Rev-x-1079/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 1079/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja te Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice N. M. zv. D. ž. Š. iz B. (u nastavku teksta: tužiteljica), zastupane po punomoćniku Z. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika-protutužitelja Ž. L. iz B., zastupanog po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., radi raskida ugovora, predaje u posjed, isplate i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-2546/11-2 od 13. rujna 2012., kojom je djelomično potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2306/09 od 3. lipnja 2011., u sjednici održanoj 23. travnja 2013.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-2546/11-2 od 13. rujna 2012., u dijelu koji se odnosi na isplatu pod točkom 1. a) te u dijelu u kojem je odlučeno o parničnim troškovima pod točkom 2. b) izreke, odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-2546/11-2 od 13. rujna 2012., u dijelu koji se odnosi na protutužbeni zahtjev pod točkom 1. b) izreke, odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev i raskinut zbog neispunjenja darovni ugovor sklopljen ... između sada pok. Š. M. sina A. i tužiteljice, oboje kao darovatelja i tuženika, kao obdarenika te je naloženo tuženiku da na ime tržišne cijene isplati tužiteljici vrijednost zemljišta čest. zem. 1689/5 k.o. B. u iznosu od 244.944,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Točkom II. i III. izreke odbijeni su eventualni tužbeni zahtjev na naknadu tržišne vrijednosti garaže i glavni tužbeni zahtjev na raskid odnosnog darovnog ugovora i predaju u posjed čest. zem. 1689/5 k.o. B.. Točkom IV. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine te izdavanje valjane zemljišnoknjižne isprave. Točkom V. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnične troškove u iznosu od 54.067,50 kn.

Drugostupanjskom presudom u točki 1. a) i b) izreke djelomično je odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja (u dijelu točke I. izreke na isplatu i točka IV. izreke prvostupanjske presude), te je djelomičnim prihvaćanjem tuženikove žalbe presuda suda prvog stupnja u preostalom dijelu preinačena i to odbijanjem dijela tužbenog zahtjeva na raskid darovnog ugovora, kao i u odluci o parničnim troškovima tako da mu je naložena isplata iznosa od 11.063,51 kn.

Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, u nastavku: ZPP), navodeći da je podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje pobijane presude odbijanjem tužbenog i prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva, a podredno ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija djelomično nije osnovana dok je u odnosu na protutužbeni zahtjev nedopuštena.

Na temelju članka 392.a stavak 1. ZPP-a, koji se s obzirom na vrijeme donošenja drugostupanjske presude primjenjuje u ovom predmetu (članak 53. stavak 1. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj 57/11), revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U reviziji se ističe da je izjavljena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali bez da je određeno navedeno i obrazloženo zbog čega se revident poziva na taj revizijski razlog, slijedom toga, sukladno članku 386. ZPP-a, ove razloge revizijski sud nije uzimao u obzir.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za raskidom ugovora o darovanju zbog neispunjenja uvjeta iz tog ugovora i predaja u posjed čest. zem. 1689/5 u k.o. B., a predmet eventualnog tužbenog zahtjeva je istovjetni zahtjev za raskidom odnosnog ugovora, ali uz isplatu tržišne cijene vrijednosti predmetne nekretnine.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da su sad pok. Š. M. i tužiteljica još ... ponudili tuženiku kao nećaku sad pok. tužitelja da izgradi kuću na njihovom terenu jer ih nema tko naslijediti, a netko ih treba dogledati;

- da je tuženik na odnosnoj nekretnini ... započeo izgradnju vlastite kuće u koju se s obitelji uselio ... i u njoj sa svojom obitelji stalno živi;

- da je tuženik godinama izvršavao preuzete obveze prema tužiteljima pomažući im obrađivati polje, a nakon što se sad pok. tužitelju narušilo zdravlje (od ... vezan je za invalidska kolica) da im je pomagao i u drugim poslovima te redovito k njima dolazio i svaki dan sad pok. Š. M. prebacivao iz kreveta u kuhinju i obrnuto, kao i da je, otkada je Š. bio nepokretan, dolazio svaki dan između ... i ... sati pomagati oko njega;

- da su stranke u ... zaključile pisani ugovor o darovanju sporne nekretnine kojim sad pok. Š. M. i tužiteljica daruju tuženiku nekretninu čest. zem. 1689/5 k.o. B. na kojoj je tuženik izgradio obiteljsku kuću, ali je darovanje bilo uvjetovano nalogom tuženiku da se stara, vodi brigu i uzdržava darovatelje do njihove smrti, kao i da zajedničkim sredstvima izgradi kat na postojećem objektu za potrebe darovatelja, u kojeg će ovi po želji useliti i doživotno ga koristiti nakon čega će taj prostor ostati obdareniku u cijelosti;

- da su se odnosi stranaka, negdje pred rat ..., poremetili jer da je tuženik zatražio od tužitelja da ga upišu vlasnikom sporne nekretnine, što mu tužitelji nisu dopustili pa se tuženik, prema vlastitom priznanju počeo ponašati kao da je ugovor već raskinut, da bi potom nakon što ga je tužiteljica pozvala na red zato što je jednom zakasnio, prestao dolaziti i više se nikako nije brinuo o tužiteljima.

- da prema procjeni građevinskog vještaka tržišna vrijednost spornog zemljišta iznosi 244.944,00 kn.

Polazeći od ovakvih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi utvrđuju da je u ovom slučaju, krivnjom tuženika (koji nije ispunio nalog iz ugovora) nastupio rezolutivni (raskidni) uvjet iz članka 74. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, u nastavku teksta: ZOO), zbog čega je ugovor o darovanju prestao važiti na osnovi samog zakona, stoga svaka stranka ima pravo na vraćanje onog što je dala (članak 132. stavak 2. ZOO).

Zbog toga sudovi djelomično prihvaćaju samo eventualni tužbeni zahtjev tužiteljice i to na isplatu tržišne vrijednosti spornog zemljišta s tim da je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen, a odbijen je u cijelosti i protutužbeni zahtjev tuženika.

Tvrdnjama da tuženik nije kriv za raskid predmetnog ugovora i da mu je sporno zemljište darovano bez bilo kakvog uvjeta zapravo se osporavaju činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, što u reviziji nije dopušteno (članak 385. ZPP).

Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda u konkretnom se slučaju radi o jednom pravnom poslu koji je usmeno dogovoren još ... i tijekom godina uredno izvršavan da bi potom stranke, u namjeri osiguranja svojih interesa iz tog odnosa, sastavile pismeni ugovor o darovanju spornog zemljišta tuženiku, koji se zauzvrat morao brinuti o tužiteljima do njihove smrti. Kako je utvrđeno da tuženik, kao obdarenik iz tog ugovora, nije ispunio nalog jer se neosnovano prestao brinuti o tužiteljima, to je udovoljeno raskidnom uvjetu i ugovor je prestao važiti po samom zakonu.

Kad je ugovor prestao važiti nastupaju pravne posljedice kao u slučaju raskida ugovora pa su stranke, prema pravilima o vraćanju primljenog, dužne vratiti ono što su jedna drugoj dale u izvršavanju odnosnog ugovora, a ako određenu stvar nije moguće vratiti tada se ima platiti njezina novčana protuvrijednost (vrijednost ostvarene koristi).

Tužiteljica je zatražila, a sudovi su joj pravilno dosudili tržišnu vrijednost sporne nekretnine utvrđujući da čest. zem. 1689/5 k.o. B. više nije moguće vratiti zbog toga jer je tuženik na njoj izgradio kuću u kojoj stanuje od ...

S druge strane, tuženik nije zatražio vraćanje novčanog ekvivalenta one koristi što ju je tijekom godina, ispunjavajući usmeni dogovor, davao tužiteljici i sad pok. Š. M. brinući se o njima i pomažući im u poslovima, a prestankom važenja darovnog ugovora odnosi stranaka glede izgrađene kuće i sudbine zemljišta na kojem je izgrađena, polazeći od činjenice da je tužiteljica ostvarila pravo na isplatu tržišne cijene zemljišta, imaju se ravnati prema odredbama o stjecanju prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu (članak 24.-26. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima – „Narodne novine“, broj 53/91).

Neosnovano se u reviziji navodi da bi tuženik trebao isplatiti tužiteljici samo protuvrijednost zemljišta potrebnu za redovnu uporabu izgrađenog objekta jer je vještačenjem po građevinskom vještaku, kojemu stranke nisu prigovarale, utvrđeno da je građevinska parcela na kojoj je izgrađena tuženikova kuća nastala iz osnovne čest. zem. 1689/5 k.o. B. (kojoj su kasnije pripojeni dijelovi drugih čestica), izgrađena više od dozvoljene površine za 12,50% što onemogućava bilo kakvo izdvajanje dijela zemljišta iz predmetne parcele (list 69. spisa).

Prema tome, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

Slijedom toga, ispitujući pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, utvrđeno je da nisu ostvareni revizijski razlozi pa je na temelju članka 393. ZPP presuđeno kao u izreci.

U protutužbi nije označena vrijednost predmeta spora, a niti ju je, sukladno članku 40. stavak 4. ZPP-a, odredio sud. U takvom se slučaju, na temelju članka 40. stavak 5. ZPP-a, smatra da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn, slijedom čega tuženikova revizija u odnosu na odbijeni protutužbeni zahtjev nije dopuštena.

Zbog toga je reviziju tuženika u tom dijelu, na osnovi odredbe iz članka 392. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbaciti i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 23. travnja 2013.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.