I Kž-317/1995-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-317/1995-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice, mr. Branka Zmajevića, Vesne Vrbetić i Neve Šibl, kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N.J., zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 2. KZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 31. ožujka 1995. godine broj K-113/93, u sjednici održanoj 28. travnja 1998. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.V.,

r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća nadležnom sudu na ponovno suđenje.

II. Žalba opt. N.J. je uslijed gornje odluke bespredmetna.

Obrazloženje

Županijski sud u Bjelovaru, presudom od 31. ožujka 1995. godine proglasio je krivim opt. N.J. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti javnog prometa, teškog djela protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 161. st. 2. u svezi čl. 156. st. 1. KZRH i na temelju čl. 161. st. 2. KZRH uz primjenu čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Na temelju čl. 90. st. 1. u svezi čl. 87. st. 2. toč. 1.-8. ZKP/93 optuženik je obvezan na naknadu troškova krivičnog postupka oštećenicima Ž. i Ž.B. u iznsou od 1.355,00 kn, sudu u iznosu od 2.722,86 kn i u paušalnom iznosu od 200,00 kn.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Optuženik se žali po branitelju V.M., odvjetniku iz Z., zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, te optuženiku izrekne uvjetna osuda.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, postupajući po čl. 360. st. 2. ZKP/93, u pismenom podnesku od 22. svibnja 1995. godine broj Ktž-479/95 predložio je da se žalba državnog odvjetnika uvaži, a žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba optuženika za sada bespredmetna.

U pravu je državni odvjetnik kada navodi da je na glavnoj raspravi, dana 31. ožujka 1995. godine djelomično izmijenjena optužba i optuženiku stavljeno na teret da je svojom vožnjom povrijedio i čl. 148. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, poduzimajući radnju pretjecanja iako je kolnik namijenjen prometu vozila u oba smjera na tom dijelu bio podijeljen punom uzdužnom crtom, a sud prvog stupnja je u izreci pobijane presude izostavio taj dio inkriminacije i u obrazloženju nije naveo razloge za to. Na taj način je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP/93 budući nema razloga o odlučnoj činjenici, a pored toga i činjenično stanje je pogrešno utvrđeno.

Naime, u obrazloženju presude sud prvog stupnja navodi da puna crta prestaje oko 30 metara prije raskrižja, pozivajući se na nalaz prometnog vještaka, koji zaključuje da je na tom dijelu prometnice dopušteno pretjecanje. Iz navedenog bi se moglo zaključiti da i sud smatra da je pretjecanje dopušteno iako to izričito ne navodi u pobijanoj presudi, kako to opravdano ističe državni odvjetnik u žalbi.

Stoga su izostali razlozi o odlučnoj činjenici, odnosno ti su razlozi nejasni, a u svezi s tim je i činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

Opravdano državni odvjetnik ukazuje na cjelokupni nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl.ing. V.Š. iz kojeg proizlazi da je optuženik započeo pretjecati 50 metara prije mjesta naleta, koje je u raskrižju, što bi ukazivalo da je to još bilo na dijelu ceste gdje je puna crta, dakle na mjestu gdje ta radnja nije dozvoljena. U tome državni odvjetnik nalazi i uzročnu vezu između ovog postupanja optuženika i nastale prometne nesreće, a ne samo formalnu povredu propisa iz čl. 148. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Stoga će u ponovljenom postupku sud prvog stupnja provesti sve već provedene dokaze, otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka i nakon toga donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku koja će biti obrazložena u skladu sa zakonom.

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 388. st. 1. ZKP/97 odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. travnja 1998. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo, v.r.

Milan Gudelj, v.r.