Rev-491/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 491/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Jasne Brežanski kao predsjednice vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Marijana Ramušćaka kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. B. iz Z., koju zastupa punomoćnik J. R., odvjetnik u Z., protiv tužene Kliničke bolnice "SESTRE MILOSRDNICE" iz Zagreba, Vinogradska cesta 29, koju zastupa generalni punomoćnik B. V., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 30. lipnja 1998. godine, br. Gž 6119/97-2, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu od 21. studenoga 1995. godine, br. Pn 796/92, u sjednici održanoj 24. rujna 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjski je sud odbio žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je ta stranka obvezana da plati naknadu štete tužiteljici u iznosu od 25.500,00 kn sa kamatom i naknadi joj parnični trošak u iznosu od 3.520,00 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude je tužena izjavila pravovremeno reviziju zbog svih zakonskih razloga, te predlaže da se ukinu obje presude i vrati predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Dosuđeni iznos predstavlja nematerijalnu štetu koju je pretrpjela tužiteljica krivnjom tužene kad je nad njom izvršena – nepotrebno – operacija vađenjem slijepog crijeva - crvuljka. Naime, kako je utvrđeno (činjenično stanje) tužiteljica je imala bolove koji su pokušani sanirati operacijom crvuljka nakon čega isti nisu prestali. Prema nalazu i mišljenju vještaka ta operacija nije bila potrebna, jer je tužiteljica imala probleme urološke naravi.

Zbog suvišne i nepotrebne operacije, tužiteljici su sudovi dosudili nematerijalnu štetu i to:

- za pretrpljene fizičke boli 8.000,00 kn,

- za pretrpljeni strah 4.000,00 kn,

- za smanjenje životnih aktivnosti (5%) 10.000,00 kn i

- za naruženje (ožiljak) 3.500,00 kn).

Nad tužiteljicom je izvršen nepotrebni operacijski zahvat (zbog pogrešne dijagnoze), a onda je tužena bolnička ustanova odgovorna za štetu izazvanu tim – nepotrebnim – zahvatom, pa su sudovi nižeg stupnja pravilno primijenili materijalno pravo kada su dosudili tužiteljici štetu u visini koja predstavlja pravičnu novčanu naknadu za svaki navedeni vid štete (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima -“Narodne novine”, broj 53/91, 3/94, 7/96, 112/99).

Smanjenje životnih aktivnosti (5%) nije posljedica "ožiljka" koji predstavlja naruženje

– kako to pogrešno u reviziji ističe tuženik, već pojačanih napora, prema mišljenju medicinskih vještaka.

Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka koja nije pobliže obrazložena revizijom, pa je ovaj sud ispitao da li je ostvarena ona na koju pazi po službenoj dužnosti (čl. 394. st. 2. toč. 10. u vezi čl. 386. Zakona o parničnom postupku), pa utvrđuje da nije.

Revizija, dakle, nije osnovana i trebalo ju je odbiti po čl. 393. Zakona o parničnom postupku i presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 24. rujna 2002. godine

Predsjednik vijeća:

mr. Jasna Brežanski, v.r.