Legislator Case Law & Legislation
Rev-2271/1998-2 AI generated

Supreme Court dismissed appeal on severance pay calculation when employer was not predecessor of bankrupt entity.

Case Number Rev-2271/1998-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court ruling that denied additional severance pay. The plaintiff argued for a higher calculation based on 17 years of service, including time worked for a predecessor company that later went bankrupt. The court held that because the predecessor ceased to exist and the current employer was a new legal entity, there was no continuity of employment to justify the extended severance period. Consequently, the appeal was rejected as unfounded, upholding the original decision to calculate severance based only on the five years of direct employment with the current employer.

Legislator headnote

AI generated

Article 79 of the Labour Act; Article 118 paragraph 2 of the Labour Act: When a predecessor company enters bankruptcy and ceases to exist, the current employer is not its legal successor, and the employee's prior service cannot be combined with current service for severance pay calculation purposes.

Keywords

AI generated
severance pay calculation bankruptcy proceedings legal successor status continuity of employment Labour Act provisions appeal dismissal predecessor company

Cited Legislation

AI generated
Article 79 of the Labour Act
Article 118 paragraph 2 of the Labour Act
Article 93 of the Law on Forced Settlement, Bankruptcy and Liquidation
Article 354 paragraph 2 point 10 of the Civil Procedure Act
Article 386 of the Civil Procedure Act
Article 393 of the Civil Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2271/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Katarine Buljan, Gordane Matasić-Špoljarić i mr. Jasne Brežanski kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. L. iz V., zastupanog po punomoćnicima M. K. i L. H., odvjetnicima u V., protiv tuženika M. V. d.d. V., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu br. Gž 396/98 od 27. svibnja 1998.g., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu br. P 1753/97 od 4. ožujka 1998.g., u sjednici održanoj dana 20. listopada 1999.g.,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Varaždinu br. Gž 396/98 od 27. svibnja 1998.g. potvrđena je presuda Općinskog suda u Varaždinu br. P 1753/97 od 4. ožujka 1998.g. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu mu 20.218,37 kn.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tužitelj je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njeno preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik je odgovorio na reviziju tužitelja predloživši njeno odbijanje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu mu razlike isplaćene i pripadajuće mu otpremnine. Tužitelj naime smatra da ga pripada otpremnina za 17 godina neprekidnog rada kod tuženika, koja da se ima obračunati temeljem odredbe čl. 79. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95 i 65/95, dalje ZR), a ne čl. 118. st. 2. tog zakona.

– 2 –

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužitelj bio zaposlenik tuženika u razdoblju od 14. svibnja 1991.g. do 8. kolovoza 1996.g. (5 godina), a

- da je prethodno u razdoblju od 7. svibnja 1979.g. do 6. siječnja 1991.g. bio u radnom odnosu kod DP Lj.,V., koje poduzeće

- da je prestalo postojati i brisano iz registra trgovačkog suda, a nakon što je rješenjem Okružnog privrednog suda Varaždin br. Pt 5/91 od 8. svibnja 1992.g. nad njim zaključen stečajni postupak,

- da je tužitelju zbog profesionalne bolesti, temeljem rješenja Fonda MIORH-a Područna služba V. od 29. studenog 1995.g., adekvatno preostaloj radnoj sposobnosti, raspoređen na novo radno mjesto na kojem je radio do otkazivanja mu ugovora o radu.

Temeljem prednjih utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa, ispravno cijeneći da DP Lj., V., nije pravni prednik tuženika, zbog čega da vrijeme koje je tužitelj proveo na radu u tom poduzeću se ne može uzeti u obzir kod obračuna mu otpremnine, odnosno da tužitelja ne pripada pravo na obračun otpremnine temeljem odredbe čl. 79. ZR, već po čl. 118. st. 2. ZR.

Naime, kod činjenica da je nad DP Lj.,V. proveden stečajni postupak primjenom odredbi Zakona o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji ("Narodne novine", broj 53/91) nakon čega je taj pravni subjekt brisan iz sudskog registra, te da je tuženik upisan u sudski registar kao potpuno novi pravni subjekt, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da se rad tužitelja kod DP Lj.,V. ne može smatrati radom kod tuženika, pošto se ne radi o istom poslodavcu, niti postoji kontinuitet radnog odnosa, pošto je tužitelju u smislu odredbe čl. 93. Zakona o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji danom otvaranja stečajnog postupka prestao radni odnos kod DP Lj.,V. Dakle, tužitelja pripada otpremnina samo temeljem rada provedenog kod tuženika (5 godina).

Kod utvrđene činjenice da je tužitelju, a nakon što je rješenjem Fonda MIORH-a Područna služba V. od 29. studenog 1995.g. zbog profesionalne bolesti priznato pravo na rad na drugim poslovima odgovarajućim preostaloj radnoj sposobnosti, na kojim je radio do otkazivanja mu ugovora o radu (8. kolovoza 1996.g.), dakle, da je po završenom liječenju bio vraćen na rad i radio do otkazivanja mu ugovora o radu, na strani tužitelja nema pretpostavke za obračun mu otpremnine temeljem odredbe čl. 79. ZR, već naprotiv kako je to tuženik pravilno učinio temeljem odredbe čl. 118. st. 2. ZR. Inače, ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, dalje ZPP) na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti, dok na druge pak bitne povrede odredaba parničnog psotupka tužitelj i ne upire.

Kako dakle nisu ostvareni revizijski razlozi, kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je reviziju trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci, sve temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 20. listopada 1999.g.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.