Rev-2692/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2692/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Stanka Jesenkovića, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja A. M. iz K., zastupanog po punomoćniku Z. I., odvjetniku iz S. B., protiv tužene ZOIL S. PJ D., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slavonskoj Požegi od 12. prosinca 1989, br. Gž-1186/89-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 11. rujna 1989. br. P- 926/89-5, u sjednici održanoj dana 14. ožujka 1991,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužene kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom drugostepenog suda potvrđena je presuda prvostepenog suda kojom je obvezana tužena ZOIL S. Poslovna jedinica D. da iz osnova naknade štete za uništeni automobil plati tužitelju 92,890.800 prijašnjih dinara sa sporednim potraživanjima (sada 9.289 konvertibilnih dinara).

Protiv presude drugostepenog suda izjavila, je reviziju tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Drugostepeni je sud pravilno potvrdio presudu prvostepenog suda kojom je obvezana tužena ZOIL S. Poslovna jedinica D., da iz osnova naknade štete za uništeni automobil plati tužitelju naprijed navedeni iznos sa sporednim potraživanjima, jer je utvrđeno da je krivnjom osiguranika tužene došlo do prometne nezgode u kojoj je uništen automobil tužitelja i da je tužitelj s tim u vezi pretrpio štetu u navedenom iznosu. Utvrđeno je naime da je do prometne nezgode došlo kad je osiguranik tužene vozeći se u automobilu prešao na drugu stranu kolnika kojom se iz suprotnog pravca vožnje kretala supruga tužitelja upravljajući njegovim automobilom i da izbjegne sudar sa automobilom osiguranika tužene naglo je skrenula u desno i tako sletila niz desni nasip pri čemu je došlo do uništenja automobila tužitelja. Ovo utvrđenje temelji se na iskazu nezainteresiranog svjedoka očevica koji se kritične zgode vozio u automobilu iza supruge tužitelja, a koji je iskazao suglasno iskazu supruge tužitelja i njezine suputnice saslušane također kao svjedoka u ovom postupku da je do prometne nezgode došlo pod navedenim okolnostima. Zbog ove prometne nezgode osiguranik tužene kažnjen je po sucu za prekršaje. Sud na osnovu ovlaštenja iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku, u daljnjem tekstu ZPP, nije poklonio vjeru iskazu svjedoka osiguranika tužene obzirom da je prihvatio kao istinite iskaze ostalih svjedoka koji su suprotni njegovom iskazu i s tim u vezi ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.

13. ZPP-a, kako to pogrešno navodi revidentica. Koje će dokaze provesti radi utvrđenja odlučnih činjenica utvrđuje sud po slobodnoj ocjeni na osnovi ovlaštenja iz čl. 220. st.

2. ZPP-a i stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 7. ZPP-a time što sud nije na traženje tužene proveo i rekonstrukciju događaja na licu mjesta, kako to pogrešno smatra revidentica. Revidentica neosnovano ponavlja u reviziji da se pri utvrđenju visine sporne štete nisu mogla primijeniti pravila i cijene za vozila koja nose registarsku oznaku sa teritorija SFRJ, bez obzira što je tužitelj naš državljanin i što se šteta desila na području naše države, već da je štetu trebalo utvrditi prema cijenama automobila zemlje kojoj automobil tužitelja pripada po registarskoj oznaci, budući da za to nema zakonske osnove. Nema naime, zakonske osnove prema kojoj bi u ovakovom slučaju naš sud visinu štete za uništeni automobil trebao utvrđivati prema cijenama automobila u zemlji čiju registarsku oznaku nosi uništeni automobil.

Kad je kraj takvog stanja stvari udovoljeno tužbenom zahtjevu, pravilno je primijenjeno materijalno pravo, pa kako nema bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je reviziju tužene odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP-a).

U Zagrebu, 14. ožujka 1991.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš, v.r.