Revr-389/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 389/13-2

U IME REPUBLKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. Đ. iz J., kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u O., protiv tuženice Poljoprivredne zadruge „N. s.“ iz J., koju zastupa punomoćnik Z. S., odvjetnik u B. M., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-247/13 od 31. siječnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Belom Manastiru poslovni broj P-183/12 od 20. prosinca 2012., u sjednici održanoj 26. kolovoza 2014.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ I. Utvrđuje se da su Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj IO-01/12, od 22. svibnja 2912. godine, kojom se otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01. prosinca 2007. godine, zaključen između Poljoprivredne zadruge N. s. i Ž. Đ., i Odluka Poljoprivredne zadruge N. s. donesena 04. lipnja 2012. godine, kojom se odbacuje zahtjev za zaštitu prava od 29. svibnja 2012. godine, nezakonite i nedopuštene.

II. Određuje se sudski raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključen između stranaka dana 01. prosinca 2007. godine, sa danom zaključenja glavne rasprave.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, isplati novčani iznos od 22.500,00 kuna (5 bruto mjesečnih plaća isplaćenih tužitelju u prethodna tri mjeseca prije otkazivanja ugovora o radu), zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%, koja teče od dana donošenja presude pa do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%, koja teče od dana donošenja presude pa do isplate.

2. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.537,50 kuna, u roku od 8 dana.“

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, uz prijedlog da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima obje nižestupanjske presude sadrže jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, usuglašene s prikupljenom procesnom građom, a drugostupanjski sud je pritom u obrazloženju svoje presude odgovorio na sve relevantne žalbene navode (čl. 375. st. 1. ZPP) i jasno obrazložio svoju odluku, pa presude nemaju nedostataka uslijed kojih se ne bi mogle ispitati. Stoga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kojeg ističe revident. Navodi revizije izneseni u okviru te bitne povrede zapravo se svode na prigovore činjenične naravi, no pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušteni revizijski razlog (arg. a contrario iz čl. 385. ZPP) pa takvi navodi nisu uzeti u razmatranje.

Kako se, dakle, nije ostvario istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka (jedini revizijski prigovor), na temelju čl. 393. ZPP valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 26. kolovoza 2014.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.