Rev-1342/2012-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1342/12-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja: 1. R. L. i 2. D. L. iz M., N., koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva „Ž. R. i kolege“ u S. B., radi provedbe upisa prava vlasništva, odlučujući o reviziji predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž - 1860/09-2 od 30. svibnja 2012., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu – Zemljišnoknjižni odjel broj Z - 5482/09 od 5. listopada 2009., u sjednici održanoj 2. ožujka 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija predlagatelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba predlagatelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog za provedbu uknjižbe prava vlasništva nad nekretninom označenom kao kč. br. 1275 z.u. 5301. k.o. S. B..

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) su podnijeli predlagatelji uz prijedlog da se rješenje preinači shodno navodima iznesenim u reviziji.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, koje se primjenjuju temeljem odredbe čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13), u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a mogu je podnijeti protiv drugostupanjske odluke ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 392.b st. 2. ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u reviziji nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U konkretnom slučaju predlagatelji se pozivaju na pogrešnu primjenu materijalnog prava u pretpostavkama stjecanja prava vlasništva nekretnina temeljem sudske odluke kada je stjecatelj stranac. Međutim revizija ne sadržava određeno navedeno pravno pitanje koje bi bilo važno osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, dok revizijski sud nije ovlašten iz ukupno izloženih navoda u reviziji kreirati pravna pitanja koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, ukoliko ih sami revidenti u reviziji nisu određeno naznačili.

Kada bi se revizijskim navodima i mogao pridati značaj određeno postavljenog pravnog pitanja, još uvijek revizija predlagatelja nije dopuštena. Naime, u reviziji se samo općenito ističe da je riječ o pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a što nije dovoljno za ocjenu dopuštenosti revizije u smislu citiranih odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a. Kako je prethodno navedeno, prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u tzv. izvanrednoj reviziji stranka je dužna ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, već mora izložiti i razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. To je posebno važno jer u smislu odredbe čl. 392.a ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena.

Kako u ovom slučaju predlagatelji u svojoj reviziji nisu određeno naznačili pravno pitanje, te kako u reviziji nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelji smatraju da su određena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, valjalo je temeljem odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a reviziju odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 2. ožujka 2016.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.