodostojnosti iskaza svj. Z. G., te zbog neosnovanog čitanja iskaza svjedoka K. S. i Z. G., unatoč protivljenja obrane.

Naime, činjenica da je sud tijekom postupka odbio dokazni prijedlog osuđenika usmjeren na provođenje očevida radi provjere vjerodostojnosti iskaza svj. Z. G.), ne predstavlja sama po sebi povredu prava na obranu osuđenika na glavnoj raspravi jer sud nije dužan prihvatiti svaki predloženi dokaz, već je dužan obrazložiti iz kojih razloga pojedine dokaze odbija kao nedopuštene, nevažne ili neprikladne, što je sud u ovom slučaju i učinio (zapisnik o glavnoj raspravi od 29. siječnja 2010, list 302 spisa). Isto tako, time što je sud i uz protivljenje obrane pročitao iskaze ranije ispitanih svjedoka K. S. i Z. G., nije povrijedio pravo obrane osuđenika na glavnoj raspravi jer se pri tome sud opravdano pozvao na odredbu čl. 331. st. 1. toč. 1. ZKP, budući je utvrdio kako se navedeni svjedoci ne mogu pronaći (prema izvješću PP V., svj. K. S. dulje vrijeme boravi u Njemačkoj, u K. na nepoznatoj adresi, bez kontakata s rodbinom u Hrvatskoj, list 275. spisa, a nalog za dovođenje svj. Z. G. u dva navrata nije proveden jer nije zatečen na adresi prebivališta, izvješće PP V., list 301 spisa). Stoga, Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da osuđenik u ovom dijelu neosnovano ističe povredu prava na obranu, a zapravo prigovara činjeničnim utvrđenjima suda, koja ne mogu biti predmetom ocjene u povodu ovog izvanrednog pravnog lijeka

Nije u pravu osuđenik niti kada se poziva na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 8 ZKP, jer iz zapisnika o glavnoj raspravi od 29. siječnja 2010. (list 303 spisa), proizlazi da je činjenični opis izmijenjen samo u pogledu vrijednosti prisvojenih predmeta, koja je sukladno rezultatu provedenog vještačenja smanjena i označena u iznosu od 47.408,16 kn (umjesto okvirnog iznosa od 50.000,00 kn), te kako je glavna rasprava održana u odsutnosti optuženika (koji se prije toga očitovao da se ne smatra krivim, te je ispitan, zapisnik od 26. siječnja 22009, list 255 spisa), sud je ispravno nakon naznačenih izmjena činjeničnog opisa djela, uzeo očitovanje od branitelja i odbio njegov zahtjev za dodjelu roka za očitovanje, cijeneći da se radi o neznatnim izmjenama s kojima je obrana bila upoznata i ranije, tijekom postupka, te da su dokazni prijedlozi obrane zapravo usmjereni na odugovlačenje postupka kako bi došlo do zastare kaznenog progona (naime, rasprava je održana 29. siječnja 2010., a apsolutna zastara nastupila bi u travnju 2010.).

Kako slijedom izloženog navodi podnesenog zahtjeva nisu osnovani, trebalo je, na temelju čl. 421. ZKP u vezi čl. 429. ZKP, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 02. studenog 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanda Janković, v.r.

Damir Kos, v.r.