Rev-1043/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1043/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. A. iz S., zastupanog po punomoćniku P. R., odvjetniku iz S., protiv tuženika B. –. b. S., zastupanog po punomoćniku M. B., dipl. pravniku, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2336/01 od 19. studenoga 2001. godine kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-758/96 od 22. rujna 2000. godine, u sjednici održanoj dana 14. rujna 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-2336/01 od 19. studenoga 2001. godine odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-758/96 od 22. rujna 2000. godine kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja slijedećeg sadržaja:

"I Utvrđuje se da je "Ugovor o prodaji" u Splitu 1994. godine sklopljen između tužitelja kao kupca i tuženog kao prodavatelja kojim je tuženik prodao tužitelju jedan stan površine 63,80 m² skupa s drvarnicom i dalje pravno valjan te je ništava i bez pravne krijeposti tuženikova obavijest od 20. veljače 1995. godine o raskidanju ovog ugovora, pa je tuženik i nadalje u obvezi ovaj ugovor izvršit u korist tužitelja.

II Ukoliko predmetni ugovor o prodaji naveden u točki I ove presude danas nije moguće realizirati u dijelu ugovora koji se odnosi na točno opisani stan iz bilo kojeg razloga ovlašćuje se tužitelj da temeljem utvrđenja iz točke I ove presude sam kupi od neke treće će u svemu odgovarati stanu koji mu je tuženik bio dužan predati osobe drugi stan koji

temeljen ugovora iz točke I ove presude i to ukoliko tuženik ne udovolji svojevoljno i u primjerenom roku svojoj obavezi i u cijelosti ne udovolji ugovoru o prodaji naveden i opisan u točki I ove presude.

III Tužitelju se priznaje pravo da radi realizacije svoga prava iz toč. I ove presude zatraži i postigne pljenidbu računa tuženoga kod njegove banke iznosa koji predstavlja eventualnu razliku između kupoprodajne cijene stana utvrđene ugovorom o prodaji od 1994. godine sklopljenog između parbenih stranaka i cijene drugog stana kojega bude kupio od treće osobe kao i da taj zaplijenjeni iznos može sa računa tuženog nesmetano predignuti radi isplate drugom prodavatelju, sve to temeljem posebno zahtjeva tužitelja radi osiguranja izvršenja i to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak."

Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Protivna strana nije odgovorila na izjavljenu reviziju.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o dostavljenoj reviziji.

Revizija nije dopuštena.

Za dopuštenost revizije prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP u svezi s odredbama čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" br. 112/99) mjerodavna je vrijednost predmeta spora koja prelazi iznos od 100.000,00 kn.

Kako je tužitelj u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora s iznosom od 5.000,00 kn, a kako je drugostupanjska presuda donesena dana 19. studenoga 2001. godine, dakle nakon 6. studenoga 1999. godine kad je stupio na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP, to primjenom odredbi čl. 10. st. 3. istog Zakona revizija u ovoj pravnoj stvari nije dopuštena.

Valjalo je stoga primjenom odredbe čl. 392. ZPP odbaciti reviziju tužitelja kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 14. rujna 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.