Gž-8381/2016-2 · Županijski sud u Zagrebu

Poslovni broj 39 Gž-8381/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev kao predsjednice vijeća, mr. sc. Neri Radas kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gabriele Topić Kordej kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. R., (ranije J.) iz Z., zastupane po punomoćniku R. J., odvjetniku u Z., protiv tuženika I. V. vlasnika obrta "G… ", iz S., zastupanog po punomoćniku Š. B., odvjetniku u Z., radi raskida ugovora, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4903/14-51 od 29. veljače 2016., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2017.

p r e s u d i o j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 4903/14-51 od 29. veljače 2016., pod stavkom I. izreke, osim u dijelu dosuđene visine stope zatezne kamate, za vremenski period od 1. siječnja 2008. pa nadalje, i za navedeno sudi:

"1. Raskida se kupoprodajni ugovor, zaključen između tužiteljice N. J. i I. V. vl. obrta „G…“, dana 28. ožujka 2006. broj Ov-7778/06 od 30. ožujka 2006.

2. Tuženik I. V., vlasnik obrta „G..“, dužan je isplatiti tužiteljici N. J., iznos od 56.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, sa zateznim kamatama tekućim: od 30. ožujka 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

3. Tuženik I. V. vlasnik obrta "G..", dužan je tužiteljici N. J. naknaditi parnični trošak u iznosu od 34.375,00 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 29. veljače 2016. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana."

II. Preinačuje se odluka o parničnim troškovima sadržana u navedenoj presudi pod stavkom II. izreke, te se odbija zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 56.250,00 kn.

III. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje navedena presuda pod stavkom I. izreke, u dijelu dosuđene visine stope zatezne kamate, za vremenski period od 1. siječnja 2008. do isplate, preko dosuđene stope zatezne kamate pod stavkom I./2. i I./3. izreke ove drugostupanjske odluke do zatražene stope zatezne kamate.

IV. Tuženik je dužan naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 7.812,50 kn u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

"I. Raskida se Kupoprodajni ugovor zaključen između tužiteljice N. J. i I. V., vlasnika obrta „G..“ dana 28. ožujka 2006. g. broj: Ov-7778/06 od 30. ožujka 2006. g.

II. Tuženik I. V., vlasnik obrta "G.." je dužan tužiteljici N. J. vratiti iznos od 56.000,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju NBH na dan plaćanja, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2006. g. pa do dana plaćanja, u visini prema članku 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Tuženik I. V., vlasnik obrta "G.." je dužan tužiteljici N. J. platiti troškove postupka s pripadajućom zakonskom kamatom u visini prema čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, počev od dana donošenja presude pa do dana plaćanja, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 56.250,00 kuna, u roku od 15 dana."

Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno preinači. Tužiteljica potražuje troškove sastava žalbe.

U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode, te predlaže žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu. Tuženik potražuje troškove sastava žalbe.

Žalba je osnovana, osim u dijelu dosuđene visine stope zatezne kamate.

Iako žalba tužiteljice pravilno ukazuje da se pri donošenju pobijane prvostupanjske presude ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a - jer je obrazloženje pobijane presude dijelom proturječno, a dijelom nejasno – ovaj drugostupanjski sud nalazi koristeći svoja ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP-a, da se sve odlučne činjenice mogu utvrditi na temelju izvedenih dokaza.

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije našao da bi bile počinjene ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Predmet spora je zahtjev za raskid kupoprodajnog ugovora, zaključenog između stranaka dana 28. ožujka 2006. kojega je sklopila tužiteljica kao kupac i tuženik kao prodavatelj a predmet kojega je stan u Z.., na drugom katu površine 29,03 čm, sa pripadajućim spremištem u podrumu površine 4,11 čm, te za povrat isplaćene kupoprodajne cijene sa zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2006. do isplate.

Među strankama nije sporno: da su dana 28. ožujka 2006. zaključili kupoprodajni ugovor za stan u Z.. na drugom katu površine 29,03 m2 sa pripadajućim spremištem u podrumu površine 4,11 m2 za kupoprodajnu cijenu od 56.000,00 EUR-a; da je kupoprodajna cijena isplaćena, te da je tužiteljica stupila u posjed predmetnoga stana; da je u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora bila zabilježena ovrha pod brojem Z-28528/04 na predmetnom stanu i to utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, da je dakle predmetni stan bio predmet ovrhe; da je člankom 6. Kupoprodajnog ugovora od 28. ožujka 2006. tuženik kao prodavatelj jamčio da je predmetna nekretnina njegovo isključivo vlasništvo i da treće osobe nemaju nikakva prava na toj nekretnini niti knjižnih niti izvanknjižnih.

U odnosu na spornu okolnost primitka isplate kupoprodajne cijene, sud prvoga stupnja utvrđuje kako iznos kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu nije isplaćen - tuženiku (niti iznos od 10.000,00 EUR isplaćen dana 23. ožujka 2006. niti iznos od 46.000,00 EUR isplaćen dana 30. ožujka 2006.). Navedeno, sud prvoga stupnja utvrđuje temeljem iskaza tuženika i saslušanog svjedoka M. Ž.. Takvo utvrđenje suda prvoga stupnja ne može se prihvatiti jer nema uporišta u tim, niti ostalim provedenim dokazima.

Navedeni iskazi tuženika i saslušanog svjedoka M. Ž., u odnosu na navedenu okolnost su proturječni, jer tuženik u svom iskazu navodi kako je novac na ime kupoprodaje uzeo upravo svjedok M. Ž., dok svjedok M. Ž. navodi kako je novac primila njegova sestrična K. K., koja je potom taj novac predala upravo tuženiku. Pritome iskazi tužiteljice i saslušane svjedokinje M. J. upućuju na to kako one ne znaju točno tko je uzeo novac u iznosu od 46.000,00 EUR-a tuženik ili njegov prijatelj koji je bio prisutan pri isplati novca, da bi u daljnjem tijeku postupka navedena svjedokinja i tužiteljica iskazivale na način koji bi upućivao na to da je novac preuzeo tuženik. Stoga u okolnostima konkretnog slučaja, a pored sadržaja kupoprodajnog ugovora od 28.ožujka 2006. i potvrde od 23. ožujka 2006. iz koje proizlazi da je u cijelosti isplaćena kupoprodajna cijena, a što među strankama nije niti sporno (ali iz iste nije vidljivo kome je isplaćen iznos od 46.000,00 EUR), te okolnostima proturječnih iskaza stranaka i navedenih svjedoka, treba smatrati kako je kupoprodajni iznos isplaćen u cijelosti upravo - prodavatelju.

Sud prvog stupnja zbog činjenice da tužiteljica prilikom sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora nije provjeravala stanje u zemljišnim knjigama, kao i radi činjenice da je poslove oko kupoprodaje prepustila svojoj majci, zaključuje kako je tužiteljica pri kupoprodaji postupala aljkavo, da je propustila upotrijebiti pažnju dobrog domaćina prilikom sklapanja ugovora te da je postupala nemarno, a sve navedeno protivno odredbi čl. 10. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08 i 78/15 - dalje: ZOO). Nadalje, zaključuje sud prvoga stupnja kako tužiteljica nije tijekom postupka dokazala da bi obavijestila tuženika sukladno odredbi čl. 431. ZOO-a, posljedično da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 430. i 432. ZOO-a, slijedom čega se odbija tužbeni zahtjev. Izloženi stav suda prvoga stupnja, ne može se prihvatiti.

Naime, kako tužiteljica o ovrsi na stanu koji je bio predmet kupoprodajnog ugovora nije bila obaviještena, niti je pristala uzeti stan na kojemu je zabilježena ovrha, to joj sukladno odredbi čl. 430. st. 1. ZOO-a, tuženik kao prodavatelj odgovara za pravne nedostatke stana koji je bio predmet kupoprodajnog ugovora. Pri tome je neodlučno je li tužiteljica provjeravala stanje u zemljišnim knjigama pri kupoprodaji, i je li poslove oko kupoprodaje prepustila svojoj majci.

Nadalje, pogrešan je i pravni pristup suda prvoga, stupnja kako je tužiteljica izgubila prava predviđena odredbom čl. 432. st. 1. ZOO-a, iz razloga što prethodno nije obavijestila prodavatelja o tome da treća osoba polaže pravo na predmet kupoprodaje, iz razloga što je u konkretnom slučaju pravo treće osobe bilo očito osnovano. Naime, sukladno odredbi čl. 434. st. 1. ZOO-a kupac ima pravo pozvati se na prodavateljevu odgovornost za pravne nedostatke i kada je bez obavijesti prodavatelja i bez spora priznao - očito osnovano pravo trećega.

Stoga je tužbeni zahtjev temeljem odredbe čl. 432. st. 1. ZOO-a za raskid predmetnog ugovora osnovan.

Slijedom svega navedenoga valjalo je preinačiti presudu suda prvoga stupnja u pobijanom dijelu pod stavkom I. izreke, osim u dijelu visine stope zatezne kamate za vremenski period od 1. siječnja 2008., a sukladno odredbi čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a i odlučiti kao u izreci pod stavkom I. ove drugostupanjske odluke.

Međutim, prilikom odlučivanja o visini stope zatezne kamate za vremenski period od 1. siječnja 2008. pa nadalje, sud prvoga stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je istu dosudio po stopi predviđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate (Narodne novine, broj: 76/96, 72/02, 153/04), jer se po toj stopi zatezna kamata mogla dosuditi samo za vremenski period do 1. siječnja 2008. Pravilnom primjenom materijalnog prava, valjalo dosuditi zatezne kamate od 1. siječnja 2008. do isplate, po stopi predviđenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a. Stoga je u navedenom dijelu valjalo preinačiti presudu suda prvoga stupnja, a temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

S obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici tuženik joj je dužan nadoknaditi parnični trošak (čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a). Trošak se odnosi na zastupanje tužiteljice po odvjetniku, a odmjeren je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09 – dalje: OT) te sukladno Troškovniku tužiteljice (list 58 spisa) i odnosi se na: sastav tužbe po Tbr. 7. toč. 1. 100 bodova, trošak pristupa na ročišta 8. travnja 2009., 17. lipnja 2009., 12. siječnja 2009. po Tbr. 9. toč. 1. 100 bodova, trošak pristupa na ročište 9. studenoga 2009. Tbr. 9. toč. 2. 50 bodova, trošak pristupa na ročište 14. rujna 2015., 13. rujna 2012., 2. prosinca 2015. i 2. veljače 2016. Tbr. 9. toč. 1. po 500 bodova te trošak sastava podnesaka 3. svibnja 2007., 14. rujna 2007. i 18. lipnja 2009. Tbr. 8. toč. 1. po 100 bodova što je ukupno 2750 bodova odnosno 27.500,00 kn tako da uz priznati PDV trošak zastupanja tužiteljice iznosi 34.375,00 kn.

Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela sa svojom žalbom pripada joj i trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 7.812,50 kn, radi čega je odlučeno kao pod stavkom III. izreke u smislu odredbe čl. 164. st. 4. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

U Zagrebu 17. siječnja 2017.

Predsjednica vijeća:

Vesna Skerlev