Rev-582/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.V. iz Z., K. ., zastupane po T.T. i I.U. odvjetnicima iz Z., protiv tužene C.-o. d.d. Z., T.B.J.J. ., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 27. listopada 1992. godine broj Gž-6898/92-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. svibnja 1992. godine broj Pn-4670/91, u sjednici održanoj 9. veljače 1994.,
Legislator headnote
AI generatedRev-582/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: " Tužena je dužna tužiteljici na ime naknade štete isplatiti iznos od 1,371.715 HRD sa kamatama u skladu s noveliranim čl. 277. st. 1. ZOO i to: na iznos od 465 HRD počev od 14.11.1991. godine, na iznos 1.090 HRD počam od 25.11.1991. godine, te na iznos od 1,370.160 HRD počam od 8.5.1992. godine, sve do isplate, kao i naknaditi parnični trošak od 23.846 HRD, sve u roku 15 dana.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 582/1993-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.V. iz Z., K. ., zastupane po T.T. i I.U. odvjetnicima iz Z., protiv tužene C.-o. d.d. Z., T.B.J.J. ., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 27. listopada 1992. godine broj Gž-6898/92-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. svibnja 1992. godine broj Pn-4670/91, u sjednici održanoj 9. veljače 1994.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 8.5.1992. broj Pn-4670/91 suđeno je:
" Tužena je dužna tužiteljici na ime naknade štete isplatiti iznos od 1,371.715 HRD sa kamatama u skladu s noveliranim čl. 277. st. 1. ZOO i to: na iznos od 465 HRD počev od 14.11.1991. godine, na iznos 1.090 HRD počam od 25.11.1991. godine, te na iznos od 1,370.160 HRD počam od 8.5.1992. godine, sve do isplate, kao i naknaditi parnični trošak od 23.846 HRD, sve u roku 15 dana.
Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 1,150.000 HRD."
Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 27. listopada 1992. godine broj Gž-6898/92-2 suđeno je:
" I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4670/91 od 8. svibnja 1992. godine u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev iznad iznosa od 351.555 HRD do iznosa od 1,371.715 HRD tj. za iznos od 1,020.160 HRD (stavak I izreke).
II. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje gore navedena presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 1,150.000 HRD (stavak II izreke)."
Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se pobijana presuda preinači u pravcu razloga revizije i dosudi cjelokupni zatraženi trošak uz trošak žalbe i trošak revizije.
Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.
Nije osnovan revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer su, po ocjeni ovog revizijskog suda nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91-dalje ZOO), kada su utvrdili da je primjerena naknada tužiteljici za pretrpljene fizičke boli u iznosu od 300.000 HRD, za strah u iznosu od 150.000 HRD i za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 900.000 HRD, a ne više od navedenih iznosa.
I ovaj je revizijski sud odlučujući o visini naknade tužiteljici za navedene vidove neimovinske štete (fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti), uzeo u obzir sve utvrđene odlučne činjenice i okolnosti od kojih u smislu citirane zakonske odredbe zavisi visina navedenih naknada, tako vrstu i težini ozljeda koje je tužiteljica zadobila u ovoj prometnoj nezgodi (trzajnu ozljedu vratne kralježnice, potres mozga, te natučenje glave i oba koljena), tako intenzitet i trajanje fizičkih boli koje je trpila zbog ozljeđivanja (jaki trajni bolovi 10-12 dana, srednji povremeni 10-15 dana i povremeni slabog intenziteta 3 mjeseca), kao i opseg smanjenja životne aktivnosti tužiteljice u budućem životu i radu (20%), a uzeo je u obzir i životnu dob tužiteljice (rođena 1933. godine).
Osim navedenog prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, kao i o visini njene naknade, ovaj je sud vodio računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njenom prirodom i društvenom svrhom.
Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92).
U Zagrebu, 9. veljače 1994.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.