Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to missing value threshold and failure to specify legal issue.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal as inadmissible because the disputed value of 101,000 kn fell below the 200,000 kn threshold required for review. The appellant failed to specify a legal issue of general importance as mandated by the Civil Procedure Act, rendering the appeal procedurally defective. Consequently, the lower court's decision confirming the appellant's ownership claim was upheld without further examination.
Legislator headnote
AI generatedArticle 382 of the Civil Procedure Act; Article 392 of the Civil Procedure Act: An appeal is inadmissible if the disputed value does not exceed 200,000 kn and the appellant fails to specify a legal issue of general importance.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1908/13-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. L. iz Z., zastupanog po punomoćnici D. B., odvjetnici u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko- upravnom odjelu, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe te predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužitelja M. L. protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-78/11-2 od 12. lipnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 2619/04 od 20. listopada 2010., u sjednici održanoj 5. srpnja 2016.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja M. L. odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja M. L. koji glasi:
„Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik poslovnog prostora u Z., ..., površine 54,23 m koji se sastoji od izložbenog prodajnog prostora površine 48,67 m , spremišta 3,64 m , sanitarnog čvora 1,92 m , sve opisano u elaboratu za etažno knjiženje „K.“ d.o.o. iz D. od studenog 2003. godine, u zgradi izgrađenoj na čest. 9709 k.o. Z., što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj uknjiži kao vlasnik poslovnog prostora u Z., ..., površine 54,23 m koji se sastoji od izložbenog prodajnog prostora površine 48,67 m , spremišta 3,64 m , sanitarnog čvora 1,92 m , sve opisano u elaboratu za etažno knjiženje „K.“ d.o.o. iz D. od studenog 2003. godine, u zgradi izgrađenoj na čest 9709 k.o. Z., uz brisanje tog prava sa imena tuženice, uz naknadu parničnog troška, u roku od 15 dana (točka I izreke).“
Nadalje, prihvaćen je protutužbeni zahtjev te je tužitelju M. L. (u daljnjem tekstu: tužitelj) naloženo predati u posjed tuženici RH (u daljnjem tekstu: tuženica) i to bez osoba i stvari, poslovni prostor u Z. u Ulici ..., u prizemlju zgrade izgrađene na čest 9709 k.o. Z., površine 54,23 m[2] te mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 11.875,00 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe (točka II izreke).
Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti tuženice kao neosnovan te je odbijen prijedlog tuženice za prekid postupka u odnosu na tužbu kao neosnovan.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZPP), iz razloga naznačenih u članku 385. ZPP- a. Predlaže ukidanje pobijane presude, podredno preinačenje i prihvaćanje tužbenog zahtjeva te odbijanje protutužbenog zahtjeva tuženice RH.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija tužitelja nije dopuštena.
Prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (točka 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (točka 2.) ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b tog Zakona (točka 3.).
Vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari u odnosu na tužbeni zahtjev je 101.000,00 kn, a u odnosu na protutužbeni zahtjev 50.000,00 kn (na temelju članka 40. stavak 5. ZPP-a), a drugostupanjska odluka u ovoj pravnoj stvari nije donesena na osnovi odredbe iz članka 373.a i 373.b ZPP-a, niti se radi o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.
Stoga revizija podnijeta na osnovi odredbe članka 382. stavak 1. ZPP-a u ovom slučaju nije dopuštena pa ju je na temelju odredbe iz članka 392. stavak 1. ZPP-a valjalo odbaciti.
Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP-a propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te da u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 382. stavak 3. ZPP-a).
Prema tome, da bi se uopće moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno je da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje te da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, kao i da su u reviziji izloženi razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata tada, u smislu odredbe članka 382. stavak 2. i 3. ZPP-a, nema postupovnih pretpostavki za odlučivanje o takvoj reviziji.
Podnoseći izvanrednu reviziju tužitelj nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju što je bio dužan prema izričitoj zakonskoj odredbi iz članka 382. stavak 3. ZPP-a.
Stoga podnesena revizija ne ispunjava postupovnopravne pretpostavke (kumulativno) propisane člankom 382. stavak 2. i 3. ZPP-a o kojima ovisi dopustivost izvanredne revizije.
Iz tih razloga revizija tužitelja podnijeta na osnovi odredbe članka 382. stavak 2. ZPP- a nije dopuštena pa ju je na temelju odredbe iz članka 392. b stavak 2. ZPP-a valjalo odbaciti.
Zagreb, 5. srpnja 2016.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v.r.