Gžzp-63/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gžzp 63/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagateljice V. Č., iz S., koju zastupa punomoćnik A. J. iz S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko- upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gzp-35/06 od 21. lipnja 2006. godine, dana 27. studenog 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Preinačuje se rješenje Županijskog suda u Zadru broj Gzp-35/06 od 21. lipnja 2006. godine i rješava:

1. Zahtjev se prihvaća.

2. Općinski sud u Biogradu na moru dužan je donijeti odluku o ostavinskom predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem O-35/02 u roku od tri (3) mjeseca od dana dostave ovog rješenja.

3. Određuje se predlagateljici primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna.

4. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. 3. izreke ovog rješenja u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za isplatu Ministarstvu financija Republike Hrvatske, za njezinu isplatu, računajući od dana donošenja ovog rješenja.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Gzp-35/06 od 21. lipnja 2006. godine utvrđeno je da zahtjev predlagateljice radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku nije osnovan. Protiv ovog rješenja žalbu je podnijela predlagateljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih u odredbi čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da se to rješenje ukine (sadržajno preinači).

Žalba je osnovana.

U provedenom postupku utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

- da je dana 21. veljače 2002. godine kod Općinskog suda u Biogradu na moru zaprimljen prijedlog predlagateljice za pokretanje ostavinskog postupka,

- da podnescima od 22. siječnja 2003. godine od 17. ožujka 2004. i 5. travnja 2006. godine predlagateljica požuruje postupanje suda u toj pravnoj stvari,

- da je prvo ročište za glavnu raspravu zakazano 22.siječnja 2003. godine i održano 10. ožujka 2003. godine,

- da je na tom ročištu ostavinski sud odlučio zatražiti od Državnog arhiva u Zadru podatke potrebne za donošenje odluke u toj pravnoj stvari,

- da je ročište zakazano za 1. srpnja 2004. godine odgođeno zbog neudovoljenja državnog arhiva, te je nakon opetovanog traženja državni arhiv odgovorio 13. srpnja 2004. godine,

- da su nakon toga održana dva ročišta i to 26. srpnja 2004. godine i 23. svibnja 2006. godine, te je sud novim dopisom od 23. svibnja 2006. godine ponovno zatražio od Državnog arhiva u Zadru dostavu spisa broj O-619/49 tadašnjeg Kotorskog suda u Zadru i iza smrti ostaviteljice u odnosu na koju je i podnesen predmetni prijedlog za pokretanje ostavinskog postupka.

Na osnovu izloženih odlučnih činjenica prvostupanjski sud temelji svoju odluku na zaključku da iako je ostavinski sud uzrokovao više duljih, uzastopnih zastoja u postupanju ipak postupak je trajao svega tri godine, tri mjeseca i 11 dana, računajući do dana odlučivanja o zahtjevu, radi čega nije nerazumno dug, imajući u vidu i ponašanje predlagateljice koja nije iskazala potrebnu aktivnost u dostavljanju podataka sudu.

Izloženi zaključak ne može se u svemu prihvatiti.

Točno je da se prema odredbi čl. 174. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 52/71, 47/78 i 56/00 dalje: ZN) kojeg u ovom slučaju treba primijeniti, ostavinski postupak pokreće po službenoj dužnosti, čim sud sazna da je neka osoba umrla, ili da je proglašena umrlom, što znači da je za pokretanje ostavinskog postupka pokrenutog na inicijativu predlagateljice mjerodavan trenutak poduzimanja prve službene radnje, a to bi u ovom slučaju bilo zakazivanje prvog ročišta dana 22. siječnja 2003. godine.

Prema tome u pravnorelevantnom razdoblju nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda 5. studenog 1997. godine - "Narodne novine" - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 8/99 i 14/02), a računajući od 22. siječnja 2003. godine do donošenja odluke o zahtjevu 21. lipnja 2006. godine (tri godine, četiri mjeseca i 30 dana) sud prvog stupnja nije postupao dovoljno aktivno i učinkovito jer u jednom ostavinskom predmetu koji nije posebno složen, još uvijek nije utvrdio postojanje temeljene procesne pretpostavke, a to je pitanje je li već ranije dovršen ostavinski postupak iza umrle, u kom slučaju u vođenju novog ostavinskog postupka ne bi bilo mjesta.

Zato je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda zahtjeva predlagateljice osnovan, ali odlučujući o visini naknade, imajući u vidu složenost, vrstu i prirodu ostavinskog postupka, uz uvažavanje gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj, trebalo je povesti računa i o značajnom doprinosu predlagateljice.

Ona, ne samo da nije aktivno sudjelovala u ostavinskom predmetu pokrenutom više od pet desetljeća nakon smrti osobe u pogledu koje je pokrenut, već je u žalbi u ovom postupku izričito i potvrdila da je ostavinski postupak ranije i proveden, te da je svrha njenog prijedloga bila u tome što raniji ostavinski postupak nije bio zemljišno-knjižno proveden. Iako se navedenom očitovanju ne može pridati značaj veće zlouporabe procesnih ovlaštenja, jer nekvalificiranom punomoćniku ne mora biti poznato da se ostavinski postupak koji je dovršen, ne može drugi puta iznova voditi, odnosno da ovdje po svemu sudeći ne bi bilo mjesta ni nastavnom postupku za naknadno pronađenu imovinu, ipak da je ovu odlučnu činjenicu priopćio ostavinskom sudu, evidentno bi ne samo ubrzao taj postupak, već bi mogao dobiti jasnu pravnu pomoć i uputu u pravcu zaštite imovinskih interesa svoje stranke.

Zbog izloženih razloga, vodeći računa i o znatnom doprinosu predlagateljice, valjalo je primjenom odredbe čl. 28. zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05 - dalje u tekstu ZS) na ime naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici odrediti iznos od 3.000,00 kn, ocjenjujući takovu naknadu primjerenom s obzirom na utvrđenu duljinu sudskog postupka, postupanje nadležnog suda, ponašanje predlagateljice, složenost vrstu i prirodu konkretnog postupka i gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u vezi sa pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine", broj 73/91) valjalo uvažiti žalbu predlagateljice, te prvostupanjsku odluku preinačiti i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 27. studenog 2006. godine

Sudac:

Željko Glušić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba

DNA:

- spis vratiti Županijskom sudu u Zadru sa četiri otpravka drugostupanjskog rješenja.