I Kž-702/2010-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 702/10-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića, Vesne Vrbetić, mr. sc. Marijana Svedrovića i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Maje Štampar Stipić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K. B. H. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. K. B. H., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 31. svibnja 2010., broj K-13/10, u sjednici održanoj dana 16. listopada 2012., u odsutnosti uredno obaviještenog zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, branitelja optužene, M. M., odvjetnika iz Z. i opt. K. B. H.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. K. B. H. kao neosnovane te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu opt. K. B. H. proglašena je krivom da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinila kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08, dalje u tekstu: KZ) u vezi čl. 41. ZIDKZ-a pa je temeljem istog zakonskog propisa uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. c) KZ-a osuđena na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju joj je po čl. 63. KZ uračunato vrijeme uhićenja od 5. do 6. lipnja 2009. godine.

Po čl. 82. KZ-a od optuženice je oduzeta imovinska korist pribavljena izvršenjem kaznenog djela u iznosu od 400,00 kn.

I Kž 702/10-7

Po čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, dalje u tekstu: ZKP/97) optuženica je oslobođena obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1-6. ZKP/97 u cijelosti.

Istom presudom protiv opt. J. H. i opt. D. H. temeljem čl. 353. toč. 5. ZKP/97 odbijena je optužba da bi počinili kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ-a.

Temeljem čl. 123. st. 1. ZKP/97 troškovi kaznenog postupka u odnosu na odbijajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žalbu je podnijela opt. K. B. H. po branitelju A. L., odvjetniku iz Z., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se optuženici maksimalno ublaži kazna, odnosno podredno pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a ujedno je zatražila da se o sjednici vijeća, kada se bude odlučivalo o žalbi, obavijesti nju i branitelja.

Protiv odbijajućeg dijela presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 366. toč. 1. u svezi čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na žalbe nisu podneseni odgovori.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP/97, u pisanom podnesku je predložio da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalba optuženice odbije kao neosnovana.

Postupajući prema zahtjevu optuženice u žalbi, u smislu čl. 374. st. 1. ZKP/97, o sjednici vijeća izvještena je optuženica i njezin branitelj, dok je državni odvjetnik o sjednici obaviješten u smislu čl. 373. st. 2. ZKP/97. Kako sjednici vijeća nije pristupio zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, niti opt. K. B. H. i njezin branitelj M. M., odvjetnik iz Z., iako su svi o održavanju sjednice uredno obaviješteni, sjednica vijeća je sukladno odredbi čl. 374. st. 4. ZKP/97, održana u njihovoj odsutnosti.

U odnosu na žalbu opt. K. B. H.:

Nije osnovana žalba opt. K. B. H. zbog odluke o kazni.

U žalbi zbog odluke o kazni optuženica ne ističe nikakve nove okolnosti koje bi bile od utjecaja na odabir vrste i mjere kazne, već samo ponavlja okolnosti koje su po prvostupanjskom sudu cijenjene.

Stoga i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio sve okolnosti i činjenice koje su od značaja za izbor vrste i mjere kazne, sukladno odredbi čl. 56. KZ, te ih je pravilno vrednovao. Sve olakotne okolnosti, a u odsutnosti otegotnih, koje su istaknute u prvostupanjskoj presudi u svojoj ukupnosti pravilno su ocijenjene, kao posebno izražene olakotne okolnosti, radi kojih su osnovano i primijenjene odredbe o sudskom

I Kž 702/10-7

ublažavanju kazne. Osim toga izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine predstavlja najmanju mjeru kazne koja se za presuđeno kazneno djelo uopće može izreći pa izricanje blaže kazne i nije moguće, budući da nisu postojali uvjeti za zakonsko ublažavanje kazne. Tako izrečena kazna i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavlja kaznu primjerenu i adekvatnu težini kaznenog djela i osobnosti optuženice, te će se njome ostvariti sve svrhe kažnjavanja propisane u čl. 56. i čl. 6. KZ-a.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika:

Državni odvjetnik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 366. toč. 1. u vezi čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97, smatrajući da su razlozi odbijajuće presude nejasni, te da je onemogućeno njezino valjano ispitivanje. Tvrdi nadalje da je sud prvog stupnja propustio dati konkretne razloge iz kojih bi bila vidljiva veza odredbe iz čl. 353. toč. 5. ZKP/97, sudske prakse Europskog suda za ljudska prava i predmetne optužbe.

Suprotno iznesenim tvrdnjama u žalbi državnog odvjetnika, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka istaknuta u žalbi državnog odvjetnika, budući da prvostupanjska presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su potpuno jasni bez ikakve proturječnosti, te u dovoljnoj mjeri konkretizirani. Druga je stvar što žalitelj ne prihvaća tumačenje suda prvog stupnja glede primjene odredbe čl. 353. st. 5. odnosno čl. 11. st. 1. ZKP/97, te odredbi čl. 31. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, kao i primjenu čl. 4. Protokola 7. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te o tome daje svoje tumačenje, smatrajući da je time ostvarena naznačena bitna povreda, u čemu, suprotno žalbenim razlozima, nije u pravu.

Prema tome, pravilno je sud prvog stupnja u tijeku ovog postupka utvrdio da su protiv okr. J. H. i okr. D. H. vođeni prekršajni postupci pred Prekršajnim sudom u Zagrebu. U tom postupku navedeni okrivljenici proglašeni su krivima što su dana 5. lipnja 2009. godine posjedovali po cca 0,5 grama heroina u prozirnoj PVC vrećici s kojim su zatečeni po djelatnicima policije u 21,10 sati na križanju ulica … u Z..

U takvom ponašanju okrivljenika utvrđeni su elementi prekršaja odredbe čl. 3. Zakona o suzbijanju opojnih droga. Zbog tog prekršaja prema okrivljenicima je primijenjena zaštitna mjera obveznog liječenja te im je oduzet predmetni heroin. Iz navedenog proizlazi da su okrivljenici u pravomoćno završenom prekršajnom postupku i u ovom kaznenom postupku procesuirani za isto protupravno ponašanje.

Ovo iz razloga, jer se u oba postupka radi o potpuno istom događaju, počinjenom u istom vrijeme, na istom mjestu, sa istom količinom i vrstom droge (heroin čija je količina točno utvrđena provedenim toksikološkim vještačenjem) te po istim počiniteljima. Navedene činjenice ukazuju da se radi o potpuno istom identitetu djela iz ovog kaznenog postupka i prekršajnog postupka koji je okončan pravomoćno donesenom odlukom prije odluke kaznenog suda.. Ovdje se radi o identitetu djela uvjetovanom donesenom pravomoćnom presudom. To je postupovna smetnja za novi postupak, u konkretnom slučaju za ovaj kazneni postupak. Upravo primjena pravila ne bis in idem uvjetovana je identitetom djela. Za rješavanje pitanja identiteta djela se u prvom redu primjenjuju naturalistički kriteriji (stvarne

I Kž 702/10-7

okolnosti događaja, kao mjesto, vrijeme, sredstvo, način, sudionici), pri čemu nije od utjecaja izricanje zaštitne mjere ili kazne.

Prema odredbi čl. 31. st. 2. Ustava Republike Hrvatske nitko ne može ponovno biti suđen za djelo za koje je već bio osuđen i za koje je donesena pravomoćna sudska odluka. Sa tom ustavnom odredbom u skladu je i odredba čl. 11. st. 1. ZKP/97. U toj odredbi je propisano da nitko ne može biti suđen za djelo za koje je već bio suđen i za koje je donesena pravomoćna sudska odluka. Te odredbe unutrašnjeg prava Republike Hrvatske suglasne su sa odredbom čl. 14. st. 7. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Nastavno, također sa odredbom čl. 4. Protokola 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u kojoj je propisano da je pravo pojedinca da ne bude dva puta suđen ili kažnjen u istoj stvari, a koji članak se ne može derogirati. Člankom 134. Ustava Republike Hrvatske određeno je da međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu sa Ustavom i objavljeni čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj snazi su iznad zakona.

Prema Zakonu o suzbijanju zloporabe opojnih droga (čl. 3.) i Kaznenom zakonu u čl. 173. st. 1. propisano je kažnjavanje za isto protupravno ponašanje, tj. neovlašteno posjedovanje opojnih droga.

Slijedom svih navedenih odredbi unutrašnjeg prava Republike Hrvatske, kao i međunarodnih ugovora, proizlazi nedvojbeni zaključak da se nikome ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku za kazneno djelo za koje je već donesena pravomoćna sudska odluka. Upravo je takvo zaključivanje suda prvog stupnja u pobijanoj presudi pravilno utemeljeno tumačenjem pojedinih zakonskih odredbi unutrašnjeg i međunarodnog prava, a što navodima žalbe državnog odvjetnika nije dovedeno u pitanje.

Kako, dakle, ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i optuženica pobijaju prvostupanjsku presudu, a nisu utvrđene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/97 na čije postojanje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 387. ZKP/97, presuđeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 16. listopada 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Maja Štampar Stipić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.