Revt-73/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 73/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. I. d.o.o. S., koga zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u S., protiv prvotuženice M. M., drugotuženika A. M. i trećetuženika N. M., svih iz T., koje sve zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u T., radi trpljenja namirenja novčane tražbine tužitelja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-584/14-5 od 5. studenoga 2014., kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-529/13 od 28. studenoga 2013., u sjednici održanoj 3. studenoga 2015.,

p r e s u d i o j e:

I. Revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-584/14-5 od 5. studenoga 2014. odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove revizije.

Obrazloženje

Trgovački sud u Zagrebu presudom poslovni broj P-529/13 od 28. studenoga 2013. sudio je:

„I. Dužni su tuženici pod 1) M. M. i pod 3) N. M. trpjeti namirenje tužiteljevog potraživanja u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 31.999,69 EUR-a računajući prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan ispunjenja i to sudskom prodajom založene nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Trogiru z.k.ul. 985 K.O. T. kao čest. zgr. 1028/2, z.k. tijelo 1. „zemljište bez zgrade“ i z.k. tijelo 2. „zgrada bez zemljišta sagrađena na čest. zgr. 1028/2 u tijelu 1.-om“, te namirenje tužitelja iz polučene prodajne cijene založene nekretnine.

II. Tuženici pod 1) M. M. i pod 3) N. M. se mogu osloboditi naložene prodaje nekretnine iz točke I. ove presude ukoliko u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude namire tužitelju ukupan iznos tužiteljevog potraživanja određen ovom presudom u točki I.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike pod 1) M. M. i pod 3) N. M. u dijelu kojim tužitelj traži da su dužni trpjeti namirenje njegovog potraživanja u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.575,69 EUR-a računajući prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan ispunjenja te za iznos zateznih kamata po ugovorenoj stopi od 20% godišnje koje teku na kunsku protuvrijednost iznosa od 55.575,38 EUR-a od 17. siječnja 1992.g. do isplate, kao i tužiteljevog potraživanja po osnovi naknade parničnog troška, i to sudskom prodajom založene nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u T. z.k.ul. 985 K.O. T. kao čest. zgr. 1028/2, z.k. tijelo 1. „zemljište bez zgrade“ i z.k. tijelo 2 „zgrada bez zemljišta sagrađena na čest. zgr. 1028/2 u tijelu 1.-om“, te namirenje tužitelja iz polučene prodajne cijene založene nekretnine.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 2) A. M. koji glasi:

„Dužni su tuženici trpjeti namirenje tužiteljevog potraživanja u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 55.575,38 EUR-a računajući prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan ispunjenja, zajedno sa iznosom zateznih kamata po ugovornoj stopi od 20% godišnje koje teku na dugovani iznos od 17. siječnja 1992.g. do isplate, kao i tužiteljevog potraživanja po osnovi naknade parničnog troška i to sudskom prodajom založene nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Trogiru z.k.ul. 985 K.O. T. kao čest. zgr. 1028/2, z.k. tijelo 1. „zemljište bez zgrade“ i z.k. tijelo 2. „zgrada bez zemljišta sagrađena na čest. zgr. 1028/2 u tijelu 1.-om“, te namirenje tužitelja iz polučene prodajne cijene založene nekretnine.“

V. Tužitelj i tuženici pod 1) M. M. i pod 3) N. M. snose svoje troškove parničnog postupka.

VI. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku pod 2) A. M. parnični trošak u iznosu od 41.130,83 kn.“

Visoki trgovački sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Pž-584/14-5 od 5. studenoga 2014. djelomično prihvatio i djelomično odbio žalbu tuženika, a u cijelosti odbio žalbu tužitelja tako što je suđeno:

„I. Odbija se žalba tuženika M. M. iz T., i N. M. iz T., kao neosnovana te se potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-529/13 od 28. studenoga 2013. i to:

- u dijelu točke I. izreke kojim je određeno da su tuženici M. M. i N. M. dužni trpjeti namirenje tužiteljevog potraživanja u iznosu od 5.200,00 kn, sudskom prodajom založene nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Trogiru z.k.ul. 985. k.o. T. kao čest. zgr. 1028/2, z.k. tijelo 1. „zemljište bez zgrade“ i z.k. tijelo 2. „zgrada bez zemljišta sagrađena na čest. zgr. 1028/2 u tijelu 1.-om“, te namirenje tužitelja iz polučene prodajne cijene založene nekretnine,

- u točki II. izreke, te

- u dijelu točke V. izreke kojim je određeno da tuženici M. M. i N. M. snose svoje troškove parničnog postupka.

II. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-529/13 od 28. studenoga 2013. u točkama III. i IV. izreke, te u dijelu točke V. izreke kojim je određeno da tužitelj snosi svoje troškove postupka.

III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-529/13 od 28. studenoga 2013. i to:

- u dijelu točke I. izreke te u točki VI. izreke, i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Dužni su tuženici M. M. iz T., i N. M. iz T., trpjeti namirenje tužiteljevog potraživanja u iznosu od 31.999,69 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan ispunjenja, umanjenog za iznos od 5.200,00 kn, sudskom prodajom založene nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Trogiru z.k.ul. 985. k.o. T. kao čest. zgr. 1028/2, z.k. tijelo 1. „zemljište bez zgrade“ i z.k. tijelo 2 „zgrada bez zemljišta sagrađena na čest. zgr. 1028/2 u tijelu 1.-om“, te namirenje tužitelja iz polučene prodajne cijene založene nekretnine.“

2. Odbija se zahtjev tuženika A. M. iz T., za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 41.130,83 kn kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi prvotuženiku i trećetuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 4.882,81 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 4.492,19 kn, odbija kao neosnovan.“

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-584/14-5 od 5. studenoga 2014. i presudu Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-529/13 od 28. studenoga 2013. i to točke III, IV, V i VI presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik je odgovorio na reviziju i predložio odbaciti reviziju kao nedopuštenu.

Revizija je dopuštena, ali nije osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. u vezi s čl. 497.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) koja se primjenjuje u ovom predmetu sukladno čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11– dalje: ZIDZPP) u sporu pred trgovačkim sudom stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 500.000,00 kuna.

Vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude ne prelazi 500.000,00 kuna, a što je bio vrijednosni kriterij u vrijeme donošenja drugostupanjske presude, pa ovom slučaju nije ispunjen vrijednosni kriterij iz čl. 497.a ZPP za dopuštenost redovne revizije. Međutim, ovaj sud je kod ocjene dopuštenosti revizije imao na umu obvezu sudova glede zaštite legitimnih očekivanja stranaka u sudskim postupcima i njihovih opravdanih očekivanja u pogledu pristupa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, koja očekivanja su stranke imale u odnosu na pravo na reviziju u trenutku pokretanja parničnog postupka.

U ovom slučaju je tužba podnesena sudu 3. srpnja 1992., a na dan podnošenja tužbe sudu revizija je prema Zakonu o izmjenama i dopunama ZPP (Sl. list. bivše SFRJ broj 20/90) bila dopuštena prema vrijednosnom kriteriju koji je iznosio 8.000.000,00 dinara, odnosno 8.000,00 HRD. Stoga je s obzirom na naznačenu vrijednost predmeta spora od 177.359,32 DEM i 24.652.901 HRD, u ovom slučaju bila dopuštena redovna revizija prema kriterijima u vrijeme podnošenja tužbe sudu.

Zbog iznijetih razloga pobijana presuda je ispitana povodom podnesene revizije kao redovne revizije, po čl. 392.a st. 1. ZPP i to samo u onom dijelu u kojemu se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, dakle revizijskog razloga apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju se ukazuje u reviziji jer suprotno tvrdnji revidenta, nižestupanjski sudovi su se izjasnili o odlučnim činjenicama, a pobijana drugostupanjska presuda sadrži neproturječne razloge o svim žalbenim razlozima odlučnim za rješenje spora (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), pa je presudu moguće ispitati.

Ni sam tužitelj nije ukazao na konkretnu proturječnost ili nedostatnost obrazloženja pobijane presude zbog koje tu presudu ne bi bilo moguće ispitati.

Revizijskim navodima se zapravo sadržajno dovode u pitanje činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova u odnosu na okolnosti koje su prethodile donošenju pobijane odluke o otkazu te u odnosu na sadržaj isprava i izjava koje su u postupku upotrijebljene kao dokaz (bez navođenja kontradikcija). Kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredbi čl. 385. ZPP-a), te navode ne može razmatrati ni ovaj sud.

Drugostupanjski sud je ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan provedeni dokaz, kao i sve dokaze zajedno, i to u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, na koju se opisno ukazuje revizijom.

Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 12. ZPP učinjene pred drugostupanjskim sudom. Naime suprotno tvrdnji tužitelja drugostupanjskom presudom nije prekoračen tužbeni zahtjev time što je točkom II te presude potvrđena točka IV. presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika A. M..

Tužitelj je „konačno“ uredio tužbeni zahtjev u svojemu podnesku upućenom sudu 30. travnja 2008. u kojemu je na strani tuženika kao stranke označio: prvotuženicu M. M., drugotuženika A. M. i trećetuženika N. M., svih iz T. (list 260-265 spisa). Nakon ovoga podneska tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije povukao tužbu u odnosu na drugotuženika. Sukladno tako uređenoj tužbi donesena je prvostupanjska i drugostupanjska presuda u odnosu na tuženika A. M. i u odnosu na njega je odbijen tužbeni zahtjev. Stoga je drugostupanjskom presudom odlučeno u okviru tužbenog zahtjeva,pa nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Ovaj revizijski sud ocijenio je revizijske razloge koji se tiču pogrešne primjene materijalnog prava te prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova glede spornim materijalnopravnih pitanja kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

Zato je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

Tužitelj nije uspio s revizijom pa mu tuženik nije dužan po čl. 154. st. 1. ZPP naknaditi troškove revizije.

Zagreb, 3. studenoga 2015.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v. r.