II Kž-200/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 200/14-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Nikše Stolića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. S., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u svezi s člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 7. svibnja 2014. broj K-195/12, o ukidanju istražnog zatvora i određivanju primjene mjera opreza, nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 26. svibnja 2014.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje te se protiv optuženog I. S. produljuje istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakonu o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13 – dalje u tekstu: ZKP/08).

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi I. S. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u svezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora od tri godine, ukinut je istražni zatvor protiv optuženika, a koji je prethodno određen i potom produljivan iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/11 te je optuženiku naložena primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3., 4., i 5. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor protiv optuženika produlji iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

Protivno stavu prvostupanjskog suda, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocjenjuje da osnovano državni odvjetnik ističe kako u konkretnom

II Kž 200/14-4

slučaju i dalje egzistiraju razlozi koji opravdavaju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, a čija svrha se i dalje ne može ostvariti blažim mjerama, odnosno naloženim mjerama opreza.

Naime, način počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik nepravomoćno proglašen krivim, uz okolnost dosadašnje neusklađenosti optuženikovog ponašanja sa zakonom (iskazane u vidu ranije višekratne osuđivanosti, među ostalim, i zbog kaznenog djela ubojstva kada je osuđen na kaznu zatvora od petnaest godina), nedvojbeno ukazuje na visok stupanj kriminalne volje i upornosti u protupravnom postupanju optuženika, a time i na opasnost da će on boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem kaznenih djela. Iteracijska opasnost dodatno je potvrđena i nalazom i mišljenjem psihijatrijskog vještaka iz kojeg proizlazi da je optuženik osoba poremećene strukture ličnosti, dominantno dissocijalnih obilježja uz neke elemente shizoidne strukture, pri čemu se dissocijalna komponenta manifestira nedostatkom empatije prema drugim osobama, manjkom odgovornosti, nepoštivanjem socijalnih i zakonskih normi. Radi se o osobi niskog praga tolerancije na frustracije koja lako oslobađa agresivne porive, pri čemu nije sposoban učiti na iskustvu, posebno kazni, te nije u stanju prihvatiti svoju krivnju i odgovornost za postupke koji su ga doveli u nepovoljan položaj.

Stoga je u pravu žalitelj da sve navedeno, u svojoj ukupnosti, predstavlja one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će optuženik boravkom na slobodi nastaviti s kriminalnom aktivnošću, činjenjem novih kaznenih djela, pa se primjena mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 i nadalje ukazuje kao nužna i jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja iteracijske opasnosti, dok se ista svrha ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera, a kako je to neosnovano zaključio prvostupanjski sud.

U odnosu na eventualnu povredu načela razmjernosti na koju ukazuje prvostupanjski sud, treba istaknuti da se prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru, posebno o njegovu trajanju, mora voditi računa ne samo o dosadašnjem boravku optuženika u istražnom zatvoru u razmjeru s izrečenom kaznom, već i o samoj potrebi trajanja istražnog zatvora. Cijeneći sve okolnosti koje ukazuju na iteracijsku opasnost na strani optuženika, kao i dosadašnje vrijeme koje je on proveo u istražnom zatvoru u odnosu na izrečenu kaznu i zakonom propisano maksimalno trajanje istražnog zatvora, načelo razmjernosti nije povrijeđeno.

Slijedom svega navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 26. svibnja 2014.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Nikša Stolić, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.