Pi-176/2015-35 · Općinski sud u Splitu

Pi -176/15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna Sv. Križ-Dračevac

21000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o. O., P. M. bb, OIB: …, zastupan po z.z. A. T., a ovaj po punomoćniku Ž. P., odvj. u S., protiv tuženika Z. Š., vl. obrta Š. P. bb,OIB: …, zastupan po punomoćniku V. L. i Ž. V., odvj. u S., radi isplate nakon zaključene glavne rasprave dana 10. travnja 2017.g., u nazočnosti zz tužitelja i punomoćnika tužitelja i pun. tuženika, a po objavi presude dana 09. lipnja 2017.,

p r e s u d i o j e

I/ Dužan je tuženik Z. Š., vl. O. Š., P. b.b., OIB:… u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju A. d.o.o. O., OIB:…, iznos od 78.379,03 kn, skupa sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. travnja 2008., pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženo za iznos od 378.777,44 kn, kao i zatražene zatezne kamate na taj iznos, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 4.978,00 kn, skupa sa zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos troškova teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 19. prosinca 2008. tužitelj je pred ovim sudom u predmetu pod posl.br. P- 2353/10 istakao protutužbeni zahtjev u kojem navodi da je iz spisa Općinskog suda u O., pod posl.br. R.-2/08 vidljivo da je na objektu H. P. vlasništvo tužitelja došlo do istjecanja vodovodnih cijevi, te da je uslijed navedenog nastala šteta na objektu H. P. u O., a da je za nastalu štetu odgovoran tuženik. Nadalje navodi da su dana 18. siječnja 2008., tužitelj kao i tuženik inicirali dogovor kako bi se otklonili nedostaci na vodovodnim cijevima u objektu H. P. u O., te su po dogovoru sastavili i zapisnik. Uslijed nedostataka na vodovodnim cijevima, objekat H. " P." da je bio zatvoren 35 dana, te da je zbog nemogućnosti rada hotela u vremenu od 35 dana kada hotel nije radio tužitelju nastala šteta od 358.779,31 kn. Zbog toga što hotel nije radio 35 dana od početka siječnja 2008., da je umanjen i promet za slijedeća tri mjeseca za iznos od 50%, pa da je tužitelju nastala šteta u ukupnom iznosu od 463.423,29 kn. Nadalje i nakon završenih radova na promijeni cijevi tople vode da je trebalo ponovno obaviti čišćenje cijelog objekta H. " P." pa da je za te poslove imao izdatak od dodatnih 33.600,00 kn. U postupku koji se je vodio pred ovim sudom pod posl.br. R1-2/08 da je tvrtka A. d.o.o. imala troškove i to u iznosu od 5.724,26 kn, potom nakon izmjene cijevi da je plaćen atest za vodu u iznosu od 6.710,00 kn, troškove analize cijevi u iznosu od 26.535,00 kn, ili sveukupno iznos od 42.169,24 kn. Uslijed propusta u izvođenju radova od strane tuženika da je tužitelju nastala šteta u iznosu od 897.971,84 kn.

Tuženik se u odgovoru na protutužbeni zahtjev pozvao na svoj podnesak iz predmeta P-2353/10 od 1. srpnja 2013., (kopija spisa priložena – list 58-59) u kojem osporava u cijelosti navode tužitelja. U odnosu na sporne vodovodne instalacije ističe da su to stranke riješile i da raspravljanje o tome smatra posve suvišnim, a o čemu da se vodio postupak pred Trgovačkim sudom u Splitu pod posl. br. 13P-751/2010 u kojem da je tužitelj povukao tužbu. Dana 17. veljače 2015., ovaj sud je donio raspravno rješenje pod posl.br. P-2353/10 kojim je odlučeno odvojiti raspravljanje po protutužbenom zahtjevu tuženika te je predmet dobio novi posl.br. Pi-176/15.

Dana 12. svibnja 2016. , pun. tužitelja je precizirao protutužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 378.777,44 kn i iznos od 78.379,03 kn kao glavnice duga skupa sa zakonskim zateznim kamatama.

U dokaznom postupku sud je pregledao preslik pregleda mjesečnih prometa tuženika od dana 5. svibnja 2015. (list spisa 5 do 15 spisa), spis Općinskog suda u Splitu, S. službe u O. R.-2/08, spis T. suda u S. br. P-751/10, dopis A. i. d.o.o. od 3. siječnja 2008. s prilozima (list spisa 21 do 28), izvješće o vještačenju sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije J. B. od 15. prosinca 2015., pregled računa T.-zavod za energetsku i procesnu opremu d.d.br. 166 od 28. ožujka 2008. i broj:0003165 NZJZ, zapisnici o izvršenoj primopredaji za izvršene radove na termoinstalacijama ,hidroinstalacijama i ventilaciji s prilozima (list spisa 44 do 58 ), izlist sa interneta za tužitelja o dobiti nakon oporezivanja, dopunu izvješća o vještačenju sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije J. B. od 25. ožujka 2016. saslušanjem vještaka J. B. kao i svjedoka J. U. i S. R..

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Pun. stranaka su popisali parnični trošak.

Među strankama nije prijeporno:

- da su bile u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o izvođenju radova, nadogradnje i rekonstrukcije hotela u O. zaključenog dana 6. prosinca 2005. godine,

- da je uslijed nedostataka koji su se pojavili na objektu tužitelja na vodovodnim instalacijama, došlo do istjecanja vodovodnih cijevi za toplu vodu,

- da je taj nedostatak je tuženik otklonio sukladno dogovoru stranaka koji su utanačili sastankom 17. siječnja 2008., na način da je tuženik o svom trošku izveo radove na izmjeni spornih vodovodnih cijevi za toplu vodu u garantnom roku.

Kao sporno ostalo je za raspraviti:

- da li je tuženik odgovoran za štetu koja je nastupila tužitelja uslijed zastoja u radu hotela, uslijed radnje tuženika zbog kojih je hotel bio zatvoren cca mjesec dana i nije mogao primati goste, odnosno postojanje uzročno posljedične sveze između radova koje je izveo tuženik te neostvarene zarade od strane tužitelja,

- da li se na konkretan slučaj odnosi dogovor sa sastanka održanog 17. siječnja 2008. da investitor neće od izvoditelja potraživati štetu uslijed zastoja u radu hotela uslijed curenja i za vrijeme trajanja tih naknadnih radova, osim u slučaju da investitor dokaže da ugrađene cijevi ne zadovoljavaju hrvatske propise,

Saslušan kao z.z. tužitelja A. T. u svom iskazu navodi da je sa obrtom Š. ugovorio građenje objekta H. P. po sistemu ključ u ruke, znači izvođenje kompletnih radova zanatsko obrtničkih. Radovi su prema ugovoru počeli u siječnju 2006., i bili su točno precizirani u Ugovoru te troškovnikom i pratili su se po građevinskoj knjizi. Sve da je u početku išlo svojim tijekom, grubi građevinski radovi da su se izveli u rokovima i po troškovniku, međutim zadnje dvije situacije da su probile financijsku situaciju za 40 %. Iako on nije bio o tome obaviješten, da je inzistirao da se radovi izvode po ugovorenom troškovniku, međutim tuženik da nije htio raditi po tome. Radovi, iako uz probivenu investiciju da su dovršeni u travnju 2007, umjesto u siječnju 2007, upravo što se odstupilo od ugovorenog stoga da nije htio potpisati konačnu obračunsku investiciju, tako da je njegov nadzorni organ to potpisao u osmom mjesecu 2007., a on da je potpisao tek u siječanj 2008. Tuženik da mu je odbio izdati garanciju za izvedene radove na garantni rok od 2 godine u visini od 5% od ugovorene investicije, zato da i nije platio dio radova sve dok to nije dobio u prvi mjesec 2008. H. da je počeo raditi 17.travnja 2007., a već nakon tri do četiri mjeseca je pukla prva cijev i fasada. Te prve nedostatke te prvo puknuće cijevi tuženik da je otklonio, međutim u 10 mjesecu te godine da su ponovno pukle cijevi, a nakon toga 2. veljače 2008., da je puklo na 5 do 6 mjesta, pa da su morali zatvoriti cijelu vodu i nije bilo mogućnosti da objekt radi. Tuženik da je pristupio sanaciji tih radova koji su trajali mjesec i deset dana u kom periodu da hotel nije radio, te da su nakon 35 dana otvorili hotel. Navodi da su trpili znatnu štetu u padu prihoda, prvo u periodu 35 dana dok su se izvodili radovi popravka,a sljedeća tri mjeseca u padu bookinga, obzirom na ta događanja da je pokrenuo postupak osiguranja dokaza pred ovim sudom koji da mu je također uzrokovao trošak, te da je nakon popravka platio atest za vodu i analizu cijevi, kako je to sve precizirano u njegovom tužbenom zahtjevu. Navodi da je pismeno i usmeno prigovorio na te dvije problematične obračunske situacije kada je došlo do proboja investicije, ali da ne može precizirati kada. Na kraju navodi da je hotel imao u planu rad zimi i da hotel kontinuirao radi cijelu godinu već 9 godina.

Saslušan kao z.z. tuženika Z. Š. navodi da nije sve točno što je tužitelj naveo u svom iskazu, jer da su potpisali ugovor sa sistemom građevinske knjige, a ne ključ u ruke, na način da su nadzorni inženjeri nakon pregleda građevinske knjige ispostavljali obračunsku situaciju za svaki mjesec. Navodi da je netočno da su on odnosno njegov obrt probili investiciju od 40%. Do proboja investicije da je došlo zbog izmjene ugovorenih radova i ugovaranje novih radova naknadno, prvenstveno što je tužitelj izmijenio dogovoreno u smislu da su se u tijeku radova apartmani mijenjali u sobe, što je dovelo i do izmjene u već projektiranim instalacijama.

Upravo da je to dovelo do produženja radova koji su trebali biti okončani u siječnju 2007., a završeni su u travnju 2007. Tehnički pregled da je bio uspješno okončan i na njega da nije bilo primjedbi. Navodi da nije točno da tužitelj nije bio obaviješten da će doći do proboja investicija i da je on na to pristao. Isto tako da se nije radilo o proboju investicija od 40 %, nego nekih 10 do 15%. Tužitelj da nije htio potpisati konačnu obračunsku situaciju za izvedene radove, tako da on nije mogao dobiti garanciju od banke jer nisu znali na koji iznos je moraju dati, tek da ju je naknadno potpisao u siječnju 2008., nakon čega da su izdali garanciju.

Nakon toga da mu je odbio platiti dio po okončanoj situaciji koji je već bio predmet drugog postupka. Što se tiče izvedenih radova navodi da je točno da je fasada na objektu pukla, za što da nisu mogli utvrditi razlog ni tehnolozi koji su dolazili na objekt i to da su popravili nakon isteka garancijskog roka, jer su bili solidarni. Napominje da im je tvornica S. priznala da je to njihova greška. Što se pak tiče vodovodnih cijevi, navodi da je činjenica je da su te cijevi i to cijevi za toplu vodu u hotelu počele pucati, odnosno kao da ih je netko bušio svrdlom, ispočetka jedna do dvije a kasnije i više. Odnosno to se događalo na istoj cijevi, ali na različitim mjestima te da su oni to rješavali promtno po pozivu brzo za 15 minuta do sat vremena.

Međutim kako je tužitelj ionako planirao zatvaranje hotela u siječnju, da su oni su pristupili izmjeniti cijevi za toplu vodu, a ti radovi da su trajali 7 do 10 dana, u siječnju 2008. Nakon 10 dana da je hotel ponovno otvoren odnosno desetak dana nakon toga kad se izvršilo čišćenje, a kafić hotela da je odmah radio po završetku radova. Napominje da su bila razna mišljenja zbog kojeg uzroka je dolazilo do tog "pucanja " cijevi za toplu vodu. Kao jedan od razloga da je bilo je mišljenje loše proizvedene čelične cijev, a drugi razlog da su bile galvanske struje nastale uslijed instalacije bakrenih grijača na pripremi tople vode, koju da je instalirao tužitelj na svoj zahtjev radi uštede električne energije.

Koliko mu je poznato da hotel nije sve godine radio zimi, a sada da radi, koliko je obaviješten jer da ne živi u O.. Navodi da je postojala pisana prepiska između njega i tužitelja oko izvođenja tih radova, te da u toj prepisci nisu odbijali kompletnu sanaciju cijevi za toplu vodu, već samo za hladnu vodu. Tvrtka nadzora M. i. da je predložila da se kvar otkloni izmjenom ugrađenih pocinčanih cijevi, ali da se to samo odnosilo na cijevi za toplu vodu. Misli da je taj dopis navedena nadzorna firma dostavila i prije siječnja 2008. i da je za to planirano raditi u siječnju 2008.

Nadalje navodi da se ne sjeća da je u svom dopisu kojeg je uputio tužitelju u siječnju 2008., zatražio od tužitelja da mora snositi zbog izvođenja radova na cijevima, troškove nastale zatvaranjem smještajnog dijela hotela i restorana.

U svom iskazu saslušan kao svjedok J. U. kao direktor firme H. d.o.o. S. koja je bila angažirana kod glavnog izvoditelja radova obrata Š., između ostalih i za radove H., u svom iskazu između ostalog navodi da je nakon okončanja radova na objektu P. bilo problema sa cijevima tople vode i prije nego što su pristupili između tih cijevi. Navodi da su u dva navrata intervenirali dok je hotel radio i djelomično otklonili kvar. Zbog takve situacije polovinom siječnja 2008. na sastanku investitora nadzorne službe i projektanta proi obrata Š. te njih kao podizvođača da su održali sastanak na kojem je odlučeno da se idu u kompletnu izmjenu cijeni horizontalno kao i horizontalno one koje prolaze kroz restoran. Dogovor da je bio da direktor obavijesti izvoditelja obrta Š. kada će hotel biti zatvoren kako bi se pristupilo sanaciji cijevi tople vode. Njih da je obrt Š. obavijestio da će hotel biti zatvoren da mogu početi s radovima negdje u veljači 2008. s tim da ne može precizirati datum, a da su radovi na sanaciji tih cijevi trajali ukupno 10 dana o čemu su obavijestili glavnog izvođača i investitora već koncem veljače od kada je hotel mogao biti u funkciji. Da li hotel otvorio nakon što su okončali radovi da mu nije poznato. Napominje da se po navodima investitora hotel P. trebao inače zatvoriti u zimskom periodu, a sve poslove koje je njegova firma izvodila da su izvodili po projektu odnosno projektnoj dokumentaciji a projekt vode da je izvodila firma T. M., a termo izolaciju firma R.. Nakon izvedenih radova u veljači 2008. na izmjeni cijevi tople vode, da nije bilo više nikakvih pojava na cijevima. Ugrađene cijevi da su imali ugrađene ateste i certifikate sukladno propisima. Također navodi da ih je investitor na sastanku u siječnju 2008. godine obavijestio da će se hotel inače zatvoriti u zimskom periodu i tada da je dogovoreno da će se pristupiti radovima kada se inače hotel planira zatvoriti u zimskom periodu a da će se radovi izvršiti o trošku izvođača. U vrijeme kad su izvodili radove u veljače 2008. da ni jedan dio hotela nije bio otvoren.

Saslušan kao svjedok S. R. koji je bio nadzorni inženjer hotela P. navodi da je on sastavio dopis koji je priložen u spisu datiran 16. travnja 2012. Svoj nadzor da je završio ishođenjem uporabne dozvole za hotel, međutim da je naknadno došlo do reklamacije investitora zbog problema sa cijevima tople vode i da su se zbog tog problema svi zajedno našli u hotelu p. u siječnju 2008. kada je dogovoreno da će se pristupiti zamjeni cijevi tople vode. Međutim, da on nije bio angažiran na tim dodatnim radovima. ističe da mu je poznato da je radove izvodila firma H. iz S. koja je inače bila angažirana iz obrta Š. i iz razgovora s njima da mu je poznato da su radovi trajali desetak dana. Njemu da nije poznato da li je zbog izvođenja tih radova hotel bio zatvoren i koliko dugo nije radio, međutim, da su na tom sastanku u siječnju 2008. dogovorili da ugovaratelj neće potraživati štetu uslijed zastoja u radu hotela uslijed curenja i za vrijeme trajanja radova, osim ako dokaže da cijevi nisu zadovoljavale hrvatske propise. On kao nadzorni inženjer da može potvrditi da su ugrađene cijevi u cijelosti zadovoljavale hrvatske propise, i imale sve ateste. Što se tiče uzroka curenja iz cijevi tople vode i na samom sastanku u siječnju 2008. da se nisu mogli složiti oko uzroka curenja cijevi, pa da su precizirani svi mogući uzroci. Njegovo mišljenje da je uzrok curenja iz cijevi utjecaj galvanske struje na instalacije. Radovi popravka curenja iz cijevi da su bili pokriveni garancijom izvođača i da je to greška koja se otklonila u garancijskom roku kao obveza izvođača. Prvi put da je saznao za probleme sa cijevima odnosno poroznost cijevi u 12. mjesecu 2007. godine. Navodi da su zapisnik sa sastanka iz siječnja 2008. godine svi potpisali, a da su radovi na hidroinstalaciji na hotelu P. bili izvedeni sukladno projektnoj dokumentaciji, u suprotnom da ne bi bila izdana uporabna dozvola.

Iz izvješća - vještvu od 15. prosinca 2015., sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije J. B. i dopuni izvješća o vještačenju od dana 25. ožujka 2016., sudski vještak za knjigovodstvo i financije J. B. navodi da je na temelju podataka iz nalaza vidljivo da je nalaz izrađen u dvije varijante koje se ne zbrajaju i to:

- po prvoj varijanti usporedbom rezultata poslovanja za razdoblje siječanj-travanj 2008. sa rezultatima poslovanja listopad-prosinca 2007.godine i

- po drugoj varijanti usporedbom rezultata poslovanja za razdoblje siječanj-travanj 2008.g. sa rezultatima poslovanja u istom razdoblju 2009. i 2010.godine. Po prvoj varijanti ukupni gubitak bi iznosio 378.777,44 kuna, a što se odnosi na cijelo razdoblje od siječnja do 30. travnja 2008.godine. Po drugoj varijanti ukupan gubitak za razdoblje siječanj-travanj 2008.godine iznosio bi 45.133,03 kuna. Pored štete utvrđene po varijanti 1. ili varijanti 2. tužitelj da je pretrpio štetu zbog ispitivanja cijevi i atesta vode u ukupnom iznosu od 27.250,00 kuna. Podneskom od 12. travnja 2016. tuženik je istakao prigovore i na dopunsko vještvo vještaka ističući da vještak uopće nije respektirao navode, a ni dokaze koje je tuženik dostavio uz podnesak od 1. veljač2 2016. godine. Istakao je i prigovor zastare potraživanja, jer da je protekao rok u kojem bi tužitelj kao investitor imao pravo zahtijevati od tuženika izvođača radova saniranje mogućih nedostataka.

Na dopunu nalaza i mišljenja vještaka B. tužitelj je podneskom od 2. svibnja 2016. precizirao tužbeni zahtjev te istakao da nema prigovora na nalaz vještaka od 14. prosinca 2015. u kojem je utvrđena izgubljena zarada, zbog zatvaranja hotela za siječanj 2008. godine od 378. 777,44 kune, te za veljaču i ožujak 45.133,03 kune, s tim da dopunski nalaz vještaka smatra suvišnim.

Na istaknute prigovore tuženika sud je izveo dokaze saslušanjem sudskog vještaka za financije J. B., koji u svom iskazu između ostalog navodi da je za vještačenje spornog perioda u 2008., trebalo uzeti isto razdoblje u 2007 godini, dakle razdoblje prva tri mjeseca 2007., međutim da je hotel počeo raditi tek 17. travnja 2007 stoga da se nije moglo uzeti razdoblje za iste mjesece prethodne godine, odnosno da nema usporednog razdoblja za 2007. što da je naveo u svom vještvu od 15. prosinca 2015. Osim iskaza tužitelja u vremensku periodu u kojem hotel nije radio, da hotel nije radio već u siječnju mjesecu 2008. što da zaključuje iz prometa tužitelja iz 2008. Te da je zaključio da hotel nije radio 35 dana. U svom zaključnom mišljenju te posebno dopuni nalaza i mišljenja, da je iskazao dvije moguće varijante izgubljene zarade tužitelja koje se ne zbrajaju već se odnose na utvrđenja nastala usporedbom različitog vremenskog perioda i to prema rezultatima poslovanja za 2007. godinu, sa 2008. godinom, te 2008. sa rezultatima poslovanja za 2009. godinu i 2010. godinu što da je prikazano detaljno u tablici 3, 4 i 5 glavnog vještva od 15. prosinca 2015. godine. Napominje da je druga varijanta usporedbe zasigurno vjerodostojnija obzirom da je za usporedbu uzeto isto razdoblje i to mjeseci siječanj do travanj 2008. odnosno isto razdoblje 2009. i 2010. godine. Tužitelj da nije dostavio nikakav dokument iz kojeg bi proizlazilo da bi hotel ikada bio zatvoren u zimskom periodu od kada je otvoren. Također napominje da mu ne bi koristili podaci P. uprave u O. jer da tužitelj nije trebao podnositi prijavu o prestanku rada PU i jer da hotel nije bio u cijelosti zatvoren a što se vidi iz podataka o njegovom poslovanju, koje je zasigurno u 2008., bilo niže nego u vremenskim periodima 2009. i 2010. godine. Navodi da je prilikom pripremanja za izradu vještva pročitao kompletan spis kao i priloženu korespondenciju između tužitelja i tuženika te izjavu nadzornog ing S. R., koji također cijenio kod utvrđenja vremenskog perioda u kojem hotel u 2008. godini nije radio te da je temeljem tih dokumenata poklonio vjeru tužitelju.

Ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka za financije J. B. kao vjerodostojno i izrađeno po pravilima struke, a stranke ga svojim prigovorima nisu osporile. Pregledom spisa ovog suda R-2/08 u postupku osiguranja dokaza predlagatelja tužitelja protiv predloženika tuženika i firme M. inženjering d.o.o. izrađen je vještački elaborat od strane sudskog vještaka za graditeljstvo M. T., a na okolnost utvrđenja uzroka pucanja i prijedloga sanacije vodovodnih cijevi, koji je dostavljen sudu 10. travnja 2008. godine. U svom zaključku vještak je sukladno dostavljenim rezultatima detaljnog ispitivanja svih predmetnih cijevi utvrdio da je projektom razvoda tople i hladne vode iste trebalo izvesti od bakrenih odnosno čeličnih bešavnih cijevi. Projektom su predviđene čelične cijevi izrađene sukladno DIN 2440i DIN 2448 (HRN C.B5.225 i HRN C-B5.221). Detaljnim pregledom uzoraka da je utvrđeno je da su svi uzorci šavne cijevi i da ne zadovoljavaju zahtjeve iz projekta. ( u prilogu 29. stranica predmetnog projekta sa zahtjevom za bakrenim odnosno bešavnih cijevima).

Pregledom varova predmetnih cijevi da isti ne zadovoljavaju i na nekim mjestima da ih uopće nema što znači da su cijevi i prije uporabe bile nezadovoljavajuće kakvoće, odnosno ne prihvatljive za uporabu. Mehanička ispitivanja materijala cijevi za toplu i hladnu vodu ne zadovoljavaju zahtjeve za kvalitetu ST.37.2. DIN 17200, tj. S 235 J2 G3 EN 10025/1993 (certifikat sukladnosti ZIK – Z. za ispitivanje materijala, Z. br. 18601-18605). Napomena oznaka materijala S 235 J2 G3, EN 10025/1993 odnosi se na limove a ne na cijevi Unutarnja oštećenja u obliku većih ili manjih nakupina (nabubrina) vjerojatno su uzrokovana "galvanskim strujama" te se mogu očekivati i dodatna oštećenja na opremi (crpke, grijalice i sl.). Potrebno je učiniti sustavan pregled cjelokupne instalacije (Neodgovarajući certifikat). Konačan zaključak temeljen na svim prethodno navedenim čimbenicima je:

Cijevi sustava tople i hladne vode ne zadovoljavaju za daljnju pouzdanu primjenu odnosno ne zadovoljavaju projektom zahtijevanu kakvoću te je obvezatna zamjena svih cijevi i njihovih spojnih dijelova za sustav kako tople tako i hladne vode isto tako i ako se utvrde oštećenja na crpkama, grijalicama i sl. potrebno je iste zamijeniti novima. Kod zamjene novim cijevima odnosno uređajima potrebno je prethodno pribaviti dokaze o kvaliteti tj. odgovarajuće ateste. Za sanaciju predlaže plastične cijevi kao F. čijom bi se ugradbom između ostalom otklonio utjecaj "galvanskih struja" barem na cijevi.

N. vještvo vještaka M. T. navedeno u predmetu osiguranja dokaza predloženik M. inženjering d.o.o. istakao je primjedbe navodeći da je vještak T. vještačio na krivom projektu jer da su instalacije tople i hladne sanitarne vode T.-213-V./04 izrađene od strane T. M. d.o.o. O.. Instalacija tople vode i grijanja i hladne vode i hlađenja, da je izvedena po projektu T. S.

65/06 izrađenom od strane R. d.o.o. S.. P. hidroinstalacije Z.O.P.A.I./06 da je izrađen od strane H. d.o.o. S., a koji da je rađen naknadno i samo za prostor W. i da se ne odnosi na predmetnu instalaciju.

Na istaknute prigovore vještak M. T. je odgovorio svojim podneskom od 28. srpnja 2008. godine u kojem je istakao da se njegovo vještvo ne temelji na nikakvom krivom projektu već na ispitivanju predmetnih cijevi koje je sačinjeno od ovlaštene ustanove za ispitivanje takvih cijevi T.P.K.- Z. za energetsku i procesnu obnovu iz Z. i to izvješća broj 3679 od 26. ožujka 2008. godine te njegova osobna i stručna zapažanja koja je uočio tijekom očevida te proučavanjem dostavljene dokumentacije. Prema glavnom projektu H. Z..O.P.A.I/04 sačinjenog od tvrtke T. M. d.o.o. iz O., u tehničkim uvjetima za izvedbu instalacije tople i hladne vode da se predviđa instalacija od čeličnih, bešalnih, pocinčanih cijevi prema H. C..B.5. 225 itd., a za sve izmjene bez suglasnosti projektanta da izvoditelj preuzima na sebe odgovornost. Osnovno pravilo kod izvedbe radova je da je izvoditelj dužan ugraditi opremu specificiranu projektnom dokumentacijom, a ako karakteristike neodgovaraju zahtjevima navedenim u istoj, samo uz suglasnost projektanta.

Stoga, da temeljem izvješća broj 3679 od 26. ožujka 2008. godine i njegovog stručnog nalaza te prema svim projektima pocinčane čelične cijevi da su projektirane kao bešavne pocinčane čelične cijevi. Detaljnim pregledom uzoraka utvrđeno je da su svi uzroci šavne cijevi i da većim dijelom šava uopće nema i vara i da zbog toga ne zadovoljavaju zahtjeve iz projekta odnosno osnovnim tehničkim značajkama za vodovodne instalacije. Stoga da je njegov konačni zaključak da predmetni cijevi sustava hidroinstalacije ne zadovoljavaju za daljnju uporabu.

Vještvo vještaka za graditeljstvo M. T. na okolnost utvrđenja uzroka pucanja i prijedloga sanacije vodovodnih cijevi, koji je dostavljen sudu 10. travnja 2008., ovaj sud također u cijelosti prihvaća jer je isto sačinjeno temeljem stručnog očevida i pregleda spornih cijevi kao i projektne dokumentacije te ispitivanja predmetnih cijevi koje je sačinjeno od ovlaštene ustanove za ispitivanje takvih cijevi T.P.K.- Z. za energetsku i procesnu obnovu iz Z., dakle izrađeno je po pravilima struke, a stranke ga svojim prigovorima nisu osporile. U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe čl. 620. do 636 Zakona o obveznim odnosima („NN“ br., 35/05, 41/08, 63/08 - u daljnjem tekstu ZOO), kojim je reguliran Ugovor o građenju, s tim da se sukladno čl.631 na odgovornost za nedostatke građevine primjenjuju odgovarajuće odredbe ugovora o djelu.

Sukladno čl. 605. ZOO-a, ako se kasnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, naručitelj se ipak može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegovog otkrivanja. Istekom dvije godine od primitka obavljenog posla, naručitelj se više ne može pozvati na nedostatke. U čl. 607. ZOO-a propisano je da se izvođač ne može pozvati na neku odredbu odgovornosti za nedostatke kad se nedostatak odnosi na činjenice koje su bile poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate a nije ih priopćio naručitelju. dakle, izvođač radova je nesavjestan ako mu kod predaje nije poznato ili mu nije moralo biti poznato da radovi nisu izvedeni u skladu sa pravilima struke.

Prema čl. 1085. Zakona o o obveznim odnosima odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Ako uspostavljanje prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu. Kad uspostavljanje prijašnjeg stanja nije moguće, ili kad sud smatra da nije nužno da to učini odgovorna osoba, sud će odrediti da ona isplati oštećeniku odgovarajuću svotu novca na ime naknade štete. Sud će dosuditi oštećeniku naknadu u novcu kad on to zahtijeva, izuzev ako okolnosti danog slučaja opravdavaju uspostavljanje prijašnjeg stanja.

Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznih postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno, a sukladno čl. 8 Zakona om parničnom postupku („NN“ br. 53/91, 91/92,112/93,117/03, 88/05 i 2/07 - ZPP-a), ovaj sud smatra utvrđenim da je tuženik odgovoran štetu koja je nastupila tužitelju uslijed zastoja u radu hotela zbog naknadnog izvođenja radova na zamjeni cijevi i njihovih spojnih dijelova za sustav tople vode, zbog kojih je hotel bio zatvoren cca mjesec dana i nije mogao primati goste, kao i za troškove koji su tužitelju nastali u svezi s tim.

Naime, ovaj sud smatra sukladno vještvu vještaka za graditeljstvo M. T. iz predmeta R-2/08 osiguranja dokaza, čiji je sastavni dio i nalaz ispitivanja predmetnih cijevi koje je sačinjeno od ovlaštene ustanove za ispitivanje takvih cijevi T.P.K.- Z. za energetsku i procesnu obnovu iz Z., da su prema svim projektima pocinčane čelične cijevi projektirane kao bešavne pocinčane čelične cijevi. Detaljnim pregledom uzoraka utvrđeno je da su svi uzorci šavne cijevi i da većim dijelom šava uopće nema vara i da zbog toga ne zadovoljavaju zahtjeve iz projekta odnosno osnovnim tehničkim značajkama za vodovodne instalacije.

Stoga da je njegov konačni zaključak da predmetne cijevi sustava hidroinstalacije ne zadovoljavaju za daljnju uporabu (Neodgovarajući certifikat). A konačan zaključak temeljen na svim prethodno navedenim čimbenicima je da cijevi sustava tople i hladne vode ne zadovoljavaju za daljnju pouzdanu primjenu. Slijedom takvog utvrđenja vještaka T. ovaj sud smatra da su ugrađene cijevi u sustava hidroinstalacije suprotno projektnoj dokumentaciji te da kao takve nemaju odgovarajući certifikat i ne zadovoljavaju ne samo hrvatske propise nego nisu ni za daljnju uporabu, te se tuženik ne može osloboditi odgovornosti i pozivati na dogovor sa sastanka održanog 17. siječnja 2008. koji bi ga ekskulpirao od odgovornosti za štetu.

Stoga ovaj sud smatra da postoji uzročno posljedična veza između izgubljene zarade tužitelja i izvođenja radova na sanaciji ugrađenih cijevi, za koje je odgovoran tuženik a što je potvrdio i izvođenjem radova na zamjeni ugrađenih cijevi tople vode o svom trošku. Ovaj sud smatra da je tužitelj dokazao, a što je potvrdio i vještak B. da hotel od otvaranja nije zimi zatvaran jer to proizlazi iz poslovne dokumentacije. Isto tako ovaj sud prihvaća mogućnost kako iskazuje z.z. tuženika te svjedoci U. i R. da su radovi na samoj sanaciji cijevi u siječnju 2008., trajali nekih 10 dana ali je poslije tih radova bilo potrebno provesti i radove čišćenja i pripremu hotela prije ponovnog otvaranja, što je spomenuo u svom iskazu i z.z. tuženika, stoga ovaj sud prihvaća da je to moglo trajati cca 35 dana.

Što se tiče visine tužbenog zahtjeva ovaj sud smatra da je osnovana druga varijanta koju je vještak za financije J. B. prikazao u svom vještvu od 15. prosinca 2015, odnosno pojasnio u dopuni vještva od 25. ožujka 2016., i svom iskazu. Vještak je iskazao dvije moguće varijante izgubljene zarade tužitelja koje se ne zbrajaju već se odnose na utvrđenja nastala usporedbom različitog vremenskog perioda i to prema rezultatima poslovanja za 2007 sa 2008 godinom, te 2008 sa rezultatima poslovanja za 2009 i 2010 godinu što je prikazano detaljno u tablici 3, 4 i 5 glavnog vještva od 15. prosinca 2015. godine.

Ovaj sud smatra utvrđenim da je druga varijanta usporedbe vjerodostojnija obzirom da je vještak za usporedbu uzeo isto razdoblje i to mjesece siječanj do travanja 2008. odnosno isto razdoblje 2009 i 2010., a po kojem je ukupan gubitak za razdoblje siječanj-travanj 2008.godine iznosio 45.133,03 kuna. Pored štete utvrđene po drugoj varijanti tužitelj je pretrpio štetu zbog ispitivanja cijevi i atesta vode u ukupnom iznosu od 27.250,00 kuna, za što je priložio i račune tako da mu je ukupno priznat iznos pretrpljene štete od 78.379,03 kn, a sve sukladno čl. 605 i 607, a u svezi s čl. 1085 ZOO-a. Za više zatraženi iznos od 378.777,44 kn, kao i zatražene zatezne kamate na taj iznos tužbeni zahtjev je valjalo odbiti kao neosnovan jer je tužitelj zbrojio obe varijante koje je ponudio vještak te nadodao troškove novog atesta.

Tužitelju su priznate zatezne kamate od dospijeća pa do isplate sve sukladno čl. 29 st.2 ZOO-a.

Na kraju valja napomenuti da nije osnovan prigovor zastare potraživanja, jer da je protekao rok u kojem bi tužitelj kao investitor imao pravo zahtijevati od tuženika izvođača radova saniranje mogućih nedostataka, obzirom da je tuženik pristupio saniranju i da je sukladno čl. 607 ZOO-a bio nesavjestan obzirom na činjenice koje su mu bile poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate, a nije dokazao da ih je priopćio naručitelju. Dakle, tuženik kao izvođač radova je bio nesavjestan jer mu je moralo biti poznato da radovi nisu izvedeni u skladu sa pravilima struke odnosno da ne zadovoljavaju zahtjeve iz projekta te osnovnim tehničkim značajkama za vodovodne instalacije.

Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st.1 i st. 3. i čl. 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN" br. 148/09), VPS te popisu troška pun. stranaka. Tužitelju je priznat trošak sastav tužbe – 500 bodova, za zastupanje na ročištima (Tbr. 9. st. 2 - 50%) -11. 02. 2016., 15. rujna 2016., 8. studenog 2016., - za svako po 250 bod., za pristup za ročište 17. veljače 2015. i 19. svibnja 2016.- za svako po 63 boda, za zastupanje na ročištima dana 10. siječnja 2017.,16. veljače 2017. i 10. travnja 2017. godine – za svako po 500 bodova, za sastav podneska od 2. 05. 2016 - 500 bodova, što ukupno iznosi 3376 bodova (vrijednost jednog boda s paušalom=10 kn) što daje iznos od 33. 760,00 kuna. Tom iznosu treba pridodati troškove vještačenja u iznosu od 4.000,00 kuna te 4.920,00 kn sudske pristojbe odluke što daje iznos od 42.680,00 kuna. Tužitelju nije priznat trošak pristojbe tužbe obzirom da u spisu ne prileži dokaz o uplati pristojbe tužbe koja je izjavljena 2008., te je sada u zastari. Tuženiku je priznat trošak za zastupanje na ročištima (Tbr. 9. st. 2 - 50%) -15. svibnja 2015. , 8, lipnja 2015., 22. rujna 2015. 11. 02. 2016., 15. rujna 2016., 8. studenog 2016., za svako po 250 bod., za pristup za ročište 17. veljače 2015. i 19. svibnja 2016.- za svako po 63 boda, za zastupanje na ročištima dana 22. rujna 2015., 10. siječnja 2017.,16. veljače 2017. i 10. travnja 2017. godine svaki po 500 bodova, za sastav podneska od 3. veljače 2015.- 500 bodova, što iznosi 4126 bodova (vrijednost jednog boda s paušalom=10 kn) što daje iznos od 41.260,00 kuna uvećano za 25% PDV što daje iznos od 51.575,00 kuna. Tuženiku nije priznat trošak sudskih pristojbi u iznosu od 10.000 kuna jer spisu ne prileži dokaz da je isti podmirio pristojbu odgovora na tužbu iz 2008. godine, a ista je sada u zastari.

Kako je tužitelj po ocjeni ovog suda u odnosu na osnov i visinu uspio sa 60% u tom omjeru mu je obistinjen priznati parnični trošak u iznosu od 25.608,00kn, a tuženiku 40% u iznosu od 20.630,00kn. Kada se izvrši prijeboj obistinjenih troškova dobije se iznos od 4.978,00 kn koji trošak tuženik treba nadoknaditi tužitelju.

Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 9. lipnja 2017.

S U D A C

Jelena Kvarantan Karuza v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom primitka odluke.