Rev-596/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z.S., koju zastupa J.B., odvjetnica iz O., protiv tužene C. osiguranje, d.d. Z., Filijala O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 15. rujna 1994. godine broj Gž-1770/94-2, s kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 24. lipnja 1994. godine broj P-2299/92, na sjednici održanoj dana 29. listopada 1998. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-596/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, niti se državni odvjetnik, kojemu je revizija također dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, dalje ZPP) očitovao na sadržaj revizije.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-596/1995-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z.S., koju zastupa J.B., odvjetnica iz O., protiv tužene C. osiguranje, d.d. Z., Filijala O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 15. rujna 1994. godine broj Gž-1770/94-2, s kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 24. lipnja 1994. godine broj P-2299/92, na sjednici održanoj dana 29. listopada 1998. godine,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Županijski sud u Osijeku, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 15. rujna 1994. godine broj Gž-1770/94-2 potvrdio presudu Općinskog suda u Osijeku od 24. lipnja 1994. godine broj P-2299/92- 31, s kojom je naloženo tuženoj platiti tužiteljici svotu od 3.189 DEM u kunama, prema prodajnom tečaju ovlaštene banke u mjestu ispunjenja na dan 19. prosinca 1991. godine sa zakonskom zateznom kamatom od 19. prosinca 1991. godine do isplate i nadoknaditi parnični trošak od 1.763,00 kn, dok je s viškom tužbenog zahtjeva tužiteljica odbijena.
Protiv drugostupanjske presude izjavila je reviziju tužiteljica zbog pogrješne primjene materijalnog prava. U reviziji ističe, da je bez temelja motrište nižestupanjskih sudova, da iz tuženikove potvrde od 27. prosinca 1990. godine ne proizlazi, da tuženik tužiteljici priznaje nastanak totalne štete na vozilu. Tužiteljica smatra da zbog toga i nije bilo potrebno utvrđivati visinu štete. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, ukine presude nižestupanjskih sudova i predmet vrati na ponovno suđenje.
Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, niti se državni odvjetnik, kojemu je revizija također dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, dalje ZPP) očitovao na sadržaj revizije.
Revizija nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe iz ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbe ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj
dužnosti. Ostvarenje drugih bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP ovaj sud nije ispitivao, budući da bitne povrede odredbi iz ZPP nisu bile razlog za izjavljivanje revizije, što proizlazi iz sadržaja revizije.
Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo, pa nije ostvaren niti revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijalnog prava.
Sadržaj revizije se ustvari odnosi na utvrđeno činjenično stanje, budući da revidentica ističe, kako su nižestupanjski sudovi potvrdi od 27. prosinca 1990. dali drugi značaj nego ta potvrda stvarno ima, odnosno nisu joj dali onaj značaj koji joj daje tužiteljica, a to je da je s tom potvrdom tuženik tužiteljici priznao nastanak totalne štete. S tim u svezi treba napomenuti da u smislu čl. 385. st. 3. ZPP nije moguće izjaviti reviziju zbog pogrješno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
U provedenom postupku je utvrđeno da je između parničnih stranaka bio sklopljen ugovor o kasko osiguranju, da je nastupio osigurani slučaj i utvrđena je visina štete koja je nastupila.
Prema tome nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tako ni oni na koje upućuje revizija. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.
U Zagrebu, 29. listopada 1998. godine.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.