I Kž-872/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 872/1993-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra, kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i mr. Frančula Rudolfa, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. B.M. zbog krivičnog djela iz čl. 83. st. 1. (sada čl. 79. st. 1.) KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Sisku od 19. svibnja 1993. godine br. K 36/90, u sjednici održanoj 22. prosinca 1993.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba opt. B.M. kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Okružni sud u Sisku oglasio je krivim (suđeno mu je u odsutnosti) opt. B.M. zbog krivičnog djela iz čl. 83. st. 1. (sada čl. 79. st. 1.) KZRH pa ga je temeljem tog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Temeljem čl. 45. st. 1. OKZRH optuženiku je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 3. kolovoza 1990. do 14. kolovoza 1990. godine.

Protiv te presude podnio je žalbu optuženik putem svoje braniteljice D.D., odvjetnice iz S. zbog, kako kaže "svih razloga iz čl. 363. ZKP", a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa predlaže da se pobijana presuda preinači i njega oslobodi od optužbe ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnijet.

Izjašnjavajući se o žalbi Državno odvjetništvo Republike Hrvatske predložilo je da se žalba odbije.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima presuda suda prvog stupnja sadrži valjane i prihvatljive razloge o svim odlučnim činjenicama pa tako i o uračunljivosti optuženika (str. 6 stav 7 presude), i nije počinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP na koju upire žalitelj. Nisu također počinjene niti druge postupovne povrede iz čl. 354. st. 1. toč. 1., 5., 6., 8. - 11. ZKP koje je ovaj sud ispitao po službenoj dužnosti a temeljem čl. 366. st. 1. toč. 1. ZKP.

Činjenično stanje sud prvog stupnja je, temeljem izvedenih dokaza, a prije svega iskazom ošt. B.S., potpuno i pravilno utvrdio.

Oštećenica je, naime, u svom iskazu, kojem sud prvog stupnja opravdano poklanja vjeru (a kojeg ni optuženik u žalbi zapravo ne dovodi u pitanje) okolnosno i vrlo uvjerljivo opisala inkriminirani događaj. Tjelesne povrede koje je ona zadobila tom prilikom, a pružajući otpor optuženiku, opisane su u liječničkoj dokumentaciji i iskazu sudsko-medicinskog vještaka.

Svjedok M.D. detaljno je opisala izgled oštećenice, te iznijela ono što joj je oštećenica kazala, kada je kod nje pobjegla te noći nakon što je optuženik po drugi puta ušao u njezinu kuću.

Prvostupnjeni sud je na nedvojbeni način utvrdio sve objektivne činjenice opisane u izreci presude.

Neosporno su također utvrđene i subjektivne okolnosti pod kojima je optuženik izvršio krivično djelo uključivši i stanje duševnog zdravlja optuženika. Naime, posve je utemeljen zaključak prvostupnjevnog suda da je on tempore criminis odlučio, radi zadovoljavanja svog spolnog nagona, upotrebom sile a protiv njezine volje izvršiti obljubu nad oštećenicom u čemu je i uspio. Ona mu je tom prilikom pružala otpor, koji je on ubrzo savladao a kako i ne bi kada je znatno mlađi od oštećenice (imao je 33 godine a oštećenica 84 godine), i neuporedivo fizički snažniji.

Istina, optuženik jeste retardirana osoba, što je utvrđeno prilikom vođenja krivičnog postupka u predmetu Okružnog suda Sisak br. K 11/90, zbog izvršenog krivičnog djela silovanja iz čl. 83. st. 1. KZRH u svezi s čl. 19. OKZRH, u kojem predmetu je on oglašen krivim te mu je odmjerena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a koji spis je sud prvog stupnja priložio i uzeo uvid u njega. Očigledno je da je optuženik bio zaostao u duševnom razvoju i u vrijeme vođenja ovog krivičnog postupka, kao i u vrijeme izvršenja krivičnog djela. Međutim, obzirom da mu je suđeno u odsutnosti (nije dostižan državnim organima Republike Hrvatske), to nije ni bilo moguće njegovo ponovno psihijatrijsko vještačenje koje je izvršeno u spomenutom ranijem kaznenom postupku kada je i utvrđeno da zbog zaostalog duševnog razvoja i alkoholiziranosti je bio bitno smanjeno uračunljiv.

Kraj takovog stanja stvari, te obzirom da je sud prvog stupnja uzeo utvrđenim da je optuženik bolesna osoba (očito se misli upravo na njegovu retardiranost) nije bilo neophodno, a niti moguće, provesti ponovno neuropsihijatrijsko vještačenje optuženika, a na čemu se u žalbi inzistira.

Oglašavajući krivim optuženika za počinjeno krivično djelo silovanja, sud prvog stupnja je pravilno primijenio i krivični zakon jer se iz utvrđenog činjeničnog stanja osnovano zaključuje da je optuženik počinio upravo to krivično djelo.

Bez obzira što se optuženik ne žali i zbog odluke o kazni ovaj je sud po službenoj dužnosti a temeljem čl. 369. ZKP ispitao i tu odluku prvostupnjevnog suda te našao da je taj sud kod odmjeravanja kazne u dovoljnoj mjeri cijenio, temeljem čl. 37. st. 1. OKZRH, sve okolnosti kako olakotne tako i otegotne od kojih zavisi hoće li kazna biti manja ili veća.

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i temeljem čl. 374. ZKP presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 22. prosinca 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka v.r.

Novoselec dr. Petar v.r.

Suglasnost ovog prijepisa

I Kž 872/93

s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)