I Kž-389/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 389/03-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić i Lidije Grubić- Radaković, kao članova vijeća i više savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. G. Đ., zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 2. OKZRH, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 25. ožujka 2003. godine, br. Kv-I-214/03 (K-159/99), u sjednici održanoj 16. ožujka 2004. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba os. G. Đ..

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja odbacio je zahtjev osuđenog G. Đ. za obnovu postupka dovršenog pravomoćnom presudom, što je čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 15. veljače 2000. godine, br. K-159/99. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. listopada 2002. godine, br. Kž-230/00, kojom je os. G. Đ. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 196. st. 2. OKZRH.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu osuđenik u kojoj predlože da se njegova žalba prihvati i dopusti obnova kaznenog postupka.

Žalba nije osnovana.

Osporavajući osnovanost navedenog rješenja žalitelj u žalbi najprije ističe da je u izreci rješenja i u obrazloženju sud naveo da je on počinio kazneno djelo ubojstva. Ta tvrdnja žalitelja je točna, međutim, očito je da se radi o pogrešci u pisanju, jer je evidentno da je optuženik oglašen krivim za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 196. st. 2. OKZRH, koji članak se i u izreci i u obrazloženju rješenja navodi, odnosno citira. Nastavno žalitelj ističe da je najprije pogriješila policija, zatim prvostupanjski pa i drugostupanjski sud, jer je obveza policije da svoje procesne radnje važne za kazneni postupak provodi po Zakonu,

I Kž 389/03-3

a ni jedan sud u Republici Hrvatskoj policiju ne može osloboditi te obveze jer bi time direktno povrijedio Ustav RH kojim se štiti pravo građana na zakonito suđenje.

Razmotrivši žalbu osuđenika u vezi s njegovim zahtjevom za ponavljanje kaznenog postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, našao je, da osuđenik u svome zahtjevu nije iznio ni nove činjenice, a niti je podnio takove nove dokaze koji bi ili sami za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima, bili podobni da uzrokuju oslobođenje osuđenika od optužbe ili osudu po blažem zakonu, nego svoj zahtjev zasnivaju na tome da je pravomoćna presuda kojom je on oglašen krivim utemeljuje na nezakonitom dokazu ili preciznije na nezakonitoj pretrazi koju je obavila policija.

Suprotno tvrdnjama žalitelja sud prvog stupnja je ispravno postupio kada je odbacio osuđenikov zahtjev za obnovu kaznenog postupka okončanog gore citiranom pravomoćnom presudom jer je o istom prigovoru raspravljao Vrhovni sud kada je odlučivao o žalbi na prvostupanjsku presudu (list 74 spisa). Vrhovni sud posebno navodi da je nejasno zbog čega se u žalbi tvrdi da je na nezakonit način izvršena pretraga automobila i osobna pretraga optuženika, kada iz njegove obrane proizlazi da je policajcima dragovoljno predao ključeve svoga automobila i time im dozvolio da uđu u njegovu unutrašnjost, a iz džepova dragovoljno izvadio sve što se tamo nalazilo, pa i novac koji mu je privremeno oduzet, a što je konstatirano u potvrdi koja se nalazi u sudskom spisu (list 9 spisa), iz čega nedvojbeno proističe da su djelatnici policije proveli spomenute istražne radnje sukladno odredbama Glave XVIII Zakona o kaznenom postupku.

Zbog toga je sud prvog stupnja postupio pravilno kad je zahtjev osuđenika za ponavljanje kaznenog postupka odbacio na temelju čl. 409. st. 1. ZKP, dok je žalba osuđenika naprotiv neosnovana i zato je po čl. 398. st. 3. ZKP odbijena.

U Zagrebu, 16. ožujka 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Ante Potrebica, v.r.